Page 77 - STAV broj 322-323
P. 77

stoljeća, u kojoj je oplakivao pad Sevilje.   autorica, baš kao i njegov dedo nekada u   direktno s porodicom Sarić, čula sam iden-
          Jedan njen stih posebno bi vraćao uspo-  svom vremenu bio čuven po hrabrosti i   tične riječi. Priča je to o hrabrosti oca koji
          menu na Avdiju Sarića.            odvažnosti.                        se tokom jedne mračne noći ‘ušunjao’ u
                                               Avdija se dva puta ženio. Prva supru-  redove neprijatelja da bi oslobodio sina
             Zar nema junačkih duša što slavu   ga Fata Hadžić umrla je nakon što je ro-  Ragiba. Noćima je sjedio s Crnogorcima
           priželjkuju,                     dila sina Hamdiju, koji je, kad je odrastao   pored vatre i razgovarao o sebi lično, ‘ču-
               da  u  dobru  sada  braću  podrže  i   i zamomčio se, početkom prošlog stoljeća   venom Avdiji Sariću’, muslimanskom ju-
             pomognu?                       preselio u Dubrovnik, vezujući sudbinu   naku kojeg su Crnogorci planirali da ubiju.
                                            sebe i svojih potomaka za stari lijepi grad   Bili su spremni nagraditi svakoga ko im o
                 Zemlje Bosne ne bi bilo bez nje-  na obali Jadrana. Nakon tragičnog gubitka   njemu pruži bilo kakvu informaciju”, piše
               nih junaka, a jedan od hrabrih Boš-  prve supruge, poslije nekog vremena Avdija   autorica, navodeći u nastavku pripovijest
               njana bio je i Avdija Sarić, koji je   se ponovo oženio. Oženio se djevojkom iz   zabilježenu iz usmenih razgovora.
                u svom dugom životu svašta pre-  svog mjesta Malkom Šehović, koja je ro-  „‘Najslađe janje ćemo dati onome ko
                deverao, a najteža iskušenja bila   dila šest sinova i dvije kćerke.  nam samo pokaže put do Avdije’, govori-
                su gubici djece, njih šestero. Dok   Od osmero Malkine djece, jedno dije-  li su skupljajući se oko rasplamsane vatre
                ih je ispraćao u Vječnost, stajao   te umrlo je u ranom djetinjstvu. U Prvom   na mrakom prekrivenom Lovćenu, plani-
                bi uspravno iznad njihovih me-  svjetskom ratu Avdija je izgubio sina Ruši-  ni što se uzdiže iznad Jadranskog mora. ‘A
                zara, posmatrajući zemlju što bi   da, kojeg su ubili četnici iz Crne Gore, dok   kako izgleda taj vaš junak?’, pitao bi Avdi-
                im prekrila tijela grleći ih u svoju   su mu u Drugom svjetskom ratu ustaše u   ja, zabavljajući se pričama o svom junaš-
                utrobu ledenim zagrljajem smrti”,   zloglasni logor Jasenovac odvele najmla-  tvu iz usta neprijatelja. Kako god da su
                pripovijeda autorica.       đu kćerku Šefiku, a devet dana prije oslo-  ga opisali, očito nisu imali pravo. Avdija
                                            bađanja Sarajeva na Marijin-Dvoru obje-  je bio nadaleko poznat lik iz priča o neu-
               JUNAŠTVO SE PRENOSILO        sili mu tri sina, i to pred njegovim očima.   strašivom duhu hercegovačkog gorštaka,
               GENERACIJAMA                 Nadživjelo ga je troje djece.      ali u vrijeme u kojem je živio fotografije
                 Avdija Sarić bio je austrougarski                             su bile prava rijetkost, a mediji nepozna-
             vojnik odlikovan za iskazanu hrabrost.   KAKO JE AVDIJA OSLOBODIO SINA   nica koja se tek počela razvijati tamo neg-
             Istovremeno, Avdija je bio i pjesnik, i   Avdiji Sariću u Prvom svjetskom ratu   dje daleko od hercegovačkog krša. ‘Kada
            to kakav! U epskom desetercu opjeva-  četnici iz Crne Gore ubili su najstarijeg   je oslobodio sina, uzeo im je janje da znaju
           vao je podvige kojih je i sam bio svjedok.   sina Rušida na planini Lovćen, a mlađeg   da je on bio sa njima’, ispričala je moja pri-
            „Poput Ebul-Beka’a el-Rundija iz Špa-  Ragiba zarobili i odveli na Cetinje, prije-  jateljica iz Dubrovnika. ‘Čula sam sličnu
          nije, i Avdija Sarić bio je pjesnik čije su   stolnicu vladara Crne Gore, smještenu u   priču od Sarića iz Sarajeva, koja se samo u
          pjesme bile izgubljene, sve do onog dana   podnožju Lovćena. „Hrabro srce junaka   nekim malim detaljima razlikuje od tvoje.
          u jesen 2017. godine kada sam ih, nakon   nije se dvoumilo da po cijenu vlastitog   Naime, kada je Avdija sjedio na Cetinju s
          višegodišnjeg traženja, pronašla u Gazi   života spasi svoje dijete. Zanimljivo je da   neprijateljem, za večeru su mu ponudili
          Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.   sam identičnu priču o junaštvu starog Av-  svinjsko meso. On ih je odbio riječima da
          Bila je to samo jedna knjižica pod naslo-  dije slušala od potomaka Sarića loze u Sa-  posti, a post kod kršćana, kao što i sama
          vom Zauzeće Lovćena. Otrgnuta od zabo-  rajevu, a i onog dana, krajem marta, kada   znaš, znači da se ne jede meso, osim ribe.
          rava nakon više od stotinu godina, knjiži-  sam u Dubrovniku sjedila sa ženom koju   Kada je oslobodio sina, na odlasku iz lo-
          ca ispisana rukom Avdije Sarića vraćena   sam prvi put srela i koja nije bila povezana   gora sreo je dvojicu neprijateljskih vojnika
          je njegovoj porodici, ljudima koji gotovo
          ništa nisu znali o svom hrabrom pradedi,
          njegovom životu punom teških iskušenja
          kroz koja je prolazio uzdignuta čela”, piše
          Isović-Bukvić, ističući da je Avdija bio pri-
          mjer evropskog muslimana tragične sud-
          bine koji, i pored svih životnih nepravdi,
          nije izgubio vjeru u budućnost novih ge-
          neracija koje će naslijediti njegovo ime.
            Avdija Sarić rodio se 1874. godine. Otac
          mu se zvao Redžo (1855), a majka je bila iz
          porodice neki kažu Kosovac, a neki Koso-
          vić. Imao je braću Nuhana, Nuku (1875) i
          Musu (1878) te sestru koja se udala u Al-
          baniju i s kojom su izgubili kontakt. Do-
          bio je ime po svom dedi Avdiji, Redžinom
          ocu, za kojeg kruže porodične legende da
          je bio veliki junak što je nekad, još u vri-
          jeme Osmanskog Carstva, bio izazvan na
          dvoboj u kojem je ubio brata crnogorskog
          vladike Njegoša. Pričali su da se taj njegov
          dedo, po kojem je ime nosio, nije uplašio
          izazova nego se hrabro suočio oči u oči s
          nadmoćnijim izazivačem i iz tog dvoboja
          izašao kao pobjednik. Ne čudi da je njegov   Avdija u
          unuk, koji je nosio dedino ime, primjećuje   Ferhadiji


                                                                                                    STAV 7/5/2021 77
   72   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82