Page 66 - STAV broj 410

DRUŠTVO

pristao na to da car bira mitropolita, ko- vlada s vremenom popuštala, pa na kraju sa sebe, kume, kao muhe. Nisu ni izašli
jeg će on samo potvrditi, vidjeli prodaju ćirilicu priznala kao službeno pismo srp- iz hapsa, a ona stajaše tu, u sjeni borova,
njihovih interesa. To se najjasnije nazire ske pravoslavne crkveno-školske uprave, plava, prozračna, još miriše na boje, a na
u protestnoj noti koju je caru povodom ipak je Aprilska konvencija, kojoj je u čast njenim prozorima tiskaše se desetine se-
potpisivanja Aprilske konvencije uputila – naravno, na ravni metafore – podignu- minaraca koji donesoše svoje čudnovate
mostarska crkveno-školska općina. Mo- ta ova bogoslovija, ostala na snazi sve do akcente iz Hercegovine, iz Semberije, iz
starci urlaju od bijesa i viču da im “niko 1918. godine. Krajine, bilo ih je odasvud i bijahu tako
neće imenovati mitropolita” niti ogra- željni života da svojom grajom zatrnuše
ničavati “pravo samouprave iz perioda NAGLI PREOKRET nezadovoljstvo i u onim okorjelim ban-
osmanske vlasti”. I traže još da se ćirili- Oni koji su se spuštali u Vinju luku doglavcima kojima niko nikad ništa us-
ca, taj simbol srpskog nacionalnog pokre- da, ni sami tačno ne znajući u koju svrhu, pio dokazati nije. Tako ostade tek nekoli-
ta, omogući činovnicima u sudovima, u kracaju po ovoj parceli ostadoše iznenađe- ko glasova onih koji, poneseni inercijom
pošti, u žandarmeriji, posvud. ni kojom se brzinom bogoslovija uspravi i bunta od prije nekoliko godina, nikako da
Atmosfera nezadovoljstva i bunta ši- zasja u punom sjaju. Tako je brzo nicala da prestanu da šire svakojake priče, ali i oni
rila se takvom snagom da je bilo popova nekolicinu najtvrdoglavijih, koji pokušaše umuknuše kada se pronese glas da Sava
koji otvoreno govoriše da će odbiti prima- da sabotiraju njenu izgradnju, pa bi obnoć Kosanović, možda baš i zbog takvih kao
ti plaću iz kraljevskih i carskih blagajni, pobacali skele i ciglu u rijeku, otrese ona što su oni, odluči da se odrekne mitropo-
jer i to je stajalo u Konvenciji. Takvi su litja dabrobosanskog.
upirali prst na istok, pokazujući prema Slika o Savi Kosanoviću u ovdašnjim
Carigradu i optužujući patrijarha Joaki- Mnogi su u činu da je ljudima poravna se godinu dana prije nego
ma da se prodao Švabama za vilu na Fa- će odstupiti. Te godine uz samu bogoslo-
naru i za 58.000 zlatnih groša, koliko će Joakim pristao na to da car viju zakopaše temelje za crkvu i tek tada
mu se svake godine isplaćivati iz carske bira mitropolita, kojeg će se doznade da nije barun Feodor Nikolić
i kraljevske kase. Oni optuživaše i doma- dao novac da se izgradi bogoslovija kako
će mitropolite i episkope i svakog onog on samo potvrditi, vidjeli bi pomogao okupacionim vlastima da obi-
crkvenog službenika koji će se pokloniti prodaju njihovih interesa. lježe početak svoje epohe. Ne, on u ovu
pred švapskim krajcarima i primiti platu priču stupa tek sada i njegovim novcem
od njih, nego neka im Švabo vrati pravo To se najjasnije nazire u gradi se crkva za seminarce, a bogoslovi-
ubiranja desetine koje su imali u vrije- protestnoj noti koju je caru ju su okupacione vlasti platile iz carskih
me Osmanlija. Vlast za kaznu udari po blagajni i kraljevskih kasa. Sve ovo govo-
najgrlatijima, ukinu mostarsku crkve- povodom potpisivanja rahu parosi jer se tek sada, kada je splasao
no-školsku općinu i tako zaustavi pera Aprilske konvencije uputila sav onaj bijes, moglo doći do razuma ov-
koja su po cijeloj Bosni već pisala prote- dašnjih ljudi. I nemojte misliti, govorahu
stna pisma caru. Istovremeno, da ne bi mostarska crkveno-školska parosi, da je Švabo došao sam i pitao treba
buntovni duh ovdašnjih ljudi rasplam- općina. Mostarci urlaju od li vama bogoslovija da u njoj na svome je-
sala još više, vlast zaškilji na jedno oko ziku i svome pismu učite buduće crkvene
i pusti ih da, uz pomoć šačice roditelja bijesa i viču da im “niko dužnosnike, kako se to prije koju godinu
koji su ih materijalno pomagali, zadrže neće imenovati mitropolita” po dobroševićkim i reljevskim sijelima ra-
nekoliko škola, ali im ne dozvoli da ko- spredalo jezicima austrijskih žbira. I ne-
riste i srpsko ime u njinim nazivima i u niti ograničavati “pravo mojte misliti, govorahu im parosi dalje,
službenoj korespondenciji. samouprave iz perioda da Sava Kosanović nije oči iskopao caru
Ta bitka vođena je sve do kraja au- da potpiše dozvolu za gradnju ove bogos-
strougarske vladavine. Iako je Zemaljska osmanske vlasti”. lovije i da nije stotinu vragova potegao za

66 13/1/2023 STAV