Page 66 - STAV broj 322-323

DRUŠTVO

područje Alipašinog Mosta bombardovali se kopali temelji za ležeću vagu za teretne ka- iskopa i ispričali da su naišli na ljudske kosti.
su saveznički avioni gotovo cijelo vrijeme mione na Alipašinu Polju. Pojavili su se osta- Mašina je iskopala nekoliko ‘fura’ i onda su
rata, a naročito u jesen 1944. godine. To su ci velikog broja leševa, kostiju, kose, dijelovi se pokazale ljudske kosti i odjeća. Zaustav-
bili ogromni krateri, sve jedan do drugog. odjeće i drugih predmeta. Dobro sam vidio ljen je rad i pozvana policija. Za vrijeme rata
Odmah po završetku rata željeznička pru- da su bili vezani običnom žicom, bodljika- avioni su bombama napali Alipašino Polje i
ga je nekako osposobljena i voz je prolazio vom žicom, telefonskim kablovima, lancima, napravili nekoliko kratera. Poslije oslobo-
‘puževom brzinom’. Jedno jutro, prolazeći, a bilo je na njima i katanaca. Vidio sam kad đenja Sarajeva 6. aprila 1945. godine, parti-
vidim da su neki krateri zatrpani. Odjednom su na lice mjesta došli udbaši, pogledali taj zani su u ove kratere dovozili mrtve ljude,
primjećujem da su ljudi naglo usmjerili pa- stravičan prizor i, umjesto da obustave radove, gdje su ih bacali i zatrpavali. Primakao sam
žnju na prozore s lijeve strane. Ni ja nisam odobrili da se nastavi raditi. Ostaci leševa po- se iskopu. Vidio sam mnogo kostiju i odje-
odolio znatiželji. Iz jednog zatrpanog kratera trpani su u kamione i odvučeni u nepoznato. će. Kada sam bolje pogledao, zapazio sam
pored koga smo prolazili primjećujemo da Pošto je krater bio dubok, vjerovatno i danas nanule i u njima papir na kojima piše pre-
ispod zemlje strše ljudska tijela, tj. njihovi ima ostataka leševa. U tim jamama završavali zime Omerbegović, a ime je bilo nečitko.
pojedini dijelovi. Na jednom mjestu vidim su pojedinci i grupe iz kolona smrti koje su Pošto sam stanovao u Hrasnom, često sam
nogu u čarapi bez cipele, na drugom zgrčena se vratili iz Slovenije. Tu su najviše stradali slušao priču da su partizani pobijene civile
silueta cijelog tijela jedva prekrivena prhkom zatočenici OZNA-e.” 33 dopremali na Alipašin Most u jame i da su
zemljom. Tamo dalje dvije vezane ruke strše Zabilježio sam i priču Vinka Raguža, ih dva teretna vozila dovozila s Čaršije.” 34
uvis do lakata. Izgledalo je kao da mole za rođenog 1933. godine u Domanovićima, I Alija (Džafera) Šurković bio je na Ali-
milost. Očigledno je među strijeljanim lju- općina Čapljina, koji kaže: “Radio sam u pašinom Polju kada su iskopavani ostaci ubi-
dima bilo ostalo još živih koji su pokušavali ‘Centrotransu’ kao rukovodilac transporta. jenih. On kaže: “Ja sam 1960. godine došao u
da se iskobeljaju. Nije mi se dalo da razgle- Prilikom kontrole naručenih vozila ‘Kipera’ Sarajevo i zaposlio se u ‘Elektrotehni’. Radio
dam ostale kratere, ali sam pretpostavio da na Alipašinom Polju uočio sam da nešto nije sam na nabavci i prodaji robe. Jednog dana
se u njima isto dešavalo. Kasnije, vrlo brzo, uredu. Pitam vozače: Zašto ‘Kiperi’ ne rade? došao sam u preduzeće ‘Magros’ na Alipa-
saznat ću da to nisu bili jedini krateri koji Umjesto odgovora, odveli su me na mjesto šinom Polju radi nabavke robe. ‘Magros’ je
su se pokazali kao idealne grobnice za brze tih dana gradio veliku vagu. Radnici su uko-
masovne egzekucije, daleko od očiju svog pavali zemlju veličine pet s pet i dva metra
naroda za koji su se tako junački borili. dubine. Pravili su temelje za vagu. Upravo
Iznad sela Kovači, podno Igmana, krateri kad sam naišao, radnici kopaju ručno i sije-
aviobombi poslužili su za masovnu egzeku- ku čojka preko pola, tako da je jedna njego-
ciju Bošnjaka (za njih se pouzdano zna da va polovina iskopana, a druga ostala gdje je i
su to bili) koju je počinila zloglasna OZNA bila u zemlji. Vidio sam cipelu i u njoj pismo
na Ilidži. Kad je voz prošao pored tog prizo- i smotak para. Rek’o sam onom čojku koji je
ra, ljudi se povratiše na svoja sjedišta. Tajac. iskopavao zemlju da bi trebalo njegovo tije-
Niko ne otvara usta. Primijetio sam strah u lo da se sastavi i pristojno ukopa. On je od-
njihovim očima. Strah, ali i razočarenje.” 32 govorio: ‘Ovdje su zatrpani neprijatelji.’ O
O masovnim se grobnicama i zločinima ovom se nije smjelo pričati. Ipak sam saznao
OZNA-e nije smjelo pričati. Oni koji su znali da su partizani samo za jednu noć pobili 500
za grobnice šutjeli su. Veo zaborava prekrivao ljudi i pobacali u velike rupe koje su nastale
je istinu o njima. Prilikom izgradnje vage za od avionskih bombi i samo ih zagrnuli. Svo-
teretne kamione na Alipašinom Polju 1969– jim sam očima gledo kako su radnici iskopali
1970. godine otvorena je masovna grobnica. dosta ljudskih ostataka, lopatama pobacali u
Ali su i tada svi šutjeli i krili šta su vidjeli. kamion i odvukli na smetljište. I danas mi
Kasim (Salke) Čorbo to ovako opisuje: je pred očima slika prepolovljenog čojka i
“Bio sam na dužnosti kao milicioner kad su Kasim Čorbo cipele s pismom i smotkom novčanica.” 35

1 Odjeljenje zaštite naroda (OZNA) osnovano je odlukom koju je 13. maja 1944. godine u Drvaru pukovnika Blaže Đurišića (politički komesar), zamjenika komandanta Voje Ljujića i načelnika
potpisao Josip Broz Tito u formalnom statusu vrhovnog komandanta NOV i POJ i povjerenika štaba Rudolfa Petrova. (Sarajevo u revoluciji, Tom 4, Sarajevo 1981, str. 698.)
za narodnu odbranu NKOJ-a. U temeljnom osnivačkom aktu OZNA-e, kao i u nizu kasnijih do- 7 Novi Mjesni komitet KPJ formiran je 9. aprila 1945. godine: sekretar Vaso Miskin Crni, članovi
kumenata koji su se na nju odnosili, naglašen je njen izuzetni represivni značaj za očuvanje po- Olga Marasović, Mladen Knežević, Betika Romano, Ferid Čengić, Juraj Marek, Marija Koš, Dragutin
litičke linije koju je zastupala KPJ. Kosovac, Radovan Stijaćić, Dane Olbina, Jovanka Čović, Gojko Rodić i Novak Anđelić. (Isto, str. 737.)
(HDA, Fond (f) OZNA, kutija (k) 1, omot (o) 3, osnivački dokument OZNA-e u zaglavlju nosi 8 Isto, str. 699.
oznaku „službeno 13. maj 1944. godine“). 9 Načelnik OZNA-e za NRBiH bio je Uglješa Danilović.
Za načelnika OZNA-e pri Povjereništvu za narodnu odbranu NKOJ-a postavljen je član Politbiroa Četnici su u Foči izvršili strahovit genocid nad bošnjačkim stanovništvom. Ostaci preklanih tijela
CK KPJ, general Aleksandar Ranković. djece, žena i staraca nalazili su se na svim lokacijama u Foči. Nataša Čengić učestvovala je 1944.
2 Likvidacije su vršene i poslije 1945. godine, nakon provedenog postupka i osuđujuće presude. godine s grupom omladinaca u prikupljanju ostataka ubijenih civila, a najviše na lokalitetu oko
Najčešće optuženi nisu imali pravo na odbranu. Izvršenja kazni bila su na nepoznatim lokacijama rijeke Ćehotine. O tome Nataša kaže: “Moj muž (Ferid Fićo Čengić) na jednom sastanku rekao je
na kojima su ukopavani u zajedničke grobnice, bez obilježja i prisustva rodbine. Uglješi Daniloviću da je omladina prikupila kosti (ostatke od ubijenih Muslimana) i da ih treba
3 Nihad Halilbegović, Bošnjaci u Jasenovčkom logoru, Sarajevo, 2006, str. 404–405. pristojno sahraniti i obilježiti. Odmah je reagovao Uglješa i rekao da se neće obilježavati ostaci
4 Šesnaesta muslimanska brigada prva je prošla kroz kapiju na Vratniku i ušla u Sarajevo 5. aprila ubijenih, pošto njihovim obilježavanjem ne bi došlo do pomirenja naroda. Međutim, to se odno-
1945. godine u 17:30 h. Poslije neutralisanja manje grupe njemačkih vojnika, koji su se nalazili u si na muslimanske žrtve, a svaka srpska kost je obilježena.” (Pismena izjava Nataše Čengić od 22.
blizini Vijećnice, Sarajevo je u jutarnjim satima 6. aprila bilo slobodno. Šesnaesta muslimanska novembra 2011. godine nalazi se u privatnoj arhivi.)
brigada izvjesila je na zgradi Vijećnice jugoslavensku zastavu. Ova brigada izašla je iz Sarajeva 7. 10 Načelnik OZNA-e za područje NOU 3. korpusa NOVJ bio je Nisim Albahari.
aprila dolinom Krivaje u smjeru Odžaka. (Ahmet Đonlagić, Ćamil Kazazović, Borbeni put 16. mu- Nisim Albahari usprotivio se podizanju spomenika pedesetpeterici građana Sarajeva (među ko-
slimanske NOU brigade, Tuzla 1981, str 266–270.) jima je bilo najviše Bošnjaka), koje su ustaške vlasti osudile na smrt i objesile na Marindvoru u
5 U kasnim večernjim satima u Sarajevo su 5. aprila ušle: 18. hrvatska brigada i jedinice 27. NOU noći 27. na 28. mart 1945. godine, i tom prilikom tvrdio je da se među obješenim nalaze i policaj-
divizije. Osamnaesta hrvatska brigada zadržala se u Sarajevu samo tri dana. (Osamnaesta hrvatska ci “koje bismo mi likvidirali da ih ustaše nisu objesile”. (Izjava B. Š., rođen 1925. godine, od 10.
brigada, Tuzla 1988, str. 216.) novembra 2011. godine nalazi se u privatnoj arhivi.)
6 Po oslobođenju Sarajeva: 11 Načelnik odjeljenja OZNA-e za grad Sarajevo bio je Dane Olbina. Poslije hapšenja Ferida Fiće
– osiguranje grada preuzela je Bosanskohercegovačka divizija korpusa NO, na čelu s koman- Čengića, gradonačelnika Sarajeva, na to mjesto postavljen je Olbina.
dantom Danilom Komnenovićem, političkim komesarom Špirom Srzentićem, načelnikom šta- 12 Sarajevo u revoluciji, tom 4, Sarajevo 1981, str. 719.
ba Obrenom Ivkovićem. 13 U Jajce kasarni približno 400 domobrana sačekalo je 16. muslimansku brigadu i bez otpora joj
– ratni materijal i zarobljenike preuzela je Komanda grada Sarajeva, koju je obrazovala Koman- se predalo. (Ahmet Đonlagić, Ćamil Kazazović, Borbeni put 16. Muslimanske NOU brigade, Tu-
da vojne oblasti Trećeg udarnog korpusa pod komandom pukovnika Pere Kosorića (komandant), zla, 1981, str 268.)
66 7/5/2021 STAV