Page 55 - STAV broj 285
P. 55

vlastitim edicijama, ko će u Hrvatskoj ču-  kraljevstvo, koji pod tim nazivom ne po-
                                            vati bosanski jezik i bošnjački nacionalni   stoje. Isto se ponavlja u jedinici “Sulejman
                                            identitet? Zatim, Ilhamija pripada starijoj   II Zakonodavac” (str. 378-379). Mađarska
                                            bošnjačkoj književnosti, odnosno bošnjač-  je tada zajedno sa svojom pokrajinom Hr-
                                            koj književnosti na orijentalnim jezicima   vatskom pod vlašću poljsko-litavske di-
                                            i bošnjačkoj alhamijado književnosti, što   nastije Jagelovića. To je posebno vidljivo
                                            je trebalo naglasiti.              u jedinici “Osmansko carstvo” (str. 314-
                                               U jedinici “sevdalinka” (str. 368) ova   320) iz koje se treba čitati da “su Hrvati
                                            se odrednica opisuje kao “autohtona lir-  400 godina ratovali s Osmanlijama” i, eto,
                                            ska pjesma bosanskohercegovačkog musli-  pobijedili i “sami (!) određivali hrvatsku
                                            manskog pučanstva”. Definicija kao da je   granicu s Osmanskim i Mletačkim car-
                                            izašla iz kakvog ustaškog priručnika. Ri-  stvom”. Kao da je Hrvatska u istoj razini s
                                            ječ je o bošnjačkoj usmenoj lirskoj pjesmi   dva carstva, dok je riječ o habsburško-mle-
                                            i kako takvu ju svi primarno prepoznaju i   tačko-osmanskim mirovnim sporazumima
                                            karakteriziraju.                   koji su određivali granice ne Hrvatske s
                                               U jedinici “Kajan, Ibrahim” (str. 216)   Osmanskim i Mletačkim carstvom (Ve-
                                            spominje se da je “od 2004. stručni savjet-  necija je, nota bene, bila republika) već
                                            nik u Ministarstvu kulture Hercegovač-  granice među tim silama. Sintagma hr-
                                            koneretvanske županije”. Ovdje je riječ   vatsko-osmanski ratovi dolazi iz hrvatske
                                            o naknadnoj intervenciji u tekst koju je   nacionalne mitologije 19. stoljeća. Radi se
                                            dostavio sam Kajan i u kojem nikako nije   o osmansko-austrijskim ili osmanskove-
                                            mogla biti spomenuta županija jer takvo   necijanskim ili osmansko-mađarskim ra-
                                            što ne postoji u FBiH, već samo kanton,   tovima, a u tom sklopu možemo govoriti
                                            kako je definirano Dejtonskim i Vašington-  o bosansko-hrvaćanskim ratovima. Ova-
                                            skim sporazumom. Kanton ima znatno   ko Hrvate i Hrvatsku bez ikakve osnove,
                                            veća ovlaštenja od županija u Hrvatskoj.   a skladu s hrvatskim pretenzijama, izdi-
                                               U jedinici “Kopčić” (str. 232) spominje   žemo na historijsku razinu na koju ne
          Dalmatinima. Dakle, koriste se i nekritički   se “Džafer beg Kopčić, koji je vjerojatno   spadaju. Zato treba izdvojiti jedinice “Si-
          prenose umotvorine hrvatskih autora koji   istovjetan sa Safferom Kobchichem, koji   getska bitka” (str. 369) i “Sisačka bitka”,
          ne citiraju izvor već ga samo navode. Baš   se spominje u habsburškim vrelima kao   koje ispravno opisuju sukob osmanske s
          kako se i svi od Hrvata prepisani tekstovi   jedan od zapovjednika osmanske vojske   habsburškom vojskom, iako bi precizni-
          u Almanahu koriste nedopuštenom analo-  poražene u sukobu s hrvatskom”. Tada   je bilo da se Sigetska bitka vodila između
          gijom, pa sve ilirsko pretvaraju u hrvatsko,   (1541) ne postoji institucionalna hrvat-  osmanske i mađarske vojske.
          npr. u jedinici “hrvatsko-turske književne   ska vojska, i to su izmišljotine hrvatske   Historijske leksikografske jedinice
          veze” (str. 166-170).             mitološke historiografije. Još da takva   izgledaju kao da su ih radili hrvatski mi-
            U jedinici “Ilhami, Abdulvehab” (str.   poražava osmansku, malo je vjerovatno.   tomanski povjesničari. Nema nikakve
          178) stoji da je “pisao ilahije i kaside na   Istinu otkrivaju neimenovani habsburški   potrebe da Islamska zajednica u svojim
          materinjem, turskom i arapskom jeziku”,   izvori iz teksta, pa je jasno da se tu radi   edicijama podupire hrvatsku, srpsku ili
          pa se malo niže ponavlja da je “sa po dva-  o austrijskoj vojsci popunjenoj djelimič-  bilo koju drugu mitologiju. Ovaj pregled
          desetak sačuvanih pjesama na materin-  no ili većinski Hrvatima. Slična napome-  nije zalazio u kritički osvrt na faktografi-
          skom (opet) jeziku jedan od najplodni-  na o hrvatskoj vojsci vrijedi i za jedinicu   ju biografija koje su objavljene, uz nužne
          jih pisaca starije bosanskohercegovačke   “Krbavska bitka” (str. 235-236). Ovdje se   lektorske i uredničke intervencije, kako
          književnosti”. Zašto barem u redakciji,   radi o hrvatskim plemićima pod mađar-  su ih dostavljali sami pojedinci ili njiho-
          lekturi i korekturi finalnog teksta ne sto-  skom upravom i komandom, dakle dijelu   vi srodnici.
          ji prosti fakat da je pisao na bosanskom,   sakupljene plaćeničke vojske pod vrhov-  Konačno, ne samo radi činjenične is-
          a ne materinjem jeziku, ako već ne piše u   ništvom mađarskog kralja, sastavljenom   pravnosti već i radi različitih interpretacija
          originalu prenesenog teksta iz neke starije   većinom od Hrvata.     koje mogu utjecati na identitet muslimana
          edicije koja se ne navodi (o čemu se vrlo   U jedinici “Mohačka bitka” (str. 273)   i Bošnjaka u Hrvatskoj, ove primjedbe tre-
          vjerovatno radi)? Jer, ako neće Bošnjaci u   spominju se hrvatsko-ugarska vojska i   balo bi uzeti u obzir te konačno usposta-
                                                                               viti kriterije za sva buduća izdanja ovakve
                                                                               ili bilo koje druge vrste. To je razlog zašto
                                                                               smo se odlučili javnosti predočiti ovaj set
          Riječ je o klasičnoj podvali sa znanstvenom oblandom.                primjedbi, bez namjere da umanjimo bilo
                                                                               koji aspekt izuzetnog truda koji je uložen
          Prvo se citira primarni historijski izvor o franjevačkom             u pripremu ovog za muslimane i Bošnjake
                                                                               u Hrvatskoj pionirskog izdanja s potenci-
          forsiranju bosančice, a odmah nakon toga proizvoljna                 jalom prekretničkog u percepciji islama,
          konstatacija nepoznatog autorstva kako je taj jezik zapravo          muslimana i Bošnjaka i njihove višesto-
                                                                               ljetne prisutnosti u Hrvatskoj, dakle pune
          hrvatski. Ti isti franjevci Bosne Srebrene sve do kraja 19.          autohtonosti sa svime što ona podrazumi-
          stoljeća tvrdili su da govore bosanskim jezikom i da su              jeva u smislu civilizacijskog, kulturnog i
                                                                               tradicijskog upliva i utjecaja na tu zemlju.
          Bošnjaci. To bi barem Bošnjaci i muslimani u Hrvatskoj               Posljedično, i na njihovo razmjerno sudje-
                                                                               lovanje u javnom i političkom životu, što
          trebali iznositi i naglašavati u vlastitim izdanjima                 sada nije slučaj.              n


                                                                                                   STAV 20/8/2020 55
   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60