Page 73 - STAV broj 322-323
P. 73
Piše: Izet PERVIZ
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ
oliko li je ljudi prošlo kroz ovu
zgradu? U sto godina hiljadu nada
i obećanja i bezbroj lica. Koliko li
K je sudbonosnih odluka palo iza tih
zavjesa što se poput prljave vode slijevaju
niz vitke lukove prozora? Koliko li je samo
ljudskih sudbina skršeno niz stepenice iza
ovih vrata nad kojima se pospano njiše pla-
vo-žuti ozvjezdani bajrak? Dilalo se ovdje
ljudskim sudbinama, bespoštedno, kao u
kakvoj kockarnici.
Mrgodna, s crtama žiletski zaoštrenim
– da ti se svaka suprotna misao od one koju
dopušta vlast iza ovih ukrašenih, bolnički
bijelih rešetaka, odmah skruni u poniznost
i strah – gleda nas ona s tri oka, kao kakav
trostruki kiklop izronio iz mračnih dubina.
I čeka, strpljivo, dok stoljeća talože prašinu
na njenom ogrubjelom licu i vrijeme uporno
raspliće svoju mrežu u koju ćemo se, prije
ili kasnije, svi zaplesti, i oni, unutra, jahači
dorata moći, i mi, vani, ponizni zavidnici
koji spuštaju pogled za svaki groš. Te breze
nujnih grana, uzdrhtalih krošnji, s listovima
koji se zipkaju na povjetarcu i šušte, rastaču
se bjelinom svojih kora, krijući joj obraze da
ne planu i saspu se u pepeo sred silnog stida.
KALLAY NA MUSALI
Unutra diše vlast. Zvjerka je to starija od
cijelog stoljeća. Raskrečena u tri kraka, rav-
nodušna prema svemu izvan vlastitog inata,
ona zaviruje iskosa iz citadele zaturene u dže-
povima neba. Pa ipak, zidovi ovi, razdreljeni
u pravougaonike i kocke, koji se čas svijaju
u lukove, čas se slijevaju u nizove, a čas se
stroje uzduž, i poprijeko, i gore, i krov ovaj
iscrtan odsječnim potezima grafitnog srca,
drže ovu zemlju na okupu. Ovdje bije srce
s tisuću ožiljaka od hiljadu srčanih mahana.
Otkako je sagrađena, nije bosanski čovjek,
u miru, ostavljen od svih guja što ih histo-
rija njedri na svojim grudima, razvjetravao
oluje svog usuda niti popločavao kaldrme
na kojima, plaha, čeka sutrašnjica.
Sto četrdeset godina oteklo je niz Miljac-
ku od one mrazne novembarske zore kada
je Benjamin Kallay, novoimenovani zajed-
U decembru 1883. godine, tačno godinu od one noći nički ministar finansija Kraljevske i carske
kada je, kao oparen, Kallay iskočio iz vezirske postelje vlade, stupio na bosansko tlo i zaputio se u
Sarajevo. Čela zalijepljenog na staklo kupea,
i izjurio u mrak da traži pogodno zemljište za zgradu srčući prve gutljaje jutarnje kahve i razbija-
jući mahmurluk od nesna koji ga proganjao
koju je vidio u svojoj mašti, stiglo je i carsko odobrenje. cijele bogovetne noći, dok se kompozicija
Ono će pokrenuti radove širom šehera, te će važne i od Bosanskog Broda sporo uvijala obalama
Bosne, a po oknima, miješajući se s gustom
monumentalne građevine nicati kao pečurke, crtajući i usorskom maglom, šibao dim iz parne lo-
komotive, zasigurno je u mislima prevrtao
drugo, evropsko lice ovog grada. sjećanja na porodičnu priču o dalekom pret-
ku Mihaelu Kallayu, koji je na čelu vojske
STAV 7/5/2021 73
