Page 45 - STAV broj 285

Iz razmišljanja me trznu Hamza: “Heeej, Trčali smo koliko su nas noge nosile. Koji metar od nas, na samom grudo-
jesi li zaspao?” Okrenem se i samo odmah- Udarna jedinica fantastično je obavljala svoj branu, komandir iz 251. brigade vikao
nem glavom. U tom momentu neko ispod posao. Sva pucnjava s četničkih rovova bila je na sav glas: “Idemo, idemo u tranše-
nas tiho doviknu: “Spremite se, evo ih idu!” je na njih usmjerena. Grabili smo ka vrhu, je, goni bandu!” U pola povika rafal ga
Prema nama, kroz visoku travu, išla je grupa a onda smo, negdje poslije polovine tog bri- sasiječe po grudima i glavi. Zalegli smo,
od 10 do 15 vojnika. Pogureni, rukama su sanog prostora, primijećeni. Nije bilo apso- a onda njegovi momci pritrčaše i začuše
dodirivali zemlju da ostanu u visini trave. lutno ničega što bi moglo poslužiti kao za- se ponovo pucnjava i detonacija ručne
Bila je to udarna grupa. Polahko su ušli u klon. Stati ili zaleći na toj čistini značilo bi bombe. Uskočili smo u tranšeju i krenu-
ešalon. Dobili smo kratke upute. Kreće se sigurno zauvijek tu i ostati. Zato smo grabili li prema njima. Podigli su svog koman-
za deset minuta. Nema mnogo kalkuliranja. bez zaustavljanja. dira, ali je već bilo gotovo, imao je pet ili
Oni idu direktno na rovove, koliko god bli- Meci su počeli zviždati oko nas. Kao str- šest rana na grudima i glavi; preselio je
zu budu mogli doći. Kada ispale projektile šljenovi. Čuo sam ih pored sebe i iznad glave. na licu mjesta. Četnik koji je ranjen ležao
iz ručnih bacača i zolja, onda mi krećemo. Trčeći još brže, obazirao sam se lijevo – desno u tranšeji sasuo je rafal na njega. Nakon
Ustao sam na koljena, popravio opremu, – još držimo liniju. A onda, nekoliko metara toga se raznio ručnom granatom. Jedan
stegnuo šljem. Bili smo već odavno spremni, ispred mene, tup udarac. Nastavio sam, drugi od vojnika držao je i dalje tijelo svog ko-
čekanje stvara samo veću nervozu. Gledali će se pobrinuti za ranjene, mi nismo smjeli mandira na nogama.
smo ih ispred nas kako idu, a onda su nesta- zastati ni trenutak. Lijevo od mene još jedan Odatle smo krenuli lijevo kroz tranše-
li u visokoj travi. Salih je do mene prikop- vojnik pada. Zažmirio sam očekujući uda- je. Samo na još jednom mjestu pružili su
čavao kutiju na svoju osamdesetčetvorku. Ja rac u prsa. Duboko udišući zrak, ponavljao otpor, ali i to vrlo kratko. Nakon sporadič-
sam na koljenima pripremio pušku i stavio sam: “Ešhedu en la illahe illellah, ve ešhedu ne pucnjave počeli su bježati. Ubrzo su se
još dva okvira u džepove pantalona da mi enne Muhammeden abduhu ve resuluhu.” naše jedinice spojile, počelo je osiguravanje
budu pri ruci. Otvarali smo vatru. Salihova je osamde- zauzetih položaja. Ostala je velika količina
Duboko sam udahnuo svježi majevički setčetvorka zasiktala. Počela je borba na pet- municije, oružja, sredstva veze, bestrzajnih
zrak. To je to, još koja minuta i idemo. Tek naestak metara od četničkih rovova. Pucali topova i još mnogo drugih materijalno-teh-
se počela na nebu nazirati zora. Nemilo- su nasumično, neki svjetlećom municijom, ničkih sredstava.
srdna uzbrdica čekala je na nas. Samo su što ih je odmah otkrivalo. Navalili smo svom Izašli smo na zaravan. Sjeo sam. Noge
dvije opcije u opticaju – mi ili oni. Treća silom u šumarak na kraju uspona. Zalegao me više nisu držale. Hamza me udari po
ne postoji. Buljio sam u mrak da pokušam sam za jedno stablo i otvorio vatru. Bilo nas ramenu i pokaza prstom: “Pogledaj onu
nazrijeti u polutami bilo šta ondje gdje su je već mnogo ispred njihovih rovova. ljepotu.”
otišli momci iz “Pantera” – ništa, ništa se Pružali su otpor desetak minuta, a onda Gore, još malo naviše, na samom vrhu
nije vidjelo. je rov ispred nas odletio u zrak. Još jedna de- platoa Greda, na visokom drvenom jarbolu,
Nekoliko trenutaka kasnije, dvije po- tonacija odjeknu šumom, a zatim eksplozije vihorila se velika zastava s ljiljanima.
vezane detonacije odjeknuše i razlegoše se ručnih granata pomiješane s jakom pucnja- Prošlo je mnogo dana, mjeseci, godina
Majevicom, a onda dugi “tekbiiiiir” i još vom. Pritisli smo ih jako, bili smo svjesni od tog julskog dana 1994. godine, ali, kad
dvije detonacije. Kao orkestrirano, salva da nas samo trenuci dijele od upadanja u god vidim zastavu s ljiljanima, probudi se
iz pješadijskog oružja sasu nasumično iz tranšeje. Desno od nas još jedna detonacija u meni sjećanje baš na onu zastavu koja se
četničkih rovova. Svi smo potrčali. Pogled i momci iz 251. brigade već su bili nad ze- to jutro zavihorila na Gredi.
mi nabrzinu odluta lijevo, pa desno. Duga municama. Skočili smo i krenuli naprijed. Stajala je prkosno, stameno, hrabro, isto
linija silueta protezala se izvan vidokruga. Nekoliko četnika iskočilo je i počelo bježati. kao i naša Armija. n

STAV 20/8/2020 45