Page 64 - STAV broj 322-323

DRUŠTVO

Osman Bužo pokazuje mjesto gdje su partizani Osman Bužo i
zakopali strijeljane civile i njemačke zarobljenike Nihad Halilbegović
zatrpane. Oko mene ima još djece koja ču- su čobani u njihovoj blizini čuvali stoku, pa Napišite i ovo! Rahmetli Alija mi je od svih
vaju goveda i ovce. Dogovorimo se mi da su otkopali jednu od grobnica i naišli na vladara bio najdraži, neka mu Allah, dž. š.,
počnemo otkopavati jednu od jama. Done- ljudska tijela, čije su ruke vezane žicom. U podari Džennet. Mi smo imali dvadesetak
se jedan od njih krampu i udri, udri, nisu tim grobnicama ubijani su i zatrpavani lju- koza, a moj rođak Zaim Bužo preko 100 i
otkopali ni trideset cenata kad pojaviše se di koji su dovoženi iz drugih krajeva. Naše napasali smo koze na našem imanju u Ka-
dvije ruke vezane naprijed žicom, a tijelo je komšije iz Kovača partizani su likvidirali zinoj Bari. Jedno jutro u proljeće 1945. go-
na leđima. Uplašimo se mi i odemo do od- na drugim lokacijama. Poznato mi je da su dine, kada smo doćerali koze na ispašu, vi-
bornika u Kovače, da mu kažemo šta smo partizani po nalogu OZNA-e uhapsili grupu djeli smo dosta ubijenih ljudi, povaljanih
vidjeli. Pita on: ‘Šta hoćete, djeco?’ Kaže- naših mještana, otjerali i strijeljali, pa zatr- jedan do drugog. Odmah smo se vratili u
mo mu da smo vidjeli zatrpanog čojka ve- pali u zajedničku grobnicu u mjestu Kazina selo i ispričali šta smo vidjeli. Lokalne vlasti
zanih ruku. On nas pogleda i povika: ‘Sad Bara kod Hadžića, mjesna zajednica Osenik. su organizovale grupu mještana da s volov-
ste to rekli i više nikada! Kome god kaže- Sjećam se samo nekih imena odvedenih i skim kolima prevuku ubijene do obližnjih
te i vi i taj kome ste rekli će biti zatrpan u likvidiranih, a među njima i imena mog tranšea koje su Nijemci iskopali oko svojih
onu rupu!’ Odemo mi kući i od tada nismo amidžića Hamde (Muje) Memića, rođenog bunkera, na njivi Samardžijin brijeg. Ja sam
nikom ništa govorili. Na pola puta od Ko- 1920/21. godine, Nikole (Koste) Prangaša išao s volovskim kolima u koja su mještani
vača do jame ima jedna njiva koja se zove zvanog Simunović, te dvojice braće Lokvan- natrpali ubijene ljude i sve su ih pobacali u
Bara, gdje je bilo sklonište, i tu sam vidio čića, Ćamila i Zajima, iz Hrasnice. Oni su te tranšeje. Bilo je više od pedeset ubijenih.
dosta ubijenih ljudi. Svi su bili goli. Kada skupa s drugim zarobljenicima strijeljani i U isto vrijeme su dovukli i dvadesetak likvi-
su se tijela počela raspadati, mještani su ih zatrpani u grobnicu u Kazinoj Bari, mjesna diranih Nijemaca, koje su partizani ubili u
ukopali. O ovim zločinima nismo smjeli zajednica Osenik.” željezničkoj stanici Osenik. Vjerovatno su
27
pričati. Mnoge je ‘mrak pojeo’. OZNA je Tragajući za masovnom grobnicom u Nijemci bili na obezbjeđenju pruge, gdje su
u Sarajevu po kućama zalazila i odvodila Kazinoj Bari, zahvaljujući Šefki Džeki, ih partizani zarobili. Bio sam prisutan kada
ugledne ljude, ni krive ni dužne.” 25 upoznao sam hadži Osmana (Muje) Bužu, su tranšeje zatrpavane. Sutra sam s babom
rođenog 1930. godine u Oseniku (Pazarić, otišao na naše imanje Trnov do i tu smo naš-
UBIJANJE I GROBNICE U OSENIKU KOD općina Hadžići), koji je očevidac (svjedok) li na tri mjesta četrnaest ubijenih. Pod jed-
SARAJEVA strijeljana i zatrpavanja zatočenika u ma- nim grabom našli smo sedam mrtvih ljudi,
Familija Memića starinom je iz naselja sovne grobnice na više lokaliteta na širem malo niže četvoricu, a do njih još tri mrtva
Kovači. Sjećanja na stradanje Bošnjaka u području Kazine Bare (Osenik). S hadži čovjeka. Prisustvovao sam kada su ih trpa-
Drugom svjetskom ratu i kod njih su svježa Osmanom razgovarao sam u njegovoj po- li u grobnice. Babo je pronašao kod jednog
i nezaboravna. Najstariji član te ugledne po- rodičnoj kući u Oseniku: “Rođen sam u ubijenog cedulju na kojoj je napisano prezi-
rodice, Hasan (Ćamila) Memić, rođen 1928. Oseniku 1930. godine, a 1937. godine sam me Jelešković ili Jelesković iz Butmira. Po-
godine u ovom naselju, drhtavim glasom mi pošao u Osnovnu školu u Pazariću. Zavr- znato mi je da se u njivi Ovči do (pokazao
je ispričao: “Iz Kovača i okoline odveli su šio sam školu 1942. godine. Kada su došli je rukom) nalazi velika grobnica. I tu sam
Nijemci u jasenovački logor više od 40 naših Nijemci, škola je zatvorena i nije radila do više puta dolazio. Ponekad se u početku čuo
mještana, sve Bošnjaka, i skoro svi su ubije- završetka rata. Ja sam zapamtio četiri vla- smrad. Babo mi je pričao, a to sam kasnije
ni 1945. godine. Donedavno sam se sjećao dara, i to: Kralja Aleksandra (imao sam šest slušao i od mještana, da su partizani dovu-
svih imena stradalih u Jasenovcu. Međutim, godina kada je ubijen), Pavelića, Tita i Aliju. kli 250 ljudi i istovarili ih u Bužinoj bari,
sada su mi u pamćenju ostala samo neka od
njih”, tiho je nabrojao 28 imena od ubije- „I ja kao dijete sam vidio da partizani dovoze u kamionima
nih , a onda je zastao s pričom. Nije imao
26
više snage da se prisjeća ubijenih. Dok je ljude vezanih ruku na ovo mjesto (pokazao je rukom),
pio kahvu, u njegovom sam pogledu vidio postrojavaju ih dva po dva i tjeraju prema mjestu gdje će
tugu. Poslije nekoliko ispijenih gutljaja,
nastavio je priču: “Kada su u Kovače ušli ih strijeljati. Gore su kod Glavnog groblja avionske bombe
partizani, mislili smo da dolaze bolji dani. napravile velike rupe, tu su ih ubijali i dole bacali, i to noću
Prevarili smo se. Dosta su ljudi i oni pobi-
li. Dovlačili su narod u kamionima i ubijali dok svijet spava. Izjutra su po njima bacali kreč i onda
gore pokraj našeg greblja (pokazao je rukom
prema Igmanu) i sve zatrpali u velike rupe zatrpavali. Mi smo ko djeca tu čuvali ovce. Međutim, ovce su
koje su nastale od avionskih bombi. Poslije tu propadale i mi malo otkopamo i vidimo ljudska tijela.”

64 7/5/2021 STAV