Page 71 - STAV broj 410

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Umjetnost improvizacije uvijek je privlačna

DAVNE PREDSTAVE

POKRAJ JORGOVANA

Teatar Rugantino Ivice Vidovića i Gordane Gadžić nastavlja
živjeti svoj život iako osnivač Ivica više nije s nama. Ostarjeli
su sa mnom i gledaoci kutija-teatra. Ne znam pamte li
ono što su gledali u ljetnim večerima kao što pamte miris
Piše: jorgovana koji je bio zaštitni znak teatra.
Irfan HOROZOVIĆ

e znam kako se to dogodilo. Jed- Tad sam napisao dramski tekst (sačuvao se, Vjerujem da pamte, kao što pamte i one
nog sam se dana zagledao u golemu kojeg li čuda!). Ipak, bio je prevelik da bih ga iz našeg dijela svijeta koje su vidjeli na maloj
kartonsku kutiju. Vidio sam nešto izvodio u cijelosti. Odigrao sam možda neki pozornici preobražene u sebi odgovarajuće
Nu njoj. Bio sam radoznao dječak. prizor. Tekst se zove Moron Osvajač (dopušte- lutke. Neki su izazivali smijeh, drugi šutnju
Vjerovao sam u nju i kutija je počela oživ- na su sva moguća tumačenja naslova). Zbi- i prezir. Ustručavam se ovdje spomenuti nji-
ljavati. Bilo je to u hodniku naše velike stare va se u neimenovanoj zemlji negdje u Aziji. hova imena iako su ih u onim trenucima svi
kuće. Sjedili su moja mala sestra i brat, neki Naivizam kojim je protkan govori mnogo o dobro znali, ustručavam se iako ih odavno
naši rođaci i prijatelji, a odrasli su povreme- vremenu i mom tadašnjem pogledu na svijet. više nema. Možda baš zato.
no zavirivali. Kasnije sam zapisao nekoliko teksto- Najednom sam se probudio u snu.
Vrhunac je bio kad sam je iznio u avli- va. Prgavi janjičar je mnogo godina potom Na ruci mi je bila glava i poprsje Kapetana
ju, pokraj jorgovana, i uvijek je bilo mnogo izvođen na posve drugom mjestu i s drugim (sam sām ga načinio). Kapetan je bio bijesan,
djece iz komšiluka koji su je pratili. ljudima. Najambiciozniji je bio Pjevač, za- optuživao me i urlao. Razjapljenih usta mlata-
Svako bi došao sa svojom stolicom. To je mišljen kao velika tragikomedija, šekspiri- rao je rukama. Sve su to pokretali moji prsti.
bila ulaznica. Bio sam u tom malom teatru jansko-molijerovska, koji je ostao nedovršen. I oglašavao sam se. Čuo sam se u snu. Čuo
zaista sve: i upravitelj i tekstopisac i redatelj Nikad nisam u potpunosti shvatio zašto se to sam svoj hrapavi, duboki glas trbuhozborca.
i izvođač. Mirise tih večeri i danas ponekad dogodilo. Međutim, stara teka u kojoj sam I osjetio opasnost u njemu.
osjetim u nosnicama. Bili su to lijepi dani ga zapisivao u putnom je kovčegu s drugim Nije to bila krpa od lutke nego razja-
za kutija-teatar. uspomenama iz tog vremena. Možda ću po- reno okrutno stvorenje. Sve je to bilo u
Jednog dana teatar je izišao iz svoje ku- kušati otkriti pozadinu te priče. Shvatiti što tamnoljubičastoj boji i opojnom mirisu
tije. Događao se ispred u nečemu što je bilo je u toj groteski zaustavilo njenu intrigu. I jorgovana. Pomislio sam kako je Kapetan
između najave i objašnjenja zbivanja, kao pronaći zaboravljeni završetak? nalik Milesu Gloriosusu, odnosno Hvali-
dodatna predstava ili predstava u predstavi. A komedijanti o kojima govorim nastav- savom vojniku. Zaista, to je isti lik koji se
Imitatorski dar mi je mnogo pomogao u tom ljaju svoj život svugdje gdje su ljudi i pozor- provlači kroz stoljeća i uvijek je to onaj isti
i otvorio čitav jedan novi svijet. nice na kojima mogu biti uočeni. Prirodno kojeg je Plaut napisao. Tako je valjda i kod
Igrao sam sve. je što se njihova prisutnost osjeti kod Mari- ostalih karaktera (kako ih je nazvao Teo-
Male prizore iz neke vrste commedia na Držića. Živjeli su istodobno i odgovarali frast i pomno opisao i analizirao).
dell’arte (nastala iz raznih teatarskih izvora, svako na svoj način tom vremenu. Mnogo je Improvizacija im uvijek dodaje svježinu
ta komedija majstora od zanata ostavila je tih dodira kojekuda. Mnogo tragova i utjecaja. trenutka u kojem oživljavaju. Možda je zato
mnogo veće naslijeđe. Iz Italije se proširila Kad je tako kod mladog Krleže, to je već stvar njegov pojačani bijes razumljiv.
u Francusku, kao italijanska komedija, a živi uvjerenja. Kod Agathe Christie i lutke uvijek Tu je naravno i jorgovan. Kad god ga vi-
i danas u Britaniji kao lutkarski fenomen). skrivaju nešto tajnovito i odgovor na ključna dim i osjetim mu miris, sjetim se tih dana i
Ko zna kako se našla kod nas. Umjetnost pitanja istrage. Ipak, kao kruna mi se u svijetu zaboravljenih predstava kutija-teatra u ko-
improvizacije uvijek je privlačna. I činjenica književnosti čini roman Théophilea Gautiera jima su ispričane priče o ljudima iz naših
što je Rugantino, naprimjer, živio u blizini Kapetan Fracasse, koji sam čitao s velikim za- sokaka. Žive su, kao kod svakog teatra, dok
mamno ga je u improvizaciju uvlačila. Svi dovoljstvom i sad ga se tako sjećam. ih se gledaoci, slučajno ili u vezi s nekom
su ga na toj maloj pozornici s uzbuđenjem Teatar Rugantino Ivice Vidovića i Gor- asocijacijom, ponekad sjete.
prepoznavali i nisu skrivali svoje mišljenje. dane Gadžić nastavlja živjeti svoj život iako Nikad nisam prestao sanjati taj san. I sad,
Naravno, bili su tu i Pantalone i Kapetan, kao osnivač Ivica više nije s nama. Ostarjeli su dok se u Tuzli izvodi nova postavka Probe,
i Kolombina i Isabela. I ostali likovi i prizori sa mnom i gledaoci kutija-teatra. Ne znam sanjam kako će se lutke iz teksta probuditi
su imali svoje uzore iz komšiluka. Čak i ako pamte li ono što su gledali u ljetnim večeri- i pokazati svoj suspregnuti karakter, odje-
to ne bi bilo u trenutku posve jasno, izaziva- ma kao što pamte miris jorgovana koji je bio vene u naše narodne nošnje kao što svuda
lo je osmijeh. I smijeh. Neobuzdani smijeh. zaštitni znak teatra. čine stoljećima. n

STAV 13/1/2023 71