Page 65 - STAV broj 410

završio u Beogradu, te da je miljenik sr- Žitije svete Tekle i ostavi im ga na dar iz
bijanske vlade, a posebno se spominjaše daleke Bosne.
njegove besjede i kazivaše se napriliku
ovako: “Taj ne govori kao ostali svijet, taj DRUGAČIJI GLASOVI
jezikom iskiva dukate.” Ali, ipak, najviše Učas, kako to često biva u Bosni, sve
se pripovijedalo o njegovoj neizmjerivoj se preokrenu. Narod se nije uspio ni na-
zasluzi za izgradnju saborne crkve u Sara- uživati priča o njihovom Savi, kad odne-
jevu, koja svojom visinom nadvisi skoro kud iznebuha doleti riječ prevara i da su
sve munare na Baščaršiji. Pratio se sva- ih fanarioti opet prodali, ovaj put Švabi
ki Savin korak po beskrajnim prostran- za 58.000 groša. Kazuje se da su te rije-
stvima ruskim, kada je ono, bit će li prije či prvi put izgovorene u Mostaru i da su
osam ili sedam godina, ne dajte mi slagati, poput ognjenih munja preletjele preko
kao arhimandrit, na poziv Svetog ruskog Ivan-sedla i buknule u ovdašnjim lju-
sinoda i pod blagoslovom njegovog veli- dima. Podstaknuti tom vatrom, vjerni-
čanstva cara Aleksandra II, putovao po ci se sve češće spustaše ovamo, do Vinje
cijeloj majčici, skupljajući priloge za do- luke, pa bi bijesno kracali po toj parceli
vršetak saborne crkve i noseći mošti sve- uza samu šumu na obali Bosne, na kojoj
te Tekle, koja imaju čudotvorne moći, pa nekada bijahu vinogradi. Sve se čvršće
po cijeloj Rusiji ozdravljahu djeca, uzeti priča kako je Sava Kosanović kupio ovaj
ustajahu s postelja, jurodivi se opameću- komad zemlje novcem iz Rusije preosta-
ju, guba bježi i svako je želio da poljubi lim od izgradnje saborne crkve i poklonio
ostatke legendarne pratilje apostola Pavla da se na njoj izgradi bogoslovija. Pričalo
pod kojom se gasiše lomače i svako dava- se da je novac za izgradnju već dao barun
še i posljednji rubalj, te ti se nakupi cijela Feodor Nikolić, obrenovački unuk, član
planina dukata, knjiga, odeždi i crkvenih ugarskog sabora, sumnjiv, prodana duša,
predmeta, a Sava im se oduži i prevede nije Feodor već Teodor, vlastelin iz Banata
i zemljoposjednik u Rumuniji, ondje je,
priča se, naslijedio neka imanja od svoje
Pravoslavni se svijet bake Jelisavete, kćerke knjaza Miloša, koji
prvo silno obradova se nakon “Turskog ustava” odreče vlasti i
skrasi se u Vlaškoj. I još se pričalo da će,
kada ovamo, pod Igman, kada se bogoslovija uspravi, njeno uzdr-
dođoše vijesti kako je žavanje preuzeti Zemaljska vlada, što će
reći Švabo. Po ko zna koji put premjera-
fanariotima odzvonilo vajući ovu parcelu, obični ljudi su u ri-
i da će od sada pa do tmu svojih koračaja ponavljali te čudne
besjede što ih u njihove duše zabadahu
zanavijek na mitropolitskoj popovi i ništa im opet ne bi bilo jasno, još
dabrobosanskoj stolici sjediti više bi se zamrsivali u njih, a pogotovo se
saplitaše oko te vražije riječi “konkordat”,
domaći čovjek. koji bit će da je potpisan u njihovo ime i
kojem će spomenik biti dignut baš ovdje,
coptali su jezikom u čudu i po stoti put
se pitali kako to da se jednom ugovoru
može podići spomenik.
Da se ne bi dalje i sami zbunjivali i
da bi donekle razjasnili to vrijeme i do-
takli klice silnih nezadovoljstava koje će
na kraju eksplodirati u Velikom ratu, naj-
bolje je možda posegnuti za knjigom Bože
Madžara Pokret Srba Bosne i Hercegovine
za vjersko-prosvjetnu samoupravu. U njoj
čitamo da je zahvaljujući revnosti osam-
deset trećeg vaseljenskog patrijarha Joaki-
ma III Carigradskog, potpisnika Aprilske
konvencije, pravoslavna Crkva u Bosni i
Hercegovini ostala pod njegovom upra-
vom, mada su k und k pregovarači sve či-
nili da je odvoje od fanarskih crkvenih
velikodostojnika i da je stave pod juris-
dikciju mitropolije sa sjedištem u Srem-
skim Karlovcima, a to bi značilo čvršće
vezivanje za Monarhiju. Ni ta pobjeda
crkvenim vlastima u Bosni nije mnogo
značila. Mnogi su u činu da je Joakim

STAV 13/1/2023 65