Page 72 - STAV broj 410
P. 72
KULTURA
Majstori bošnjačkog pjesništva: Skender Kulenović (1910–1978)
UZ 45. GODIŠNJICU
SMRTI – PONORNICA ILI
OSVAJANJE PRAZNOG,
SLOBODNOG PROSTORA
Iz današnje perspektive, odnosno s distance od pedeset i pet godina od pojave Kulenovićeve knjige
Soneti (Novi Sad, 1968), sasvim je jednostavno utvrditi da je ova poezija odvodila pažnju čitalaca i
hroničara u pravcu odnjegovanog stiha, eruditne mašte koja je pažljivo birala, još pažljivije doticala neke
od suštastvenih simbola i vizija savremene poezije. Također, u vremenu kada su domaći poetski svjetovi
bili odveć jednolinijski postavljeni pred našom tradicijom i pred osvojenim rječnikom ranijih pjesničkih
generacija, Skender Kulenović je donosio, nimalo se ne ustručavajući, zvukove dalekih žuđenih obala.
Piše: Almir ZALIHIĆ “smislene nužnosti kao nužnosti pre-
poznavanja pojedinačnog u opštem”, Skender Kulenović je, čini mi se, izjed-
dakle, “Ja u Jeziku kojim govore svi?”, načio riječ/govor i egzistenciju, odnosno
odnosno vladanje “magijom kojom pje- ispisao poeziju prepoznatljivu, sazdanu od
oetski opus Skendera Kuleno- snik prelazi u pjesmu i pjesma u druge”. krvi i mesa pokazujući duboko nezado-
vića stvoren je u vremenskom Magija ovog prepoznavanja Ja u Svemu, voljstvo ne samo sopstvenim položajem u
rasponu od pola stoljeća. Stoga i svega u Ja, dakle, magija svejedinstva svijetu nego i položajem umjetnosti riječi,
Psu u pravu povjesničari književ- kroz pjesnika pokušava da dokaže svo- odnosno krugom referenci koje je ona u
nosti koji tvrde da se, prateći njegovo ju vječitu prisutnost u vremenu, da se stanju da ostvari u vijeku koji je, spram
stvaralaštvo, može, u dobroj mjeri, sa- otjelotvori kao vanvremeni ili svevre- današnje situacije, bio sklon poeziji.
gledati i šira književno-povijesna slika meni iskorak iz muka, mucavosti, bes-
razvojnih tendencija i dometa bošnjač- pomoćnosti. To gotovo vječno traženje Otkud da znam da je u šumi to kriknu-
kog i bosanskohercegovačkog pjesništva. riječi-ključeva, riječi-šifri, riječi-univer- la ptica
Egzistirajući kao jedinstvo u mnoštvu zalija u praznom, slobodnom prostoru, Kad sama je tišina, bezvučno naličje
raznovrsnosti, Kulenovićeva poezija je, a pred ukletošću bezjezičnosti suština je zvuka,
čini mi se, uspjela ostvariti “utjelovlje- društvenosti, čovjekolikosti i humanosti kad i šum moga daha prah mrkloga po-
nje u riječi koje su prije nas ili pokraj pjesnikovog čina pisanja. stane muka,
nas od svoga voska izmijesili drugi” i i šuplje bezvučje uđe u korijen glasnih žica.
potvrditi konstantu da su “poetske ri- Sklupčala si se u meni u tmulo nemu-
ječi ono jedino u šta (pjesnici op. A. Z.) što jao. Taj krik – tmina to ote li dan ptici iz
mogu da izađu iz sebe” pred “slobod- Ne znaš da li da siđeš među školjke mi, drijema?
nim, praznim prostorom”. ponor duboko, Il kriknu ljubav, il razbojstvo – i već
Ako prihvatimo tezu Radomira Kon- Il da iscvateš u nebo – da budeš zvjez- ih nema.
stantinovića da je osnovno iskustvo Sken- dani bokor. Kud padam kucaj po kucaj sa
dera Kulenovića u Sonetima “iskustvo Crniš se pjesmo, u meni ko mjesec srca-časovnika?
praznog, slobodnog prostora, kao pro- neizgrijao.
stora samoće ili prijetnje bezjezičnosti”, Gdje sljepcu vida da nađem žižu sun-
dolazimo do jednog od najznačajnijih i Sutra, kad zadani opet, bićeš mi, pje- čanog oka?
najaktualnijih pitanja moderne poezije smo, ko pljeva. Tminu da zovem za sudiju, tajac za
i literature uopće: osvajanje slobode od U jalovu buljit ćeš plavet, u rosi mrtva ševa svjedoka?
jezika ili slobode od drugih kao apso- I ja, strašilo isto, u istu strnjiku riječi. Kako taj muk da nadglušim pred mukom
lutne slobode, odnosno dosezanja moći /Rusa pjesma/ mrtvog krika?
72 13/1/2023 STAV