Page 78 - STAV broj 322-323
P. 78

DRUŠTVO



                                                                               tako i u akademskom i poslovnom svije-
                                                                               tu van granica matične domovine. Svi oni
                                                                               nose Avdijinu sudbinu u svom životnom
                                                                               određenju, iako mnogi o svom hrabrom
                                                                               pretku tragične sudbine poznaju samo
                                                                               njegovo ime.
                                                                                  Avdija Sarić umro je 1953. godine.
                                                                               Imao je osamdeset godina kada je preselio
                                                                               na Bolji svijet. Kažu oni koji se sjećaju da
                                                                               je ukućanima najavio svoju i ženinu smrt.
                                                                               „‘Dva mjeseca iza mene pridružit će mi se
                                                                               i Malka u Vječnosti.’ ‘Kako je rekao, tako
                                                                               je i bilo’, pričala mi je svekrva. ‘Niko ne
                                                                               zna objasniti kako, ali on je mnoge stvari
                                                                               vidio unaprijed. Ljudi su ga zvali dobri.’
                                                                               Mogli bismo reći da je Dobri Avdija, ju-
                                                                               nak iz sehare zaboravljenih porodičnih
                                                                               priča, bio samo jedan od putnika prema
                                                                               Vječnosti u kojoj nema tuge ni suza. Vječ-
                                                                               nosti koja nas svakim danom približava
          Šefika Sarić                                                         Svome okrilju i kojoj se raduju samo oni
                                                                               što u nju vjeruju i za nju se pripremaju u
          U Prvom svjetskom ratu Avdija je izgubio sina Rušida,                kratkotrajnom boravku na ovom svijetu”,
                                                                               piše Isović-Bukvić.
          kojeg su ubili četnici iz Crne Gore, dok su mu u Drugom                 U knjizi su doneseni brojni podaci o
          svjetskom ratu ustaše u zloglasni logor Jasenovac odvele             Avdijinom životu, zanimljive priče s mar-
                                                                               gine bosanske historiografije, i, što je po-
          najmlađu kćerku Šefiku, a devet dana prije oslobađanja               sebno bitno, cio spjev Zauzeće Lovćena, čiji
          Sarajeva na Marijin-Dvoru objesili mu tri sina, i to pred            kraći dio donosimo i ovdje.
          njegovim očima. Nadživjelo ga je troje djece.                        Vijeće čini od Cetinja kralju
                                                                               Sa svojijem mladim vojvodama
                                                                               Na Cetinju gradu bijelome
          koje je razoružao i rekao im da ostalim u   Zauzeće Lovćena ona ponovo vraćena poro-  Od Lovćena tri daleko sata:
          logoru poruče da su sjedili s Avdijom i da   dici, Avdijinim nasljednicima. A njegovih   „Čujete l’ me moje vojvode,
          je Avdija lično oslobodio svog sina Ragi-  nasljednika veliki je broj, bez obzira na to   Šta ću danas pitati vas redom,
          ba”, navodi Isović-Bukvić.        koliko su se neprijatelji trudili da „zatru   Znadete li, kad je ono bilo,
            Nakon bitke kod Cetinja te gubitka   sjeme” ubijajući mu djecu – njih šest koje   Kada Švabo na Srbiju pođe,
          jednog i spašavanja drugog sina, Avdija i   je pokopao za svog života. Danas, gotovo   Dunav vodu i Beograd prođe,
          njegova supruga Malka Sarić napustili su   sedamdeset godina poslije Avdijine smr-  Niz Srbiju vojsku okrenuo,
          Gacko. Znao je Avdija da će ponovo biti su-  ti, više je od stotinu njegovih direktnih   Uzimao sela i Palanke,
          koba, znao je da su dušmani u svakom tre-  potomaka, uspješnih ljudi, profesora s   Skoplje, Prizren i Prištinu staru.
          nutku spremni da napadnu, zato je krenuo   Trinitija u Irskoj, doktoranada na univer-  S vojskom sišo našem manastiru
          dalje prema Mostaru, centru hercegovač-  zitetu u Belgiji, postdiplomaca s Oxforda,
          kog krša. U svojoj kući u Gacku, decembra   Harvarda, nekadašnjih premijera Kantona
          1916. godine, nakon što se vratio s bojišta,   Sarajevo, ambasadora, visokopozicionira-
          napisao je pjesmu Zauzeće Lovćena. Neko-  nih direktora međunarodnih institucija,
          liko je dana poslije s porodicom preselio u   ljekara specijalista u Parizu... Ljudi čiji je
          Mostar, gdje je 1916. godine objavio knjigu,   utjecaj veliki kako u Bosni i Hercegovini,
          epsku pjesmu Zauzeće Lovćena.

          JUNAK IZ SEHARE ZABORAVLJENIH     Dobio je ime po svom dedi
          PORODIČNIH PRIČA                  Avdiji, Redžinom ocu, za
            Autorica je ovu knjigu, štampanu u Bi-
          seru, uspjela pronaći u Gazi Husrev-bego-  kojeg kruže porodične
          voj biblioteci. „Već ranije sam pretraživala
          kod njih, ali nisam ništa našla, iako mi je  legende da je bio veliki junak
          rečeno da postoji još jedna knjiga Avdije   što je nekad, još u vrijeme
          Sarića, puno veća od ove, koja se zove Bit-
          ka na Lovćenu”, ističe autorica. Ipak, i pro-  Osmanskog Carstva, bio
          nalazak spjeva Zauzeće Lovćena bilo je od
          izuzetne važnosti za porodicu, a tek će biti  izazvan na dvoboj u kojem
          od značaja za našu nauku o književnosti.   je ubio brata crnogorskog
            Tako je, piše autorica, stotinu godina od
          dana kada je iz štamparije izašla knjižica  vladike Njegoša.          Dedo, portret



         78  7/5/2021 STAV
   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82   83