Page 50 - STAV broj 285

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Beskorisni paraziti tu oko nas

SKREŠI MU U BRK,

PA NEK’ SE PUŠI

“Dvadeset pet godina je prošlo i ništa od onog čemu sam se
nadao, zapravo, realno očekivao, nije se desilo. Doduše, podosta je
Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ onih kojima su se ‘nadanja’ ispunila, pa i iznad njihovih očekivanja,
ali takvo šta nije moglo bahnuti ni od kuda, jer je samo po sebi
beznačajno i neodrživo, dakle, neko ih je snažno podupirao, a taj
neko smo mi, niko drugi do mi”

– Sve ovo predugo traje. Dvadeset go- posla mnogo, ali, ipak, niko ništa, ni pr- – Kako li se ti nosiš sam sa sobom –
dina, čovječe, a ako računamo rat, skoro stom da mrdne. Tad sam shvatio da su opet će M.
trideset. Previše, previše, za ionako kra- se, barem u mom slučaju i mom okru- – Kako, kako... Kako to misliš?
tak ljudski život. Znaš, ranije sam pro- ženju, horizontalni međuljudski odno- – Prije no što si došao pričao sam o
mišljao na način, i činio mi se sasvim si, dakle, odnosi koje bih, u najkraćem, onima čija su se “nadanja” ispunila, pa
suvislim, kako skupa s mojim biološ- mogao nazvati refleksnim altruizmom i iznad njihovih očekivanja, a i to da su
kim starenjem stari, odnosno sazrijeva, i empatijom, suštinski preoblikovali i takvi, konkretno takvi poput tebe, sami
i sveukupni ambijent oko mene i kako poprimili krajnje bešćutne forme kojih, po sebi beznačajni i neodrživi i da vam
će protokom vremena taj, hajde da tako koliko do jučer, u ambijentu i mentalite- glavu iznad vode već decenijama čuvaju
kažem, nedozreli, infantilni, sociopoli- tu moje mahale nije bilo, zapravo, bilo je oni čije elementarne nade niste ispuni-
tički pejzaž biti kultivisaniji, snažniji, nezamislivo, bezmalo bogohulno ne pri- li niti imate namjeru ispuniti ih. Dakle,
plodonosniji, riječju, kako ćemo za de- skočiti komšiji u pomoć. ti si klasični beskorisni parazit, pa otud
set-petnaest godina stati na noge, ubi- – Pa, upravo o tome govorim. Lju- moje pitanje kako se nosiš sam sa sobom.
rati zrele plodove, plodove svog rada di su se... – Kako se usuđuješ?! Sa mnom ne
ponajprije, organizirati naše živote i ži- U tom trenutku našem stolu priđe smiješ tako razgovarati! Nikom to ne
vjeti bez grča, zebnje i raspamećujućih zajednički nam usputni poznanik, po- dopuštam, nikom! Je li ti jasno?
egzistencijalnih improvizacija od danas zdravi i upita može li nam se pridružiti. – Vidi, vidi! Pa ti si čak i emotivan!
do sutra. Međutim, dvadeset pet godina – Naravno, bujrum! Aferim, bit će nešto od tebe, bit će! A
prošlo je i ništa od onog čemu sam se na- – Kako ste, ljudi? Kako se živi? sad, hajde, tutanj! Tu šupljaru o propaloj
dao, zapravo, realno očekivao, nije se de- – Evo, kahva, razgovor i tako... A ti i uništenoj Tuzli pričaj ćaći svom, meni
silo. Doduše, podosta je onih kojima su – rekoh. nećeš! Sikter!
se “nadanja” ispunila, pa i iznad njiho- – Ma, onako, ali, dobro je, gura se Lik problijedi, podiže ruku, zapravo
vih očekivanja, ali takvo šta nije moglo nekako. Nego sve nešto usput gledam, a kažiprst, zausti da nešto kaže, ali, očito
bahnuti ni od kuda, jer je samo po sebi sve i da hoću, nemoguće je to ne uočiti... svjestan da nastavak razmjene verbalne
beznačajno i neodrživo, dakle, neko ih Pa, ljudi, ovaj je grad propao, ništa više vatre neće za njega dobro svršiti, odusta-
je snažno podupirao, a taj neko smo mi, ovdje nema! de, diže se i žurno ode.
niko drugi do mi. Slažeš li se – reče mi – Kako propao? Koliko vidim, ti ne – Neka si mu skres’o, zaslužio je, ali...
poznanik M. izgledaš nimalo ruinirano. Naprotiv, – Šta? Pretjerao sam?
– Nedavno sam kupio drva. svjež si, uhranjen, fini bakarni ten zorno – Jesi. Mogao si biti za nijansu blaži.
– Kakva sad drva?! I kakve to veze svjedoči da si se friško vratio odnekud s – Hm... Dobro, jesam malo pretjerao,
ima s ovim o čemu pričam? mora, pa, prema tome, propast i ništavilo ono, omaklo mi se, ali nisam bio sočno
– Ima. Niko od komšija nije mi po- ovog grada tebe se ne dotiču, a zato što ti vulgaran i, na koncu, rekao sam ono što
mogao, mada sam s njima u korektnim je dobro, jako dobro – reče M. i presiječe jeste. Šta misliš, prašta li se ovakav istup?
odnosima. Namučio sam se dok sam ta ga pogledom. – Što se njega i njemu sličnih tiče,
drva smjestio u podrum.Vidjeli su da je – Pa, dobro, jesam bio na moru, ali... čak je bogougodan. n

50 20/8/2020 STAV