Page 64 - STAV broj 285
P. 64

DRUŠTVO



                                                                               Banović i upravljao cijelim krajem. Naža-
                                                                               lost, ni o ovom gradu nije ostao nikakav
                                                                               zapis. Smješten van svih važnijih ondaš-
                                                                               njih puteva, okružen drevnim šumama
                                                                               koje su u ono vrijeme bile tako guste da
                                                                               se pod njihovim krošnjama i usred dana
                                                                               nije moglo kročiti bez baklji, niko nije
                                                                               nastojao da ga uzurpira pa stoga njegovi
                                                                               vlasnici nisu morali od kralja tražiti da
                                                                               im poveljama stalno potvrđuje pravo nad
                                                                               plemenitom. To je vjerovatno razlog zbog
                                                                               kojeg nije ostalo pisanih tragova ni o gra-
                                                                               du, ni o onima koji su stolovali u njemu,
                                                                               a ni o njihovoj Dramešini.

                                                                               GOVOR PREDANJA
                                                                                  Ako neće historija, o gradu Božićka Ba-
                                                                               novića progovorit će legende. Kazuju one
                                                                               kako je od Banovića do Tulovgrada vodio
                                                                               kaldrmisani drum, grad da je ime dobio
                                                                               po banu Tulinu, a selo Tulovići. Najsmje-
                                                                               liji izvlače iz ove predaje pretpostavku da
                                                                               bi taj Tulin mogao biti otac Božićkov, jer
                                                                               Božićko je, tako mu prezime govori, mo-
                                                                               rao biti sin nekakvog bana.
                                                                                  Uz Tulovgrad veže se i toliko puta
                                                                               prepričana legenda. Ona kaže da je Tulov-
                                                                               grad bio tako bogat da je imao čak i vodo-
                                                                               vod, voda je drvenim cijevima dovođena
                                                                               s Ban Dola ispod Vran-planine. Zahva-
                                                                               ljujući toj vodi, bosanska je vojska cijeli
                                                                               mjesec odolijevala nasrtajima Osmanlija.
                                                                               I ko zna da li bi ga ikad i osvojili da im u
                                                                               pomoć nije došla starica. “Nađi ždrijepca
                                                                               od sedam godina, putnogasta u sve četi-
                                                                               ri noge”, kazala je sultanu. “I ne daj mu
                                                                               vode tri dana. Četvrtog neka ga nahrane
                                                                               solju i puste u Banov Do.” Žedan, konj
                                                                               je brzo našao vodu ispod zemlje i uda-
                                                                               rio kopitom. Tako su Osmanlije prisilile
                                                                               bosansku vojsku na predaju. Dok su to
          historije, udaljujemo od Božićka Banovi-  da je uzdržavaju. S te strane, kmetovi u   radili, ona starica je zasigurno već bila
          ća, njegovog života i vremena u kojem ga   Dramešini bili su oslobođeni nameta, a   pred nekim drugim bosanskim gradom i
          je provodio.                      kralj bijaše daleko. Zar sve to ne govori   tražila sultana da mu otkrije tajnu o oso-
            Ako pak tu grudu prostora u koji ga   da Božićko nije morao biti strog prema   ljenom konju.
          historičari smjestiše prekrižimo vreme-  potčinjenima? Zar i samo njegovo ime,   Iako napušten, Tulovgrad je još dugo
          nom, nećemo dobiti ništa više od golih   Božićko – a ne Božić, ili Božan, ili Boži-  stajao na Gradini, kažu sve do sredine 18.
          pretpostavki sa slabašnim osloncem. Mar-  drag, ili Božmio –  ne govori da se radi-  stoljeća. Tada je pokrenuta gradnja nove
          ko Vego je postavljanje ovog stećka datirao   lo o pitomini koju su svi istinski voljeli?   tvrđave u Tuzli i vlast je na cijeli kadiluk
          u drugu polovinu 14. stoljeća. To znači da   Zar u prilog toj pretpostavci ne idu i ta   raspisala kuluk: svaki je seljak morao do-
          je Božićko živio u zlatno doba Bosne koja   tri imena u natpisu na njegovom stećku:   tjerati puna kola kamena. Dramešancima
          će se tih decenija iz banovine stiješnjene   Hlapac i Bogdan i Rajko, i to s braćom?   se nikako nije dalo prebijati po kamenolo-
          balkanskim gudurama raširiti u prostrano   Da Božićko nije bio omiljen, zasigurno   mima te se dosjetiše da se prihvate kamena
          kraljevstvo i razliti se “od Save do mora i   se ovoliko ljudi ne bi tiskalo da im ime   s Gradine. Tako je Tulovgrad razidan do
          od Cetine do Drine”, kako stoji u jednoj   zazvoni do nas, kroz vrijeme, uz njegovo,   temelja i odvezen u Tuzlu. Ono malo što
          od povelja Stjepana II Kotromanića.   pa bili mu i sinovi.           je ostalo spasio je ustanak muslimanskog
            Božićko Banović bio je vlastelin koji   Ali, vlastelin nije živio sa svojim po-  stanovništva Gornje Spreče koje se više nije
          je upravljao ovim krajem i skupljao dese-  danicima, već u dvorcu na kakvoj uzvisi-  moglo nositi s tolikim ratovima, nametima
          tinu u medu, u vosku, u vuni, i u mesu,   ni gdje bi se mogao osjećati važnijim od   i korumpiranom vlašću. A danas, do tih
          i u orasima, i u svemu. Crkva bosanska,   običnog čovjeka i bliži zvijezdama. Dvo-  ostataka koje su stoljećima u međuvremenu
          kazuju neki historičari, u teško pristu-  rac u kojem je moglo biti sjedište Drame-  zatrpali zemljom, sve opasnije primiče se
          pačnoj Dramešini primila se kao nigdje.   šine, kažu, nalazio se tek neki kilometar   površinski kop, ista ona nemilosrdna ne-
          Od papinske razlikovala se i po tome što   od Banovića Sela. Tu, pored sela Tulovića,   man koja je i Božićka Banovića podigla iz
          svoje pobornike nije zvala stadom, već lju-  na uzvišenju Gradina, koje se propelo nad   groba u kojem je u miru proboravio punih
          dima, i to mirskim, i nije tražila od njih   rječicom Draganjom, stolovao je Božičko   šesto godina svoje vječnosti.    n



         64  20/8/2020 STAV
   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69