Page 69 - STAV broj 435

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Legenda o Tabut-čadoru

PRIPOVIJETKA O TEATRU

ZA JEDNU IZVEDBU

Nazivali su nas fantastični dečki, jer je riječ bila o fantastici, što se činilo
kao posvemašnji novum. I sam sam govorio i pisao o tom u različitim
intervjuima i kratkim tekstovima. Termini koje sam upotrebljavao bili
Piše: su fantastički realizam (Šta je to fantastički realizam?), a nas sam u
Irfan HOROZOVIĆ kontekstu toga nazivao Fantazmina djeca.

ogodilo se jednog jutra kad smo koji je sedmično izlazio. Uskoro sam ja Knjiga o Talhama izišla je ranije nego što
se skupili u kafani Corso. Bilo bio taj. Nadimak koji su mi dali jasno je sam mislio, tako da ga nisam stigao uvrstiti.
je to kultno mjesto. Dolazilo je govorio o čemu ću pripovijedati. Ispostavilo se da ga je mnogo kom-
Dnekoliko starih uglednih pisaca Kad je došao taj trenutak, počeo sam pleksnije bilo napisati nego ispričati.
i bilo nam je zanimljivo vidjeti ih kako pripovijedati iz priče. O svemu onom što Pojavili su se razlozi koji su zahtijevali
okreću listove dnevnih novina na bam- se događalo dok nije došao trenutak da objašnjenja ili sjenu drugih mogućno-
busovom ramu i čitaju naslove tekstova. se lik koji sam bio ja uključi u zbivanje. sti što u pričanju nije bilo sržno jer je
– Bakica pred toaletom čita Republiku. Uzbuđenje koje sam osjećao prije te ve- primamljivost u tom što se priča može
Činilo se da ga niko ne sluša. Najednom čeri zaista me je iznenadilo. A onda su se prepričati. Naravno, svako će je doživje-
svi poskočiše. likovi na koje sam pomislio počeli sami ti na svoj način i nastavit će živjeti (što
– O čemu govoriš? uobličavati. znači i mijenjati se) sve dok ne bude za-
– Bakica čita naše priče. U blizini redakcije Studentskog lista točena u slova.
– Nevjerovatno! bila je mala gostionica s izvrsnom hra- Tako se dogodilo nešto što ne mogu
– Popričao sam s njom. Ona nas po- nom i pićem. Često smo se tu sastajali, zaboraviti.
znaje i prati. kao i na nekim drugim sličnim mjesti- Želio sam TABUT-ČADOR uvrstiti
Šutnja je kratko trajala, a zatim se ma. Naše knjige su u to vrijeme poprima- u jedno od narednih izdanja, međutim,
podiže jedan i za njim drugi. Nasmijasmo le svoje naslućene zamisli i bilo je samo kad sam sjeo da ga uobličim, priča mi je
se svi. Potom smo odlazili da vidimo pitanje trenutka kad će se pojaviti, jedna počela pokazivati neka dotad nepoznata
staricu koja čita naše priče. za drugom. lica, lica koja pisac ne bi smio previdjeti.
To se činilo kao zaista neobična pro- Kao što su izlazile priče u listovima Ništa nisam želio promijeniti, ali priča
mocija. Staru čitačicu sam vidio i ja. Sav i časopisima i postale predmet odabira se ipak opirala. Razlozi su bili skriveni
joj je život bio zapisan u borama na licu. nove proze u nekoliko panorama, čak i negdje u njoj.
– Shvatili ste već ko su momci koji antologija. Nazivali su nas fantastični deč- Nisu u događajima (jer je u njima su-
dolaze da vas vide? ki, jer je riječ bila o fantastici, što se či- štinski smisao priče), niti u mjestima (Beč,
– Naravno. Vi ste, čini mi se, onaj s nilo kao posvemašnji novum. I sam sam Stambol, Urfa, Baluk Abad). Nešto očito
bosanskim temama. govorio i pisao o tom u različitim inter- još uvijek nisam razumijevao iako sam je
– Okrijepili ste mi dan, gospođo. vjuima i kratkim tekstovima. Termini s uvjerenjem ispričao.
Razgovori i druženje nas nekoliko u koje sam upotrebljavao bili su fantastički Njeni likovi su me gledali čudno: Na-
to vrijeme najednom su ušli u dotad neza- realizam (Šta je to fantastički realizam?), a zir-paša, Ernst, Kira, Clara... O ostalima
mislive prostore. Usmene. Pamtim to jer nas sam u kontekstu toga nazivao Fan- da i ne govorim.
je pripovijedanje jedne priče bila jedna od tazmina djeca. Prolazilo je vrijeme i želio sam ostaviti
najčudnijih stvari u mom spisateljskom Fišpaprikaš u Plavoj laguni, grah u bar neku naznaku o toj noći i ispričanoj
životu. Ne znam ni kako je do tog došlo. Narodnoj kuhinji, bosanski lonac u Dri- priči. Uostalom, nekoliko mojih prijatelja
Jednostavno, neko je od nas vjerovatno ni, brudet u... ju je čulo i vjerovatno je se neko sjećao.
spomenuo kako dovršava priču i kako tu Bila su to skrivena mala mjesta gdje Zato sam u jedno izdanje stavio fragment
ima zanimljivih trenutaka koje ne zna smo mogli neopterećeno razgovarati. Ni- pod nazivom Legenda o Tabut-čadoru, kao
kako će još razriješiti. kad neću zaboraviti tu noć kad sam ispri- neku vrstu podsjetnika.
– Kad sve ti razriješiš, ispričaj nam, na čao pripovijest o kojoj sam razmišljao i Taj fragment je u svim kasnijim iz-
istom mjestu i u isto vrijeme. Dogovoreno. vidio je kao dio svijeta u kojemu sam tad danjima. Podsjetnik koji je rastao u na-
– Dogovoreno. – odgovorio je on, a posve bio. Ni slutiti nisam mogao šta će slućeni svijet iz svojih nekoliko rečenica.
onda i ostali jer su znali da će na njih se sve potom zbivati. Danas, kad napokon ispisujem zadnje
doći red. TABUT-ČADOR se dogodio. retke stare priče, pet decenija kasnije, čini
Dan-dva kasnije ispričao je svoju pri- Ispričao sam ga, a onda je, ko zna zbog mi se da će mi ona napokon odgovoriti
ču, a onda smo je mogli vidjeti u časopisu čega, nevjerovatno dugo ostao nezapisan. na sva pitanja koja sam si postavljao. n

69
STAV 7/7/2023 69
2
/
0
3
2
7
V
TA
S
/
7