Page 77 - STAV broj 322-323

stoljeća, u kojoj je oplakivao pad Sevilje. autorica, baš kao i njegov dedo nekada u direktno s porodicom Sarić, čula sam iden-
Jedan njen stih posebno bi vraćao uspo- svom vremenu bio čuven po hrabrosti i tične riječi. Priča je to o hrabrosti oca koji
menu na Avdiju Sarića. odvažnosti. se tokom jedne mračne noći ‘ušunjao’ u
Avdija se dva puta ženio. Prva supru- redove neprijatelja da bi oslobodio sina
Zar nema junačkih duša što slavu ga Fata Hadžić umrla je nakon što je ro- Ragiba. Noćima je sjedio s Crnogorcima
priželjkuju, dila sina Hamdiju, koji je, kad je odrastao pored vatre i razgovarao o sebi lično, ‘ču-
da u dobru sada braću podrže i i zamomčio se, početkom prošlog stoljeća venom Avdiji Sariću’, muslimanskom ju-
pomognu? preselio u Dubrovnik, vezujući sudbinu naku kojeg su Crnogorci planirali da ubiju.
sebe i svojih potomaka za stari lijepi grad Bili su spremni nagraditi svakoga ko im o
Zemlje Bosne ne bi bilo bez nje- na obali Jadrana. Nakon tragičnog gubitka njemu pruži bilo kakvu informaciju”, piše
nih junaka, a jedan od hrabrih Boš- prve supruge, poslije nekog vremena Avdija autorica, navodeći u nastavku pripovijest
njana bio je i Avdija Sarić, koji je se ponovo oženio. Oženio se djevojkom iz zabilježenu iz usmenih razgovora.
u svom dugom životu svašta pre- svog mjesta Malkom Šehović, koja je ro- „‘Najslađe janje ćemo dati onome ko
deverao, a najteža iskušenja bila dila šest sinova i dvije kćerke. nam samo pokaže put do Avdije’, govori-
su gubici djece, njih šestero. Dok Od osmero Malkine djece, jedno dije- li su skupljajući se oko rasplamsane vatre
ih je ispraćao u Vječnost, stajao te umrlo je u ranom djetinjstvu. U Prvom na mrakom prekrivenom Lovćenu, plani-
bi uspravno iznad njihovih me- svjetskom ratu Avdija je izgubio sina Ruši- ni što se uzdiže iznad Jadranskog mora. ‘A
zara, posmatrajući zemlju što bi da, kojeg su ubili četnici iz Crne Gore, dok kako izgleda taj vaš junak?’, pitao bi Avdi-
im prekrila tijela grleći ih u svoju su mu u Drugom svjetskom ratu ustaše u ja, zabavljajući se pričama o svom junaš-
utrobu ledenim zagrljajem smrti”, zloglasni logor Jasenovac odvele najmla- tvu iz usta neprijatelja. Kako god da su
pripovijeda autorica. đu kćerku Šefiku, a devet dana prije oslo- ga opisali, očito nisu imali pravo. Avdija
bađanja Sarajeva na Marijin-Dvoru obje- je bio nadaleko poznat lik iz priča o neu-
JUNAŠTVO SE PRENOSILO sili mu tri sina, i to pred njegovim očima. strašivom duhu hercegovačkog gorštaka,
GENERACIJAMA Nadživjelo ga je troje djece. ali u vrijeme u kojem je živio fotografije
Avdija Sarić bio je austrougarski su bile prava rijetkost, a mediji nepozna-
vojnik odlikovan za iskazanu hrabrost. KAKO JE AVDIJA OSLOBODIO SINA nica koja se tek počela razvijati tamo neg-
Istovremeno, Avdija je bio i pjesnik, i Avdiji Sariću u Prvom svjetskom ratu dje daleko od hercegovačkog krša. ‘Kada
to kakav! U epskom desetercu opjeva- četnici iz Crne Gore ubili su najstarijeg je oslobodio sina, uzeo im je janje da znaju
vao je podvige kojih je i sam bio svjedok. sina Rušida na planini Lovćen, a mlađeg da je on bio sa njima’, ispričala je moja pri-
„Poput Ebul-Beka’a el-Rundija iz Špa- Ragiba zarobili i odveli na Cetinje, prije- jateljica iz Dubrovnika. ‘Čula sam sličnu
nije, i Avdija Sarić bio je pjesnik čije su stolnicu vladara Crne Gore, smještenu u priču od Sarića iz Sarajeva, koja se samo u
pjesme bile izgubljene, sve do onog dana podnožju Lovćena. „Hrabro srce junaka nekim malim detaljima razlikuje od tvoje.
u jesen 2017. godine kada sam ih, nakon nije se dvoumilo da po cijenu vlastitog Naime, kada je Avdija sjedio na Cetinju s
višegodišnjeg traženja, pronašla u Gazi života spasi svoje dijete. Zanimljivo je da neprijateljem, za večeru su mu ponudili
Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. sam identičnu priču o junaštvu starog Av- svinjsko meso. On ih je odbio riječima da
Bila je to samo jedna knjižica pod naslo- dije slušala od potomaka Sarića loze u Sa- posti, a post kod kršćana, kao što i sama
vom Zauzeće Lovćena. Otrgnuta od zabo- rajevu, a i onog dana, krajem marta, kada znaš, znači da se ne jede meso, osim ribe.
rava nakon više od stotinu godina, knjiži- sam u Dubrovniku sjedila sa ženom koju Kada je oslobodio sina, na odlasku iz lo-
ca ispisana rukom Avdije Sarića vraćena sam prvi put srela i koja nije bila povezana gora sreo je dvojicu neprijateljskih vojnika
je njegovoj porodici, ljudima koji gotovo
ništa nisu znali o svom hrabrom pradedi,
njegovom životu punom teških iskušenja
kroz koja je prolazio uzdignuta čela”, piše
Isović-Bukvić, ističući da je Avdija bio pri-
mjer evropskog muslimana tragične sud-
bine koji, i pored svih životnih nepravdi,
nije izgubio vjeru u budućnost novih ge-
neracija koje će naslijediti njegovo ime.
Avdija Sarić rodio se 1874. godine. Otac
mu se zvao Redžo (1855), a majka je bila iz
porodice neki kažu Kosovac, a neki Koso-
vić. Imao je braću Nuhana, Nuku (1875) i
Musu (1878) te sestru koja se udala u Al-
baniju i s kojom su izgubili kontakt. Do-
bio je ime po svom dedi Avdiji, Redžinom
ocu, za kojeg kruže porodične legende da
je bio veliki junak što je nekad, još u vri-
jeme Osmanskog Carstva, bio izazvan na
dvoboj u kojem je ubio brata crnogorskog
vladike Njegoša. Pričali su da se taj njegov
dedo, po kojem je ime nosio, nije uplašio
izazova nego se hrabro suočio oči u oči s
nadmoćnijim izazivačem i iz tog dvoboja
izašao kao pobjednik. Ne čudi da je njegov Avdija u
unuk, koji je nosio dedino ime, primjećuje Ferhadiji

STAV 7/5/2021 77