Page 59 - STAV broj 322-323

KRIVO SRASTANJE

Bez neprestanog podsjećanja nema memoriranja

PONEŠTO O JEDNOJ

KORAJSKOJ DŽAMIJI,

ČEŽNJI, SJETI...

Piše: Nakon obilaska mezaristana, zastajem na omanjem trgu i pažljivo
Sadik IBRAHIMOVIĆ razgledam centralnu korajsku džamiju, novoizgrađenu, kao, uostalom,
i bezmalo sve drugo u nekad prelijepom Koraju, kojeg su četnici
početkom ljeta 1992. godine krvožedno opljačkali i spalili.

vih dana, u povratku iz Brčkog, u jednom osmanskom popisnom defteru djelovanju, ali kako sam o Ibrahim-efen-
nakon kratke posjete, nažalost, za bijeljinski kadiluk, kojem je Koraj ad- diji Begiću već pisao, o njemu još samo
sve malobrojnijoj rodbini, put ministrativno pripadao, za godinu 1825. kratak fragment iz zapisa njegovog sina
Ome, mojom voljom i željom, na- navodi se “mesdžid koji je podigao narod”. Midhata pod naslovom Pismo drugarici M.:
veo u predragi mi Koraj. Razlog: obilazak U tom dokumentu doslovno stoji: “Kako “Kako mi je i otac bio alhamijado pi-
dvaju mezaristana u kojima su ukopani je taj mesdžid ustvari pretvoren u džami- sac još prije 1914., te smo imali ogromnu
skoro svi moji preci, te teško objašnjiva ju, potrebno je da se postavi imam i hatib knjižnicu u kući u Koraju, koju su nam
čežnja za ambijentom u kojem sam se da bi se, osim pet dnevnih molitvi, mogla četnici spalili, a Nijemci SS divizije do-
uvijek ugodno osjećao. obavljati džuma, kao i bajramska molitva. kusurili, ja sam s mojim sestrama čitao
Ubrzo sam u Koraju. “K’o raj, a nig- Zbog toga je na prijedlog kadijinog nai- sva ta brojna djela, jasno i narodne mu-
dje ljudi!”, pročitah na jednoj napuštenoj, ba Mehmed Emina, postavljen za imama slimanske priče u zasebnoj knjizi, ali još
beživotnoj kući. Srećom, nije baš tako. i hatiba Osman halifa, sin Mehmedov.” više u Beharu, Biseru, Gajretu i drugim
Na glavnoj ulici, u bočnim sokacima i u Nadalje, bitno je naglasiti i podsjeti- periodicima muslimanskim, a imali smo
avlijama, gdjegdje vidim nepoznate mi i ti one koji to ne znaju da je višedecenij- ih sve u kompletima, i to je bila naša prva
uglavnom ostarjele mještane. Pozdravljam ski imam korajske džamije bio Ibrahim- lektira poslije sufare-ilmihala i početnice...
ih. Zbunjeno i nepovjerljivo me gledaju, efendija Begić, otac akademika Midhata Nismo se uvijek u svemu slagali. Mati je
ne znaju ko sam, tiho otpozdravljaju, ili Begića, čovjek iznimno poštovan u Ko- čitala samo te priče, uz džuzove s finim,
oborene glave nastave svojim putem ako raju i široj okolini. zlatnim inicijalima i ornamentima. Oče-
su na ulici ili, sumnjičavi prema meni, Očito daleko ispred svog vremena, va je glavna lektira bio Al Gazali, koga je
napuštaju avlije i ulaze u kuće. Tužan naročito se isticao u kulturno-prosvjet- imao cijela, kao i ostale mufesire, sve do
sam zbog toga, ali mogu ih razumjeti, pa nom radu, pa je još prije Prvog svjetskog Dž. Čauševića, koga sam upoznao još kao
i ja obaram pogled, pružam korak i idem rata objavljivao autorske tekstove u li- dijete, jer je moj otac bio njegov pristali-
kamo sam već naumio. stovima Tarik, Misbah i Mualim, a poslije ca i saradnik u njegovim publikacijama,
Helem, nakon obilaska mezarista- 1918. godine njegovi su se tekstovi mogli te je taj kršni čovjek, koji mi je ulivao
na, zastajem na omanjem trgu i pažljivo pročitati u listovima i periodici kao što su utisak divnog zaštitnika, bio stalan i če-
razgledam centralnu korajsku džamiju, Novo vrijeme, Gajret, Glasnik IZ i drugima. sto iznenadan gost kod nas, a ja sam mu
novoizgrađenu, kao, uostalom, i bezmalo Također, od 1912. godine okupljao je polivao na ruke, kao i ocu i ostalima, što
sve drugo u nekad prelijepom Koraju, ko- grupu omladinaca i držao im tečaj njemač- sam smatrao priznanjem, uvaženjem.”
jeg su četnici početkom ljeta 1992. godine kog jezika, te nabavio potrebnu literaturu. Eto, tako i toliko o impresijama tokom
krvožedno opljačkali i spalili. Bio je vizionar, jasno shvatao značaj moje kratke, usputne posjete dragom mi
Dugo gledam u džamiju, analiziram i neophodnost obrazovanja mladih nara- Koraju, a s osnovnom nakanom, i to čvr-
svaki detalj. Nisam zadovoljan. Razloga štaja, pa se brinuo o njihovom upućiva- stom, da se čestim, ili još bolje i učinko-
za to je više, ali ne bih o tome, ne bih da nju u škole i na fakultete osiguravajući vitije, neprestanim podsjećanjem na ne-
cjepidlačim, nikakve fajde od toga, pa ću se im preko dobrotvornih društava razne što – vjeru, tradiciju, kulturu, značajne
ovdje zaustaviti i kazati ponešto o Čaršij- vrste pomoći. ličnosti, to nešto, a ustvari sve, obnavlja,
skoj džamiji, makar ono najelementarnije. Uzgred, inicijator je osnivanja boga- pamti, ne zaboravlja, trajno memorira i
Dakle, prema zvaničnim podacima, to opremljene čitaonice u Koraju i mno- postane dijelom našeg kolektivnog bića.
ova je džamija izgrađena 1816. godine, a go čega drugog u svom prosvjetiteljskom Bio bih sretan kad bi bilo tako. n

STAV 7/5/2021 59