Page 69 - STAV broj 322-323
P. 69
Uzeo sam Omera ispod ruke i pogureno
ga doveo do sanitetlije. Momak podiže glavu
i nekako preplašeno upita šta se to dešava,
zašto nam ne dolazi još pojačanja. Nisam mu
imao vremena odgovarati, uzeo sam zavoj iz
džepa pantalona i dobacio mu ga da previje
Omera. Bilo mi je jasno zašto pojačanje nije
dolazilo. Dolje niz liniju ključalo je kao u
loncu, a detonacije su odjekivale jedna za
drugom. Znao sam da je odmah nakon na-
pada na naš dio linije sigurno krenuo i napad
na još nekoliko mjesta. Pojačanje će stići, ali
je udaljeno, trebat će približno pola sata da
stignu. Do tada moramo izdržati.
Čim sam se vratio, Mirza mi dobaci
motorolu i pucajući viknu: “Daj vidi, neko
je na vezi, a ništa ne čujem.” Brzo sam se
zavukao u usjek do zemunice i otvorio si-
gnal. S druge strane dopirao je glas, neko je
uporno ponavljao: “204, potvrdite trebate
li artiljerijsku podršku.” Odgovorio sam:
“204 potvrđuje, trebamo hitno podršku.”
Čulo se s druge strane: “Ostani na kanalu,
dolazi probna, potvrdi tačnost.”
Nekoliko sekundi poslije preko visokih
borova doletjela je najvjerovatnije minoba-
cačka granata od 120 mm i pogodila prostor
na tridesetak metara ispred nas. Detonacija
se razlijegnula šumom. Kliknuo sam kanal
i potvrdio pogodak.
Uskoro je preko borovih krošnji, uz
huku, proletjelo nekoliko granata i stropo-
štalo se ispred nas uz jake povezane deto-
nacije. Nakon toga, tri granate velikog ka-
libra također su pokrile prostor ispred nas.
Snažne detonacije protresle su nas u tran-
šeji. Geleri su letjeli na sve strane praćeni
komadima drveća koje su usputno kidali.
Čovjek kojeg smo samog zatekli u rovu
zviznu i popravi svoju beretku: “Auuuu,
brale, al ih poklopiše. Aferim, momci, lju-
bim vam rore!”
Ispred nas je dopirala sporadična puc-
njava, a na stotinjak metara od nas, ka uzvi-
šenju prema protivničkoj liniji, vidjeli smo
agresorske vojnike kako se povlače.
Naslonio sam se na zid tranšeje i ot-
huknuo. Mirza skide šljem i podrpa se po
glavi. “Ovo je bilo blizu, mislio sam da ne-
ćemo izdržati.”
Gledao sam u čovjeka koji je sam bra-
nio ovaj rov prije nego što smo stigli u is-
pomoć. Smireno je punio okvirove odlože-
ne na grudobran ispred njega. Velika kršna
leđa pravog gorštaka crne kovrdžave kose
i debelih uredno potkresanih brkova stva-
Brzo sam se zavukao u usjek do zemunice i otvorio rali su osjećanje pouzdanosti čim ga vidiš.
signal. S druge strane dopirao je glas, neko je uporno Pravi bosanski div-junak. U sebi sam po-
mislio: “Dok je ovakvih, nemamo se mi šta
ponavljao: “204, potvrdite trebate li artiljerijsku brinuti za svoj opstanak. Dok je ovakvih,
podršku.” Odgovorio sam: “204 potvrđuje, trebamo bit će i Bosne i nas u Bosni.”
Kiša je i dalje neumoljivo padala. Ni
hitno podršku.” Čulo se s druge strane: “Ostani na ona, ni mokre noge nisu nam predstavljale
kanalu, dolazi probna, potvrdi tačnost.” problem. Još jedna pobjeda u nizu sve je to
činila podnošljivim i zanemarivim.
n
STAV 7/5/2021 69
