Page 62 - STAV broj 285

DRUŠTVO

Stećak po kojem su Banovići dobili ime

ŽIVOT NA

PLEMENITOJ

DRAMEŠINI

“Ase leži Božićko Banović, na svojoj zemlji, na plemenitoj, na

Dramešini, a postaviše Hlapac i ja Bogdan i ja Rajko s braćom.”
Posmrtni ostaci nesretnog Božićka Banovića nisu položeni na
Vršitju niti mu je ovdje kopan grob. Ovaj je stećak pobjegao

pred rovokopačima, premješten je radi novih otkopina iz
kojih će se vaditi ugalj

Piše: Izet PERVIZ

a sedmom kilometru ceste koja mu kazati. Na prednjoj ploči uklesana su Zuji neprestano u čovjeku dok se spušta
iz Banovića vodi prema jezeru 23 imena sinova sela koji su svoje živote niz tri stepenika ka spomeniku zbog ko-
Modrac, pod izranjavanim bre- položili da bi ovaj kraj odbranili od agre- jeg je i potegao toliki put. I dok gleda taj
Ngovima kojima je odrana koža sije, a na bočnoj sedam imena civilnih žr- limeni krov podignut na četiri stupa ras-
da bi se došlo do dragocjenog uglja, tu, uz tava rata – granatiran je ovaj kraj iz istih poređena u pravougaonik, u njemu se roje
rječicu Razlašticu, šćućurilo se Banovića topovskih cijevi na Ozrenu iz kojih je is- beskrajna pitanja. Kako se to može živje-
Selo. Kao kvočka pred naletom strašnog paljena ona kobna granata koja je u Tuzli ti načinom na koji je neko umro? Možda
orla koji je svoja krila raširio nad cijelim 25. maja 1995. godine ubila 71 dušu. hrabro? Možda dostojanstveno? Možda
krajem i sve zasjenčio, tako se ono skupilo prkosno? Ili na svaki dan gledati kao da
pod ranom na zemlji po kojoj rove bageri i TRI SPOMENIKA je posljednji na zemlji? Kojoj zemlji? Da
breče zdepasti damperi. I tako nakostrije- Gore, navrh Vršitja, još je jedan spo- li su mislili na Jugoslaviju? Ili na Bosnu?
šeno zgrljepilo se ono oko svojih zaselaka menik podignut borcima palim u borbi Ili općenito, na domaju, na otadžbinu, na
i kao da svojim napuhanim perjem tom protiv agresora. Opkoljen je rascvjetalim grudu, rodnu, bez obzira na to kakav si-
površinskom kopu, koji svetu crnicu guli ružama oko kojih zuje pčele i nabreklim stem vladao njom?
s kostura zemlje, želi poručiti da se zau- glavama perunika u kojima žute latice, A breze tugaljivo šumore svojim nevi-
stavi, da stane, ne idi dalje, nemani crna, napete u silini života, nestrpljivo čeka- nim listovima. Njihove stidljive glasove
dosta je bilo. ju da provale na svjetlost sunca i ljepo- prekriva mujezinov glas s minareta koji
A sred sela, na uzvišenju preko puta tom ukrase svijet. Spomenik je skroman, dominira selom. Ali ništa ne može pora-
džamije, na tom Vršitju, gdje su nekad ali likovi partizana uklesani u kamenu u ziti ona pitanja što ih zakotrljala poruka
ukrug trčali konji, a pod njihovim noga- stalnim su pokretima punim dramatič- koja sred mezarja riječ život veže riječju
ma šuštala slama i krunilo se klasje i frcalo nosti, kao da nam žele poručiti da njiho- smrt. Jesmo li znali živjeti za onu zemlju,
žito, sva se skušljala prošlost ovog mjesta. va borba još traje i da ono protiv čega su bilo kako? Hoćemo li za ovu znati živjeti
U samom podnožju, odmah uz ogradu onomad ustali još nije nestalo. Na leđima onako kako se za nju umiralo?
iza koje počinju nišani rasijani brijegom, ploče piše: “Živite za ovu zemlju kao što Možda je baš zbog tog hršuma u glavi
mještani su sagradili otvoreno turbe s ku- smo mi za nju umrli.” Poručili su nam to koji je podigla zapitanost nad jednom sen-
polom položenom na bijele stubove. Sred prije 45 godina iz SUBNOR-a i ovdašnje timentalnom porukom, onaj koji je legao
turbeta uspravio se nišan s licem od har- mjesne zajednice, i to u ime onih koji su pod taj stećak odustao da nam bilo šta po-
fova, ali ne mora se znati arapski da bi se poginuli za slobodu. ruči. Uz ime, dodao je tek naziv kraja gdje
shvatilo o čemu je riječ. Te ploče koje se Taj poziv da živimo za ovu zemlju kao je po plemenitaškim zakonima posjedovao
spuštaju od nišana prema postolju sve će što su oni za nju umrli nikako da splasne. zemlju, plemenitu, ovdje, na Dramešini.

62 20/8/2020 STAV