Page 79 - STAV broj 322-323

Obješeni o stablo

„...Sve do zemlje kralja Konstantina,
Pa je sada silu okrenuo,
Digo vojsku sa sve četir strane,
Mlade momke i silne topove,
Hoće na nas skoro udariti.
Sad vas pitam, sve moje glavare
Prijatelje i junake stare,
Kako ćemo njega dočekati?
O predaji ni govora nema,
Niko naš se predavao nije.
Na stotine turskijeh mušira
Spremao je care iz Stambola,
Da nas slome, da nam zemlju otmu.
Na hiljade sijekli smo glava,
Crnogorci svakom bjehu strava,
Dugu, Lovćen i Bjelopavliće,
Njegoš, Nikšić i Pipere slavne,
Svaki znade od sve sedam kralja.”
Odgovara Vukotiću Janko:
„Silan kralju, od sve sedam brda,
Mi smo čuli za švabovu vojsku,
Kako će nam skoro udariti
Na sve strane naše Gore Crne,
Al’ nimalo prepali se nismo,
S njima ćemo kavgu zametnuti, Uplakani
Pa šta kome Bog i sreća dade.
Knjige piši na sve četir strane, S Fočacima i s Bilećanima, Sve rekoše redom vojevode
Na kolašin i Banjane Slavne, Kotor bismo, Foču uzimasmo, „Baš hoćemo tako učiniti,
Podgorici i Nikšiću gradu, Sarajevu blizu dolazismo, Bog milostiv nek nas blagostovi,
Nek se diže i staro i mlado, Za nas znadu u Parizu gradu, Našu zemlju i svetinje stare.”
Čoban svoje nek ostavlja ovce, U Londonu i u Petrogradu Taj se danak vijeće vijećalo,
Seljak svoje ralo i volove, Rim je blizu, pomoć će nam doći, A u jutro osmi osvanuo.
Neka idu, neka zemlju brane. Ne će lako baš ni Švabo proći. Bože mili, čuda velikoga,
Ko se boji od Beča Ćesara, Jednu ćemo vojsku postaviti Vedro nebo k’o o Ilin danu,
On odavno ratovao nije, Na Lovćenu brdu visokome, Nigdje vjera ni sa koje strane,
Ne zna, šta je lomna Gora Crna, Dosta hrane, a dosta džebane, Al’ se začu silna grmljavina
Ne zna Lovćen naše brdo sveto, Dosta silnih imamo topova, S Italije, zemlje izdajničke,
Našim starim nikad ne oteto. Danilo će s vojskom komandirat; Grom udari, munje sijevnuše,
Ne zna Švabo Crnogorce stare, Na Gackome Višnjić komandiru Od zora se Crna Gora trese.
Koji za njeg nimalo ne mare. S pivljanima i s Golijanima, Ili grmi, il se zemlja trese,
Evo ima osamnest mjeseci, S njime nek je s Goranskog Sočica, Il udara more od bregove.
Otkada smo puške prihvatili, A Grahovo nek Plamenac brani Niti grmi nit se zemlja trese,
Jednog časa mirovali nismo, S generalnom Đurom Petrovićem, Nit udara more od bregove,
S Hercegovcima uvijek se bismo, Ja ću glavom spram Bileće poći.” Neg Franjovi pucaju topovi,
S Gačanima junacima starim, „Pravo veli Janko Vukotiću”, Pozdravljaju Lovćen crnogorski. n

STAV 7/5/2021 79