Page 72 - STAV broj 410
P. 72

KULTURA



          Majstori bošnjačkog pjesništva: Skender Kulenović (1910–1978)

         UZ 45. GODIŠNJICU




         SMRTI – PONORNICA ILI




         OSVAJANJE PRAZNOG,




         SLOBODNOG PROSTORA





         Iz današnje perspektive, odnosno s distance od pedeset i pet godina od pojave Kulenovićeve knjige
         Soneti (Novi Sad, 1968), sasvim je jednostavno utvrditi da je ova poezija odvodila pažnju čitalaca i

         hroničara u pravcu odnjegovanog stiha, eruditne mašte koja je pažljivo birala, još pažljivije doticala neke
         od suštastvenih simbola i vizija savremene poezije. Također, u vremenu kada su domaći poetski svjetovi
         bili odveć jednolinijski postavljeni pred našom tradicijom i pred osvojenim rječnikom ranijih pjesničkih
         generacija, Skender Kulenović je donosio, nimalo se ne ustručavajući, zvukove dalekih žuđenih obala.


          Piše: Almir ZALIHIĆ               “smislene nužnosti kao nužnosti pre-
                                            poznavanja pojedinačnog u opštem”,    Skender Kulenović je, čini mi se, izjed-
                                            dakle, “Ja u Jeziku kojim govore svi?”,   načio riječ/govor i egzistenciju, odnosno
                                            odnosno vladanje “magijom kojom pje-  ispisao poeziju prepoznatljivu, sazdanu od
                oetski opus Skendera Kuleno-  snik prelazi u pjesmu i pjesma u druge”.   krvi i mesa pokazujući duboko nezado-
                vića stvoren je u vremenskom   Magija ovog prepoznavanja Ja u Svemu,   voljstvo ne samo sopstvenim položajem u
                rasponu od pola stoljeća. Stoga   i svega u Ja, dakle, magija svejedinstva   svijetu nego i položajem umjetnosti riječi,
         Psu u pravu povjesničari književ-  kroz pjesnika pokušava da dokaže svo-  odnosno krugom referenci koje je ona u
          nosti koji tvrde da se, prateći njegovo   ju vječitu prisutnost u vremenu, da se   stanju da ostvari u vijeku koji je, spram
          stvaralaštvo, može, u dobroj mjeri, sa-  otjelotvori kao vanvremeni ili svevre-  današnje situacije, bio sklon poeziji.
          gledati i šira književno-povijesna slika   meni iskorak iz muka, mucavosti, bes-
          razvojnih tendencija i dometa bošnjač-  pomoćnosti. To gotovo vječno traženje   Otkud da znam da je u šumi to kriknu-
          kog i bosanskohercegovačkog pjesništva.   riječi-ključeva, riječi-šifri, riječi-univer-  la ptica
          Egzistirajući kao jedinstvo u mnoštvu   zalija u praznom, slobodnom prostoru,   Kad sama je tišina, bezvučno naličje
          raznovrsnosti, Kulenovićeva poezija je,   a pred ukletošću bezjezičnosti suština je   zvuka,
          čini mi se, uspjela ostvariti “utjelovlje-  društvenosti, čovjekolikosti i humanosti   kad i šum moga daha prah mrkloga po-
          nje u riječi koje su prije nas ili pokraj   pjesnikovog čina pisanja.   stane muka,
          nas od svoga voska izmijesili drugi” i                                  i šuplje bezvučje uđe u korijen glasnih žica.
          potvrditi konstantu da su “poetske ri-  Sklupčala si se u meni u tmulo nemu-
          ječi ono jedino u šta (pjesnici op. A. Z.)   što jao.                   Taj krik – tmina to ote li dan ptici iz
          mogu da izađu iz sebe” pred “slobod-  Ne znaš da li da siđeš među školjke mi,   drijema?
          nim, praznim prostorom”.          ponor duboko,                         Il kriknu ljubav, il razbojstvo – i već
            Ako prihvatimo tezu Radomira Kon-  Il da iscvateš u nebo – da budeš zvjez-  ih nema.
          stantinovića da je osnovno iskustvo Sken-  dani bokor.                  Kud  padam  kucaj  po  kucaj  sa
          dera Kulenovića u Sonetima “iskustvo   Crniš se pjesmo, u meni ko mjesec   srca-časovnika?
          praznog, slobodnog prostora, kao pro-  neizgrijao.
          stora samoće ili prijetnje bezjezičnosti”,                              Gdje sljepcu vida da nađem žižu sun-
          dolazimo do jednog od najznačajnijih i   Sutra, kad zadani opet, bićeš mi, pje-  čanog oka?
          najaktualnijih pitanja moderne poezije   smo, ko pljeva.                Tminu da zovem za sudiju, tajac za
          i literature uopće: osvajanje slobode od   U jalovu buljit ćeš plavet, u rosi mrtva ševa  svjedoka?
          jezika ili slobode od drugih kao apso-  I ja, strašilo isto, u istu strnjiku riječi.  Kako taj muk da nadglušim pred mukom
          lutne slobode, odnosno dosezanja moći   /Rusa pjesma/                mrtvog krika?



         72  13/1/2023 STAV
   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76