Page 64 - STAV broj 285

DRUŠTVO

Banović i upravljao cijelim krajem. Naža-
lost, ni o ovom gradu nije ostao nikakav
zapis. Smješten van svih važnijih ondaš-
njih puteva, okružen drevnim šumama
koje su u ono vrijeme bile tako guste da
se pod njihovim krošnjama i usred dana
nije moglo kročiti bez baklji, niko nije
nastojao da ga uzurpira pa stoga njegovi
vlasnici nisu morali od kralja tražiti da
im poveljama stalno potvrđuje pravo nad
plemenitom. To je vjerovatno razlog zbog
kojeg nije ostalo pisanih tragova ni o gra-
du, ni o onima koji su stolovali u njemu,
a ni o njihovoj Dramešini.

GOVOR PREDANJA
Ako neće historija, o gradu Božićka Ba-
novića progovorit će legende. Kazuju one
kako je od Banovića do Tulovgrada vodio
kaldrmisani drum, grad da je ime dobio
po banu Tulinu, a selo Tulovići. Najsmje-
liji izvlače iz ove predaje pretpostavku da
bi taj Tulin mogao biti otac Božićkov, jer
Božićko je, tako mu prezime govori, mo-
rao biti sin nekakvog bana.
Uz Tulovgrad veže se i toliko puta
prepričana legenda. Ona kaže da je Tulov-
grad bio tako bogat da je imao čak i vodo-
vod, voda je drvenim cijevima dovođena
s Ban Dola ispod Vran-planine. Zahva-
ljujući toj vodi, bosanska je vojska cijeli
mjesec odolijevala nasrtajima Osmanlija.
I ko zna da li bi ga ikad i osvojili da im u
pomoć nije došla starica. “Nađi ždrijepca
od sedam godina, putnogasta u sve četi-
ri noge”, kazala je sultanu. “I ne daj mu
vode tri dana. Četvrtog neka ga nahrane
solju i puste u Banov Do.” Žedan, konj
je brzo našao vodu ispod zemlje i uda-
rio kopitom. Tako su Osmanlije prisilile
bosansku vojsku na predaju. Dok su to
historije, udaljujemo od Božićka Banovi- da je uzdržavaju. S te strane, kmetovi u radili, ona starica je zasigurno već bila
ća, njegovog života i vremena u kojem ga Dramešini bili su oslobođeni nameta, a pred nekim drugim bosanskim gradom i
je provodio. kralj bijaše daleko. Zar sve to ne govori tražila sultana da mu otkrije tajnu o oso-
Ako pak tu grudu prostora u koji ga da Božićko nije morao biti strog prema ljenom konju.
historičari smjestiše prekrižimo vreme- potčinjenima? Zar i samo njegovo ime, Iako napušten, Tulovgrad je još dugo
nom, nećemo dobiti ništa više od golih Božićko – a ne Božić, ili Božan, ili Boži- stajao na Gradini, kažu sve do sredine 18.
pretpostavki sa slabašnim osloncem. Mar- drag, ili Božmio – ne govori da se radi- stoljeća. Tada je pokrenuta gradnja nove
ko Vego je postavljanje ovog stećka datirao lo o pitomini koju su svi istinski voljeli? tvrđave u Tuzli i vlast je na cijeli kadiluk
u drugu polovinu 14. stoljeća. To znači da Zar u prilog toj pretpostavci ne idu i ta raspisala kuluk: svaki je seljak morao do-
je Božićko živio u zlatno doba Bosne koja tri imena u natpisu na njegovom stećku: tjerati puna kola kamena. Dramešancima
će se tih decenija iz banovine stiješnjene Hlapac i Bogdan i Rajko, i to s braćom? se nikako nije dalo prebijati po kamenolo-
balkanskim gudurama raširiti u prostrano Da Božićko nije bio omiljen, zasigurno mima te se dosjetiše da se prihvate kamena
kraljevstvo i razliti se “od Save do mora i se ovoliko ljudi ne bi tiskalo da im ime s Gradine. Tako je Tulovgrad razidan do
od Cetine do Drine”, kako stoji u jednoj zazvoni do nas, kroz vrijeme, uz njegovo, temelja i odvezen u Tuzlu. Ono malo što
od povelja Stjepana II Kotromanića. pa bili mu i sinovi. je ostalo spasio je ustanak muslimanskog
Božićko Banović bio je vlastelin koji Ali, vlastelin nije živio sa svojim po- stanovništva Gornje Spreče koje se više nije
je upravljao ovim krajem i skupljao dese- danicima, već u dvorcu na kakvoj uzvisi- moglo nositi s tolikim ratovima, nametima
tinu u medu, u vosku, u vuni, i u mesu, ni gdje bi se mogao osjećati važnijim od i korumpiranom vlašću. A danas, do tih
i u orasima, i u svemu. Crkva bosanska, običnog čovjeka i bliži zvijezdama. Dvo- ostataka koje su stoljećima u međuvremenu
kazuju neki historičari, u teško pristu- rac u kojem je moglo biti sjedište Drame- zatrpali zemljom, sve opasnije primiče se
pačnoj Dramešini primila se kao nigdje. šine, kažu, nalazio se tek neki kilometar površinski kop, ista ona nemilosrdna ne-
Od papinske razlikovala se i po tome što od Banovića Sela. Tu, pored sela Tulovića, man koja je i Božićka Banovića podigla iz
svoje pobornike nije zvala stadom, već lju- na uzvišenju Gradina, koje se propelo nad groba u kojem je u miru proboravio punih
dima, i to mirskim, i nije tražila od njih rječicom Draganjom, stolovao je Božičko šesto godina svoje vječnosti. n

64 20/8/2020 STAV