Page 55 - STAV broj 285

vlastitim edicijama, ko će u Hrvatskoj ču- kraljevstvo, koji pod tim nazivom ne po-
vati bosanski jezik i bošnjački nacionalni stoje. Isto se ponavlja u jedinici “Sulejman
identitet? Zatim, Ilhamija pripada starijoj II Zakonodavac” (str. 378-379). Mađarska
bošnjačkoj književnosti, odnosno bošnjač- je tada zajedno sa svojom pokrajinom Hr-
koj književnosti na orijentalnim jezicima vatskom pod vlašću poljsko-litavske di-
i bošnjačkoj alhamijado književnosti, što nastije Jagelovića. To je posebno vidljivo
je trebalo naglasiti. u jedinici “Osmansko carstvo” (str. 314-
U jedinici “sevdalinka” (str. 368) ova 320) iz koje se treba čitati da “su Hrvati
se odrednica opisuje kao “autohtona lir- 400 godina ratovali s Osmanlijama” i, eto,
ska pjesma bosanskohercegovačkog musli- pobijedili i “sami (!) određivali hrvatsku
manskog pučanstva”. Definicija kao da je granicu s Osmanskim i Mletačkim car-
izašla iz kakvog ustaškog priručnika. Ri- stvom”. Kao da je Hrvatska u istoj razini s
ječ je o bošnjačkoj usmenoj lirskoj pjesmi dva carstva, dok je riječ o habsburško-mle-
i kako takvu ju svi primarno prepoznaju i tačko-osmanskim mirovnim sporazumima
karakteriziraju. koji su određivali granice ne Hrvatske s
U jedinici “Kajan, Ibrahim” (str. 216) Osmanskim i Mletačkim carstvom (Ve-
spominje se da je “od 2004. stručni savjet- necija je, nota bene, bila republika) već
nik u Ministarstvu kulture Hercegovač- granice među tim silama. Sintagma hr-
koneretvanske županije”. Ovdje je riječ vatsko-osmanski ratovi dolazi iz hrvatske
o naknadnoj intervenciji u tekst koju je nacionalne mitologije 19. stoljeća. Radi se
dostavio sam Kajan i u kojem nikako nije o osmansko-austrijskim ili osmanskove-
mogla biti spomenuta županija jer takvo necijanskim ili osmansko-mađarskim ra-
što ne postoji u FBiH, već samo kanton, tovima, a u tom sklopu možemo govoriti
kako je definirano Dejtonskim i Vašington- o bosansko-hrvaćanskim ratovima. Ova-
skim sporazumom. Kanton ima znatno ko Hrvate i Hrvatsku bez ikakve osnove,
veća ovlaštenja od županija u Hrvatskoj. a skladu s hrvatskim pretenzijama, izdi-
U jedinici “Kopčić” (str. 232) spominje žemo na historijsku razinu na koju ne
Dalmatinima. Dakle, koriste se i nekritički se “Džafer beg Kopčić, koji je vjerojatno spadaju. Zato treba izdvojiti jedinice “Si-
prenose umotvorine hrvatskih autora koji istovjetan sa Safferom Kobchichem, koji getska bitka” (str. 369) i “Sisačka bitka”,
ne citiraju izvor već ga samo navode. Baš se spominje u habsburškim vrelima kao koje ispravno opisuju sukob osmanske s
kako se i svi od Hrvata prepisani tekstovi jedan od zapovjednika osmanske vojske habsburškom vojskom, iako bi precizni-
u Almanahu koriste nedopuštenom analo- poražene u sukobu s hrvatskom”. Tada je bilo da se Sigetska bitka vodila između
gijom, pa sve ilirsko pretvaraju u hrvatsko, (1541) ne postoji institucionalna hrvat- osmanske i mađarske vojske.
npr. u jedinici “hrvatsko-turske književne ska vojska, i to su izmišljotine hrvatske Historijske leksikografske jedinice
veze” (str. 166-170). mitološke historiografije. Još da takva izgledaju kao da su ih radili hrvatski mi-
U jedinici “Ilhami, Abdulvehab” (str. poražava osmansku, malo je vjerovatno. tomanski povjesničari. Nema nikakve
178) stoji da je “pisao ilahije i kaside na Istinu otkrivaju neimenovani habsburški potrebe da Islamska zajednica u svojim
materinjem, turskom i arapskom jeziku”, izvori iz teksta, pa je jasno da se tu radi edicijama podupire hrvatsku, srpsku ili
pa se malo niže ponavlja da je “sa po dva- o austrijskoj vojsci popunjenoj djelimič- bilo koju drugu mitologiju. Ovaj pregled
desetak sačuvanih pjesama na materin- no ili većinski Hrvatima. Slična napome- nije zalazio u kritički osvrt na faktografi-
skom (opet) jeziku jedan od najplodni- na o hrvatskoj vojsci vrijedi i za jedinicu ju biografija koje su objavljene, uz nužne
jih pisaca starije bosanskohercegovačke “Krbavska bitka” (str. 235-236). Ovdje se lektorske i uredničke intervencije, kako
književnosti”. Zašto barem u redakciji, radi o hrvatskim plemićima pod mađar- su ih dostavljali sami pojedinci ili njiho-
lekturi i korekturi finalnog teksta ne sto- skom upravom i komandom, dakle dijelu vi srodnici.
ji prosti fakat da je pisao na bosanskom, sakupljene plaćeničke vojske pod vrhov- Konačno, ne samo radi činjenične is-
a ne materinjem jeziku, ako već ne piše u ništvom mađarskog kralja, sastavljenom pravnosti već i radi različitih interpretacija
originalu prenesenog teksta iz neke starije većinom od Hrvata. koje mogu utjecati na identitet muslimana
edicije koja se ne navodi (o čemu se vrlo U jedinici “Mohačka bitka” (str. 273) i Bošnjaka u Hrvatskoj, ove primjedbe tre-
vjerovatno radi)? Jer, ako neće Bošnjaci u spominju se hrvatsko-ugarska vojska i balo bi uzeti u obzir te konačno usposta-
viti kriterije za sva buduća izdanja ovakve
ili bilo koje druge vrste. To je razlog zašto
smo se odlučili javnosti predočiti ovaj set
Riječ je o klasičnoj podvali sa znanstvenom oblandom. primjedbi, bez namjere da umanjimo bilo
koji aspekt izuzetnog truda koji je uložen
Prvo se citira primarni historijski izvor o franjevačkom u pripremu ovog za muslimane i Bošnjake
u Hrvatskoj pionirskog izdanja s potenci-
forsiranju bosančice, a odmah nakon toga proizvoljna jalom prekretničkog u percepciji islama,
konstatacija nepoznatog autorstva kako je taj jezik zapravo muslimana i Bošnjaka i njihove višesto-
ljetne prisutnosti u Hrvatskoj, dakle pune
hrvatski. Ti isti franjevci Bosne Srebrene sve do kraja 19. autohtonosti sa svime što ona podrazumi-
stoljeća tvrdili su da govore bosanskim jezikom i da su jeva u smislu civilizacijskog, kulturnog i
tradicijskog upliva i utjecaja na tu zemlju.
Bošnjaci. To bi barem Bošnjaci i muslimani u Hrvatskoj Posljedično, i na njihovo razmjerno sudje-
lovanje u javnom i političkom životu, što
trebali iznositi i naglašavati u vlastitim izdanjima sada nije slučaj. n

STAV 20/8/2020 55