Page 70 - STAV broj 322-323

DRUŠTVO

Ratno djetinjstvo (6)

SILOVANJE POSTAJE

STANDARDNA RIJEČ U ŽIVOTU

DJETETA OD 11 GODINA

Dopiru ženski glasovi. „Molim Vas, čula sam da je dr. V. Vaš rođak. Moramo do njega.” “Nešto se
desilo što nije trebalo?”, upita podozrivo krupniji ženski glas. „Da, noseće smo. Silovali su nas. U
logoru. U Vlasenici. Ne možemo više ’vako. Moramo prekinut’... Ovo mučenje... Ovu sramotu... Ovu
agoniju. Molim Vas...”, nastavi u jecaju ženski glas s druge strane vrata... „Cure drage, učinit ću sve

da vam pomognem. Lično ću otići do doktora s vama. Mene neće odbiti. Dužan mi je i previše...”

Piše: Ammar KULO bitno. U ratu to znači manje svjetlosti. košarka. Škola, kuća i fudbal. Raspust,
Česti su nestanci struju. Nema je od jutar- zimovanje, skijanje. Raspust, ljetovanje,
njih sati. Teta Fahra je zabrinuta. Otopit posjeta rodbini. Kupanje, Stupčanica,
redvečerje je u Milankovićima, će se zamrzivač. Propast će meso. Smr- Bioštica, olovska nadaleko čuvena banja,
bosanskom seocu na obroncima znuto povrće. Zimnica. A mnogo je usta malo manje Krivaja. Petrovići, Kladanj,
Konjuha. Sve je na čas utihnulo. za hraniti. Sarajevo, neko od mjesta na Makarskoj
P Ne saobraćaju vozila prema Tu- rivijeri. To su bile ishodišne tačke.
zli. Zastoj je. Odron puta na planinskom MALO TROŠI, A DOBRO HVATA Uzejr se pridigao, postavio dvije svije-
prijevoju Mladoševcu. Jedan od mnogih. Sjedimo u dnevnom boravku. Čekamo. će. Jednu u ugao sobe gdje su sjedile žene
Domaćini su u kućama. Stoka je namire- Dok još dopire svjetlo preko balkonskih – mati, Fahra i daidžinica. Drugu gdje
na. Sipi kišica. Nije pogodno ni za cure prozora, ne pali se nikakvo osvjetljenje. smo bili mi, djeca. Beba je spavala u su-
i momke koji bi se znali okupljati ispred Idealno vrijeme za maštanje. Prizivam sjednoj prostoriji. Sjeo je u fotelju preko
stadiona, stvarajući žamor u toplim ljet- sjećanje na „dosadan”, mirnodopski ži- puta nas, povukao antenu i upalio mali
nim noćima. Ne čuju se ni izbjeglička dje- vot. Sada toliko „naknadno” cijenjen i po- džepni tranzistor. Vidjevši da ga gledam,
ca preko puta, u kolektivnom smještaju, treban. Nezahvalan si roditeljima kada ti reče: „Japanac! Malo troši, a dobro hvata.
u područnoj školi. kupe bicikl, a komšijsko dijete Benis ima Ti žuti su čudo. Šta sve spakuju na ’vol-
Polovina je septembra. Već duže od bolje – „Made in Czechoslovakia”. Sada, ko malo. Naš jugoslavenski bio bi duplo
mjesec kako je kod nas rat. Kako sam kada nemam (bicikl), znam koliko vrijedi veći. Mislim, nazovinaš.” Uzejr napravi
daleko od kuće! Od Olova! Dan se vid- imati. Da je mir, trebao sam biti 6. razred. stanku, shvativši u momentu da su sada
no skratio. Možda to u miru i nije toliko Život bi bio jednostavan. Škola, kuća i „EI Niš”, „Končar” i „Gorenje” strani

70 7/5/2021 STAV