Page 71 - STAV broj 322-323
P. 71

dobiti vizu za Njemačku. Evo pasoša.   Dinkom, daidžinicom, grlim daidžića
                                            Sadžida s našom djecom ide isto. Njeni   Emira, ljubim malu bebu... Krećem na
                                            su joj poslali papire. Prihvatili su ih isti   improviziranu stanicu nedaleko od kuće u
                                            čas po dolasku. Punica je dobila ‘privre-  kojoj sam proveo prve izbjegličke dane...
                                            meni’ posao kod iste gazdarice, a prošlo   Na stanici stariji bračni par s cekeri-
                                            je dvadeset godina kako su bili u Njemač-  ma natrpanim tek prispjelim povrćem:
                                            koj. Što ti je država.” „Znači, nije dobro?”,   žućkasto-svijetlim, desetak centimetara
                                            upita mama. „Nije. Granatiranje je sva-  dugim mahunarkama-buranijom, krom-
                                            kodnevno. Otac je dobro. Amidža Omer s   pirom, lukom, mrkvom... Iz jedne torbe
                                            porodicom uspio je doći do Kladnja. Sve   viri kukuruz... Vidio sam to već mnogo
                                            im je ostalo u Petrovićima. Kod amidže   puta. Nekome bliskom, u neku urbanu
                                            Fike su u kući.” Šta je s Fikom?”, upita   sredinu, gdje se ne sadi, gdje se naučilo
                                            mama. „U Saraj’vu je. Zamisli, ponovo u   na komoditet odlaska do pijace ili pro-
                                            radnoj obavezi. Iz penzije u radnu obave-  davnice, sada, kada su lanci snabdijevanja
                                            zu. Vratio se svojoj ‘prvoj ljubavi’. Krojač   prekinuti ili usporeni, treba to poslati.
                                            je za potrebe Armije. Čuli smo se preko   Do njih gospođa u srednjim godinama.
                                            radioamatera. Zvuči dobro.”        Maksimalno dotjerana. Bež komplet i cr-
                                               Iz sobe se pojavi daidžinica. Već je i   venkaste ravne cipele. U istoj boji s kar-
                                            kahva bila spremna. Nije to bila „razgo-  minom i torbicom. Na njoj zlatni nakit.
                                            voruša”. Pila se polahko. Natenane... Tek   Vidi se da je krenula negdje, nekamo, na
                                            pokoja riječ. Svako se prepustio svojim   jako bitan sastanak. Dvije djevojke. Ni-
                                            mislima. Sutra je novi dan. Ponovo put   sam siguran koliko imaju godina. Pri-
                                            u neizvjesnost. Ko zna kada, gdje i da   lične su sitne, a tu uvijek pogriješim u
                                            li će se ponovo piti kofeinski napitak u   procjeni. Po crtama lica, mogle bi biti
                                            ovom društvu?!?                    kao rodica Indira, a ona je tek završi-
                                               Rano je jutro... Ustajem, imam vreme-  la srednju. Prepoznajem ih sada već po
                                            na do 11 sati obići sve drugove i pozdra-  glasu...To je ona konverzacija od jutros
                                            viti se pred polazak u Kladanj. Vidio sam   koju nisam trebao čuti.
                                            Mačeta, Anisa, Čelu... Ostalo je još obići   Autobus dolazi “samo” s pola sata
                                            raju iz Istočne Bosne smještenu u kolek-  zakašnjenja. Ukrcavamo se. Vruće je,
                                            tivnom centru koju sam upoznao igrajući   sparno, otužno, u autobusu što vodi od
                                            fudbal. Dolazim do škole. Ne znam gdje je   nemila do nedraga. Svako sa svojom sud-
                                            ulaz. Vidim dvije djevojke kako ulaze sa   binom. Tuga je ona nevidljiva spona što
                                            stražnje strane zgrade. Ulazim za njima.   spaja putnike u busu. Gotovo da se može
                                            Preda mnom se zatvaraju vrata. Čini mi   opipati. Tu je. Ne može se istrgnuti, iz-
                                            se da je to kabinet. Svejedno, sačekat ću i   baciti kao neki slijepi putnik. Naprotiv,
          proizvod, možda malo manje tuđi u odno-  pitati kako do... Stojim i čekam. Vrata su   suviše je pretplaćena, suviše je česta, teš-
          su na ovaj japanski. „I bar bi se dva puta   trošna, od iverice, tanka, neugledna, iša-  ko podnošljiva, prtljag koji nosi svako
          pokvario do sada. Evo, kod mene je već   rana i iskrzana... Ne daju nikakvu zvučnu   od nas. Nekome teži, nekom lakši, ali
          treća godina i radi k’o zuca”, dodade Uzejr.  izolaciju. Čekam i nehotice slušam razgo-  teret na koji se moraš naviknuti. Sad mi
            „Japanac” je hvatao Radio Sarajevo,   vor. Dopiru ženski glasovi. „Molim Vas,   je jasno zašto je djed izbjegavao pričati
          sada Radio Bosne i Hercegovine. Smje-  čula sam da je dr. V. Vaš rođak. Moramo do   dogodovštine o Drugom svjetskom ratu.
          njivali su se izvještaji s ratišta u Brčkom,   njega.” „Nešto se desilo što nije trebalo?”,   Rat nije film, onaj partizanski u kojem
          Gradačcu, Jajcu, Travniku, Sarajevu... Ri-  upita podozrivo krupniji ženski glas. „Da,   Bata Živojinović nekako uvijek nađe na-
          ječju, domovina gori u ratnom vihoru.   noseće smo. Silovali su nas. U logoru. U   čina da pobijedi. Nije ni onaj gdje glumi
          Nije bilo vijesti o Olovu. To mi je pro-  Vlasenici. Ne možemo više ’vako. Mora-  Stallone. Sam Rambo je mogao riješiti
          budilo nada da će se stanje primiriti, da   mo prekinut’... Ovo mučenje... Ovu sramo-  cijelu srpsku armadu, ako je suditi po
          će se, možda, biti moguće vratiti brzo...  tu... Ovu agoniju. Molim Vas...”, nastavi   holivudskim režiserima. Naprotiv, rat
            Zaškripaše vrata. Došao je daidža. Do-  u jecaju ženski glas s druge strane vrata...   je više horor. Krv, smrt, progonstvo, ne-
          nio je odnekud akumulator. Kablovi. Au-  „Cure drage, učinit ću sve da vam pomo-  imaština, ponižavanje, tjeskoba, nemir,
          tosijalicu, malo veću. Obrati se Uzejru: „U   gnem. Lično ću otići do doktora s vama.   patnja... Patnja je gotovo uvijek prisut-
          dobrom je stanju. Može trajati 10-15 sati,   Mene neće odbiti. Dužan mi je i previše...”   na... Čak i dok spavaš...
          a onda ćemo ga ponovo puniti.” Dobili   Sada već s dozom razumijevanja, gotovo   Autobus je stao na Mladoševcu. Kiša
          smo bolje osvjetljenje u odnosu na svijeće.   majčinski, odgovori krupniji ženski glas.   je podlokala cestu, čeka se inžinjerija. Da
          Još nedovoljno za čitanje. Željno iščeku-  Čuo sam što nisam trebao čuti...   ponovno osposobi put. U Kladanj smo
          jem šta ima za reći iz prve ruke, s fronta.  Izlazim prije nego me zateknu u holu.   došli oko 16 sati, nakon petosatnog pu-
            Beba Nađa probudila se i počela pla-  Probat ću s druge strane. Prolazim ispod   tovanja, stajanja, stajanja, stajanja... Ma-
          kati. Vrijeme je za obrok. Mlijeko. Majči-  škole i kucam u velika prozorska okna.   gistralnim putem Sarajevo – Tuzla, koji je
          no. Daidžinica je prešla u susjednu sobu.   Pojavljuje se starija žena. „Molim Vas, ako   blokirao agresor na potezu Olovske Luke
          Fahra je spremala kahvu.          mogu izaći Senad i Huso, želio bih razgo-  – Karaula – Paklenik, u Kladnju bismo
                                            varati s njima”, u cugu izrekoh.   bili za nešto više od pola sata.
          SLUČAJNO PRISLUŠKIVANJE                                                 Na stanici poznata lica rođaka... Ne-
            Daidža je prišao mami i tiho jedva   PUT ZA KLADANJ FIRMOM “KRSTIĆ”  kada sam s radošću dolazio tokom raspus-
          čujno rekao: „Morat ćete u Kladanj. Već   Oko pola jedanaest već smo spremni.   ta... Sada više nisam siguran. Kladanj je
          sam se čuo s tetkama. Odatle ćete probati   Opraštamo se s Uzejrom, Fahrom, Esom,   tek moja izbjeglička destinacija broj 2.   n


                                                                                                    STAV 7/5/2021 71
   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76