Page 71 - STAV broj 435

negdje u blizini Dubrovnika (Cavtat).
Među poznate muslimane slavenskog
porijekla ubrajaju se glasoviti admi-
ral El-Mudžahid (rođeni Kotoranin),
u europskim povijesnim krugovima
poznat kao Museto ili Mugetto, koji
je za vrijeme islamske vlasti u Španiji
zadavao velike strahove europskim tr-
govačkim mornaricama, te brojni drugi
muslimani porijeklom s ovih prosto-
ra. Svi ti i mnogobrojni drugi podaci
ili nisu bili dostupni ili dovoljni da bi
se mogla postaviti ozbiljna teza o po-
stojanju islama i muslimana na ovim
prostorima prije dolaska Osmanlija. Da
nepoznanica bude potpunija, ni jedan
historijski zapis iz osmanskih arhiva
ne spominje postojanje muslimana
prije njihova dolaska. Je li taj izosta-
nak u arhivima namjeran ili ne, teško
je danas utvrditi.
Međutim, Omerbašić je posredstvom
jednog prijatelja došao do knjige Ebu
Hamida el-Garnatija el-Endelusija (ro- HUMIN “SEHLETUL
đen 1080. u Granadi, preselio u Dama-
povijesne knjižnice u Madridu, u kojoj VUSUL” ILI “BABIN
sku 1170), iz strogo čuvane Kraljevske
on opisuje trogodišnji boravak među
muslimanima u Ugarskoj, preciziraju- JEZIK JE NAJLAŠNJI”
ći mjesto boravka u današnjoj istočnoj
Slavoniji i zapadnom Srijemu. Omerba- „Ah, da je bogdo meni bio ovaki bosanski pisani ćitab!“, napisao je Omer Ha-
šić je ranije našao zapis o ovom Hami- zim Humo, muderis iz Mostara, pučki prosvjetitelj koji se borio za popularizira-
dovom djelu kod srpske povjesničarke nje djela na narodnom (bosanskom) jeziku u svojem Ilm-i ḥal – Sahla al-wuṣūlu.
dr. Jovanke Kalić i njen prikaz tog djela, Prijepis je uradio Rušdi Muhamed Hadžibulić iz Gornjeg Vakufa 1865. godine.
ali cilj mu je bio doći u posjed njegovog Riječ je o poznatom djelu iz islamske vjeronauke (ilmihal) na bosanskom jeziku,
originalnog rukopisa. Na Omerbašiće- koje je pisano arapskim pismom, odnosno prvom štampanom knjigom pisanom
vo veliko iznenađenje, uvidom u kopiju arapskim pismom na bosanskom jeziku koju autor Humo naziva lugat-i bosnevi,
Ebu Hamidovog originala, spoznao je boşnak dili, boşnakça ili lisan-i bosnevi (bosanski jezik).
nevjerojatnu mogućnost manipulacije
povijesnim zapisima u političke svrhe.
Tako se naprimjer prikaz dr. Kalić u
potpunosti razlikuje od onoga sto piše
Ebu Hamid. Stoga je odlučio dosljedan
prijevod ponuditi na objavljivanje „Be-
haru“, u iskrenoj nadi da njegov zapis
iz polovice dvanaestog stoljeća otkriva
sve ono što su mnogobrojni prethod-
nici nastojali ili prikriti ili zanemariti
kao činjenicu. Da bude iznenađenje još
veće, Ebu Hamidov rukopis pod naslo-
vom El-Mu’rebu an beada adzaibi magreb,
iako u njegovim rukopisima nema ta-
kvog naslova, ali su ga vjerojatno ka-
snije povjesničari dali, ovi su rukopi-
si slučajno otkriveni u knjižnici Real
Academia de la Historia u Madridu tek
1952. godine i, zahvaljujući orijentalisti
i povjesničaru C. Dubleru, nedugo na-
kon toga objavljeni. Omerbašić je primi-
jetio da je vrlo čudno da se Orijentalni Stihovi zahvale na bosanskom jeziku:
institut iz Sarajeva, kome je glavna zadaća „Brez šubhe (sumnje) je babin jezik najlašnji,
istraživati ovakve i slične dokumente, svatko njime vama vikom besidi,
nije od 1952. do danas potrudio da slatka braćo, Bošnjaci,
predstavi užoj i široj čitateljskoj publici hak (istinu) vam Omer govori.”
prijevode tih rukopisa.

STAV 7/7/2023 71