Page 61 - STAV broj 435

ispod planine Grmeča, pa se proteže do
pod Visuć grad kod Unca, u daljini nekih
8 sati. Mramori su udaljeni jedan od dru-
gog otprilike jedan sat. Mramori su lijepo
otesano kamenje, koje je metar i po dugač-
ko, a u promjeru po metra. Udareni su u
zemlju. Dio, što je nad zemljom, valjkast
je, a ozgor je zaobljen. U zemlji što stoji,
četvrtasto je. Svi su jednaki. A osim toga
u ovoj okolini, skoro svako brdo ima neki
gradac ili neku drugu razvalinu...“ Ali ti
kamenovi izgleda nemaju nikakve veze
s crkvom (historičar Đuro Basler datira
crkvu u Koluniću u 14. stoljeće, a Nada
Miletić u 13, a najkasnije u 1300. godi-
nu). Uredništvo „Glasnika Zemaljskog
muzeja“ navodi kako nema sumnje da
su to rimski biljezi kojima se označavala
rimska milja. Tuda je, dodaje uredništvo,
išla rimska cesta iz Sisciae (Siska) u Sa-
lonu (Solun kod Splita).

PSETSKA ŽUPA
Crkva je i danas okružena stećcima. To
su najzapadniji stećci, a sve više historiča-
ra kazuje da stećaka ima dokle je dobaci-
lo bosansko kraljevstvo. Riječ je o jedno-
stavnim pločama s tek tragovima obrade.
Stećci su bili i unutar crkve, što navodi na
zaključak da je crkva bila porušena još u
srednjem vijeku. Na jednoj od dvije ploče
slutnju, šta li? Kada vrelo potpuno zasuši, za nepismene“. On u „Glasniku Zemalj- blizu oltara, Mirković je zatekao uklesan
u narodu presahnu vjera i ljudi se odbiše skog muzeja“ 1889. ostavi zapis o crkvi, ljiljan, ali tog stećka odavno nema. Na dru-
od crkve. Otad stoji tako, pusta, i svake prvi. Mirković tvrdi da je vrelo još bilo gom stećku, jednom od onih uz vanjski
godine baca sa sebe po jedan kamen, sama ondje i da je voda kuljala, a da li je ljeko- crkveni zid, na uglu između dvije strane
se raziđujući. Drugom ne da, ako bi neko vita, o tome ne piše. Priča on ovako: „Od našao je uklesan krst, a s obje strane kr-
pokušao da ruši kamenje s nje, cijeli kraj Petrovca na južnu stranu, kada se pogje sta ustavnom glagoljicom iz 13/14. vijeka
strefilo bi strašno nevrijeme. niz polje petrovačko, tako pola sata, dogje pisalo je OSTOE + OSTOE, ali tako da
Potkraj prošlog vijeka dohodio je ova- se u selo Kolunić. Ono se prostire ispod se „natpis sa lijeve strane krsta pojavio u
mo učitelj Petar Mirković, dijete Kolunića, planine Osječenice, koja polje zatvara sa zrcalnoj slici“.
poznat kao sekretar prosvjetiteljke Adeli- južne strane. Upravo, na domak obronku Kažu da je ovaj kraj pripadao srednjo-
ne Irbi i još poznatiji po svome „Bukvaru te planine, na sred sela, najednom lijepom vjekovnoj župi Pset. Ta je župa, podvlače
ravnom mjestu, kraj vrela vrlo zdrava, Kli- historičari, obuhvatala Petrovačko, Me-
sinje svetinje, dubi mnogo godina jedna deno, Bjelajsko i Bravsko polje te planinu
Potkraj prošlog vijeka stara razvalina, koju narod zove ‘zidina’. Osječenicu. Prostirala s od Une i Unca,
dohodio je ovamo učitelj Pripovijedaju, da je to bio manastir za na istoku je graničila sa župom Sanom, a
na jugu se spustala do Drvara. Župu spo-
naših bosanskih kraljeva a zvao se Pana-
Petar Mirković, dijete gjur – hram Sv. Gjurgja. Prednja strana minje i Porfirogenit, a prvi župan bio je
neki Dionizije, kojeg imenuje dokument
Kolunića, poznat kao manastira (crkve) već je srušena, pa samo iz 1266. Kažu da se župa dijelila na dvi-
gomila kamena u liku vijenca stoji onuda,
sekretar prosvjetiteljke kuda se je nekada zid dizao...“ je manje – Veliki i Mali Pset – a svaka je
sjedište imala u po jednom kraljevskom
„Oko manastira,“ piše Mirković da-
Adeline Irbi i još poznatiji lje, „ima i sad oko 50 ploča (grobnica), gradu, ali nije poznato gdje su se ti gra-
po svome „Bukvaru za okrenute istoku, a neke malo navile na dovi nalazili.
Mnoge psetske porodice, a među njima
sjever. Sve su velike, te bi rekli, tu su ih
nepismene“. On u „Glasniku divi donijeti mogli. Ima ih od 2 met. du- i Perišići, i Cvijetnići, i Oršići, i Mišljenići,
Zemaljskog muzeja“ 1889. ljine a toliko širine. Sve su od ljuca ka- počele su da se sele na zapad nakon pada
Bosne, a još jača seoba usljedila je nakon
mena i lijepo otesane. Bilo ih je više, te
ostavi zapis o crkvi, prvi. su neke zarasle u zemlju, a neke metnute Krbavske bitke 1495. Te godine Perišići
Mirković tvrdi da je vrelo oko vrela. O natpisima kakovijem nema još uvijek držaše grad Bjelaj. Naime, jed-
na stara listina donosi rukopis neimeno-
nigdje ni spomena, ni na zidnom kame-
još bilo ondje i da je voda nu, ni na pločama. Slušao sam od starih vanog blagajnika kralja Vladislava II. Tu
kuljala, a da li je ljekovita, o ljudi, da je bilo natpisa i fresko-slika...“ taj blagajnik bilježi da je 1495. isplatio
I još piše: „Tuda se prostiru starinski
određenu sumu novca Gašparu Periši-
tome ne piše. biljezi ili mramori kojim se cislo otpočinje ću za očuvanje njegovog grada Bjelaja. n
STAV 7/7/2023 61