Page 57 - STAV broj 285

ve godine, kao i u proteklih
sedamdesetak, doduše u mno-
go manjem broju nego ranije,
Oodređeni broj samozvanih an-
tifašista obilježio je 27. juli, Dan ustanka
protiv fašizma naroda Bosne i Hercegovi-
ne. Sam naziv događaja sporan je iz naj-
manje dvaju razloga i o njemu bi se trebala
izjasniti nova generacija historičara koja
je neopterećena predrasudama iz ranijeg
sistema. Prvo: pogrešno je ovaj događaj
nazvati ustankom naroda s obzirom na to
da je općepoznato da su pobunu podigli
Srbi i malobrojni komunisti. Drugo: ovaj
ustanak još manje zaslužuje pridjev anti-
fašistički jer su novija istraživanja potvr-
dila da je ova pobuna, najvećim dijelom,
bila obična manifestacija klanja, surovosti Dan ustanka,
Ružnić i Alagić
i divljaštva. Zdravom razumu teško je pri-
hvatiti kao istinitu priču o ustanku koju su
desetljećima nametali partijski autoriteti.
Teško je pojmiti da tek rođena djeca mogu
biti fašisti i zločinci. Teško je povjerovati
i u pravednost ustanka u kojem se nese-
lektivno i bez suđenja ubija, siluje, pljač-
ka, ruši i uništava sve ono što nije srpsko.
Kako bismo, uz ranije kreirane pozitiv-
ne slike o ustanku, vidjeli i njegovu dru-
gu stranu, potrebno je proučiti određene
događaje iz vremena ustanka. Za primjer
ćemo uzeti događaj koji u komunističkoj
historiografiji nosi ironičan naziv “oslo-
bođenje Krnjeuše od strane ustanika 9.
augusta 1941. godine”. Možda se zapitate
zašto ironičnog naziva. Umjesto odgovora,
umjesnije je postaviti pitanje: Mogu li se
ubistva više od 240 nevinih, među kojima
više od pedesetero djece, i progon više od
1.000 stanovnika sa svojih ognjišta nazvati
oslobođenjem? Naravno da može, ali samo
u literaturi nastaloj pod kontrolom ugled-
nika Komunističke partije Jugoslavije, u
kojoj je termin genocid pretežno bio rezervi-
ran za Srbe i Jevreje. Zločini nad Bošnjaci- Zelinovac, Sekulić-Polje, Lastve, Lisičijak,
ma i Hrvatima, ma kako strašno izgledali, Po zauzeću i pljačkanju Vranovine, Selišta, Rustine, Risova Greda,
među jugoslavenskim komunistima skoro Brda, Zapoljak i Cerovača.
nikada nisu nazivani genocidom. Krnjeuše cjelokupno Raspadom bivše Kraljevine Jugoslavije
Krnjeuša je veće naseljeno mjesto na i stvaranjem Nezavisne Države Hrvatske
tromeđi općina Bosanski Petrovac, Bihać i hrvatsko stanovništvo rastao je i animozitet Srba i Hrvata Kr-
Bosanska Krupa. Administrativno pripada napušta ovo naselje njeuše jednih naspram drugih. Primije-
općini Bosanski Petrovac. Danas je nase- ćeni su prvi slučajevi razbojništva i haj-
ljena samo Srbima, dok su ranije na ovom ostavljajući svoja stečena dučije nacionalistički nastrojenih Srba.
mjestu živjele i mnogobrojne hrvatske i Početkom ljeta 1941. godine dolazi i do
bošnjačke porodice. Bošnjaci su napusti- imanja, blago, ljetinu prvih hapšenja i ubistava Srba koja su
li Krnjeušu i okolinu u vrijeme Srpskog i ostale zalihe hrane i počinile ustaše na više lokaliteta. Najveći
ustanka od 1875. do 1878. godine. U vrije- broj Srba s područja Krnjeuše i okoline
me Austro-Ugarske na ovo područje došli potrepštine. Sve to biva uspio se spasiti zbjegom u šume Grmeča.
su Hrvati. Stanovništvo se uglavnom bavilo dijelom razgrabljeno, Jedan broj Hrvata iz Krnjeuše upozora-
poljoprivredom. Hrvati Krnjeuše živjeli su vao je svoje komšije Srbe na opasnost od
u miru s pravoslavnim komšijama i njihov dijelom sakupljeno i ubijanja. Posebno je Mile Ivaniš upozo-
je broj postepeno rastao. Imali su formiranu ravao na moguća ubijanja. 1
župu koja je 1938. godine imala 1.268 vjer- organizirano kao pomoć
nika Hrvata. Krnjeuša s okolinom imala je novoformiranoj Krnjeuškoj BEBA ZAPALJENA ŽIVA
18 zaselaka u kojima su živjeli Hrvati kato- Već krajem jula 1941. godine ustaničke
lici. Među tim su naseljima Stara Krnjeuša, partizanskoj četi jedinice opkolile su Krnjeušu sprečavajući

STAV 20/8/2020 57