Page 69 - STAV broj 410

kao istinsko oko, koje stvari vidi onakve kakve one jesu. I ona,
maćeha, želi krađom, likvidacijom doći do toga. To je nemo-
guće. Mi moramo živjeti životom uzornim, koji je u skladu
s onim što od nas traže Gospodar i poslanici da bismo onda
bili spremni da otkrijemo ovu dimenziju koju mi već imamo
u sebi. Jer priča kaže: i ona je lijepa, ova kraljica-maćeha, ali
budi se kod nje zavist i dovodi do ovoga. Sad Snjeguljica odlazi
iz te kuće. Zamislimo da je ostala u tom ambijentu, ona nikada
ne bi otkrila ovu tajnu koju će otkriti kad je morala izaći na
ovaj put. Da Dekukija nije bio od onih koji idu, sve vrijeme
tražeći da se susretne s tim ljudima kako bi ih našao, zar bi ih
mogao pronaći?! I Snjeguljicu taj put dovodi do jedne kućice
malih ljudi. Pogledajmo ovdje šta se dešava: ona je rasla (ovo
je sad put tvog rasta i onda sve okolo ti može izgledati malo),
ali rasla je u pravom smislu, u duhovnom smislu, tj. postajala
je sve manja u svojim očima. I ni jednog trenutka nije rekla
ovo su mali ljudi. Nego, naprotiv! Kad je oni pitaju (sad su oni
u ulozi ove sedmorice učitelja koji će je naučiti životu): Znaš
li to, znaš li ovo, znaš li prati, čistiti, šiti, kuhati... Vidite, od-
mah se traži da pristaneš na hizmet; na ovom putu ne može
drukčije. Ona kaže da sve to zna. E onda, ostani tu, i upozo-
ravaju je: saznat će ona druga dimenzija za tebe, jer čovjek se
neće sve do son-nefesa, dok posljednji nefes ne izađe iz njega,
osloboditi napada ove zle strane. I eto, ta zla strana je posjećuje
u neka doba, s jabukom, koju ona donosi iz dvora. Kušajući tu
jabuku, pada u san. Eto, to je taj san gafleta jednog, jedne vrste
gafleta. Da spomenemo hadisi-šerif: Ljudi spavaju, kad umru,
probude se. E sad, treba da se pojavi jedna osoba u vidu princa,
koja će te ponijeti natrag, u taj dvorac. Pri tom povratku dolazi
do ispadanja otrovnog zalogaja od udara, (a na ovom putu ti
udarci su dertovi, a to su najbolji nimeti) izbacuje se taj otrov
iz usta i čovjek se odmah budi, odmah mu biva potpuno jasno.
I pogledajte sada: iz dvora, iz Raja, čovjek izlazi; prolazi sve Hafiz Mehmed Karahodžić
ovo što treba da prođe na pravi način, da bi se ponovo u dvor Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim
vratio. Adem, a. s., izlazi iz vrtova džennetskih, iz džennetskih
perivoja, prolazi sve tegobe na ovome niskom svijetu; kroz šta mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom
je sve morao proći (kroz šta mi sve moramo da prođemo) da bi
se ponovo vratio odakle je krenuo, ali sada dolazi sa spozna- Karahodžićem prenosi u nastavcima
jom koju nije mogao imati dok nije bio istjeran iz tog staništa. dersove iz “Mesnevije” održane u
Da kažemo, ponuđena mu je tu jabuka, pojeo je tu jabuku – i
to je taj trenutak jednog sna, ali onda kad nastupi ovakvo bu- Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
đenje (to je buđenje s jednim posebnim kvalitetom). I vidite
kako nam je ova priča oslikala cijeli taj put, kako on treba da se opet prisjetimo one poruke hz. Mevlanine kad kaže: Ti si
izgleda, ali vidimo tu osobu na bulugu (punoljetstvu), dakle, Jusuf! Izađi iz bunara i pokaži to lijepo lice! Evo šta nam zakla-
kompletnu, čestitu, poštenu. Čovjek mora raditi na tome da nja to lice. Jer, ja se poistovjećujem s tim i mislim da sam to
se zaista obistini kao takav. E onda će i ove ostale stvari da se ja; onda me ambijent počne zvati, a ja se počnem truditi da
ovako hairli poredaju. Svi znamo ovu priču, pa nek je svak, potvrdim to kako me svijet oslovljava i izgubi se ovo blago, i
onako, na svoj način analizira. Još nešto da spomenemo: ovih onda ja bivam prosjak, koji ide od vrata do vrata, kako kaže hz.
sedmorica, koji je podučavaju, oni se bave rudnikom, dubinom Mevlana, i traži koricu hljeba, a na glavi cijeli sepet lijepih kifli i
– kopaju zlato i drago kamenje. Pa to je ono šta nam ti ljudi hljeba nosi. Ili, jadni prosjak koji nosi zlatnu činiju u ruci i od
jedino i nude – istinsku vrijednost. vrata do vrata ide, i džaba, dokle god ne sazna šta nosi u ruci,
Pripravan u odnosu na sve ovosvjetske poslove: on će ostati prosjakom, a to što traži tako je blizu i uz njega
Gdje je, gdje je? – dušom gòvori kao gugutka. stoji. Samo te ovaj put, gdje ćeš to sve ostaviti iza sebe, dovodi
Znači, budi pripravan da sve one obaveze koje treba da u situaciju da otkriješ ovu dimenziju koja je pri tebi.
uradiš na ovom svijetu i uradiš, a pritom govoreći: Gdje je, Dobro pogledaj u ovo, o, zastrti:
gdje je? – dušom govori kao gugutka, jer ovo ku-ku, kao što grlica da je Hakk dovu vezao za estedžib!
govori, to perzijski znači gdje je, gdje je taj izvor. Ali bez ovoga Ovom riječi estedžib upućuje na ajeti-kerime: Ud ĐnĐ estedžib
iskoraka, to nećeš moći otkriti pri sebi, jer pogledajte, kad si lekum! – Zovite Me, Ja ću vam se odazvati! (Gafir, 60) I sad kaže:
došao na ovaj svijet, dobio si ime, nisi ga ti sebi izabrao; sad, Dobro pogledaj u ovo, o, zastrti: da je Hakk dovu vezao za estedžib,
kako vrijeme teče, postaješ dječak, pa postaješ momak, pa si za odziv. Dakle, odazvat ću se vašoj dovi – uslišat ću je!
završio školu, završio si fakultet; pa si postao muž, pa babo, I posljednji bejt:
pa... Vidite, sve titule, jedna za drugom; pa, možda, postaneš U koga god je srce očišćeno od slabosti,
profesor, hafiz, akademik, i sve ovo što ti je dato, ali – nisi ti ta njegova dova stiže do Zuldželala.
to, čovječe. Sve je to jorgan po jorgan da ti pokrije onu tvoju U koga je srce očišćeno od bolesti mahana, njegova dova sti-
suštinsku zbilju, onu ljepotu, onaj nur koji ti nosiš u sebi. Da že do Zuldželala, do Veličanstvenog, do Allaha Veličanstvenog,

STAV 13/1/2023 69