Page 69 - STAV broj 285
P. 69

ustanicima u borbi protiv uzurpatora vlasti   Prema popisu iz 1516. godine, grad je imao 121 muslimansku
          i sultanu neposlušnih dahija. Ali ustanici su
          jedno govorili, a drugo planirali.  kuću i 62 kršćanska domaćinstva i oko 1.000 stanovnika
            Krajem 1805. godine sultan je poslao   i pripadao je sandžak-begovom hasu. Leskovac je imao
          vojsku pod komandom niškog muhafiza
          (komandanta tvrđave) Hafiz-paše, da po-  pet mahala: tri muslimanske i dvije kršćanske. Muslimani
          vrati sultanovu vlast u Beogradu i Sme-  su počeli naseljavati lijevu obalu Veternice jer je taj kraj
          derevskom sandžaku, ali ne od Srba već
          od odmetnutih dahija. Tada su se potpuno  bio uzvišen. U narednim popisima omjer muslimanskih
          ogolile prave namjere ustanika. Na prilazu   domaćinstava prema kršćanskim još se više uvećava
          ćupriji ispriječila im se ustanička vojska i
          u čuvenom Boju na Ivankovcu 18. augusta
          1805. godine pobijedili su sultanovu vojsku.
          Ova je bitka prekretnica. Buna na dahije   Poslije smrti dugogodišnjeg upravnika   Kuće muslimanske i srpske gospode velike
          pretvorila se u borbu protiv Osmanskog   pašaluka Šašit-paše 1830. godine, vodstvo   su zgrade na sprat, s mnogobrojnim pro-
          carstva i za oslobođenje Srbije.  nad pašalukom preuzima njegov sin Isma-  zorima, s doksatima i divanima, iskićene
            Krajem 1805. godine ustanici su zauzeli   il-paša. U smanjenom obimu Leskovački   stotinama ukrasa i trijemovima postav-
          Kruševac, Aleksinačku i Ražanjsku nahiju s   pašaluk egzistirao je još nekoliko godina.   ljenim na vitkim drvenim stubovima, po-
          Paraćinom, što su sve bili dijelovi Leskovač-  Poslije administrativne reforme 1839. go-  krivene s teškim ćeramidnim krovovima i
          kog pašaluka. Od tada je paša postao ogorčeni   dine Leskovački pašaluk priključen je Niš-  živopisnim dimnjacima na njima. Dvorišta
          neprijatelj ustanicima. U ljeto 1806. godine   kom ejaletu. Leskovac će od tada biti centar   kuća obilovala su cvijećem i bila popločena
          bio je jedan od komandanata osmanske voj-  Leskovačke kaze.          i ograđena visokim zidanim ili drvenim
          ske u boju na Deligradu. U godinama koje   Srpsko stanovništvo Leskovca, Niša,   ogradama. Podignute su uz široke i kaldr-
          slijede, a naročito početkom 1807. i 1809.   Vranja i Pirota podiglo je 1841. godine   misane ulice. Gospodske kuće ne samo da
          godine, paša je prevashodno bio orijentiran   ustanak, ali je on brzom vojnom interven-  su bile lijepe već i udobne. Svaka od njih
          ka očuvanju leskovačkog kraja pod okriljem   cijom ugušen.           imala je kupatilo (hamamdžik), a u velikom
          sultana i osmanske vlasti, u čemu je i uspio                         ćileru (ostavi), koji je bio do mutvaka (ku-
          jer je slomio otpor Srba u Leskovcu i oko-  ORIJENTALNI NAČIN ŽIVOTA I   hinje), postojala je neka vrsta umivaonika,
          lini. Po podacima Sergija Dimitrijevića se   MUSLIMANA I KRŠĆANA U LESKOVCU  lavaboa. Zemljana cijev odvodila je prljavu
          vidi da je oko 1807. godine Leskovac ogra-  Zanimljivo je da su i srpski trgovci i za-  vodu u pokrivenu zidanu pomijaru – đeriz.
          đen zemljanim utvrđenjima i drvenim pali-  natlije, u 19. stoljeću veoma brojni, usvojili   Muslimanska i kršćanska sirotinja živje-
          sadama. Tada je bio već grad s više od 2.000   navike komšija muslimana i u pogledu odi-  la je u prizemnim kućama od dasaka i blata
          kuća. Nakon kraha Prvog srpskog ustanka   jevanja, ukrašavanja, izgradnje i uređenja   koje su se nazivale čatmare, s malim pro-
          1813. godine, paša je pristupio restauraciji   prostora, što je dokaz jakog socioekonom-  zorima. Krov je obično bio na dvije vode,
          osmanske uprave u ovim krajevima.   skog prožimanja i bliskosti s vladajućom   pokriven ćeremidom. Neke od ovih kuća
            Drugim srpskim ustankom 1815. godi-  klasom. Leskovac je bio sjedište paše, re-  pravljene su od ćerpiča (tuli), cigle od bla-
          ne nije bio obuhvaćen prostor Leskovačkog   zidencija spahija i čitluk sahibija, sudsko   ta miješanog sa slamom. Pod je bio ili od
          pašaluka, ali je jedan dio emigranata s ovih   i nahijsko središte, veliki i važan centar   nabijene zemlje ili od dasaka. Zanatlije i
          prostora učestvovao u borbama.    osmanske vladajuće feudalne klase. Zato   zemljoradnici stanovali su u predgrađima.
            Pod vlašću leskovačkog paše do 1833.   je u Leskovcu bilo nekoliko veleljepnih   U centru Kudeljine pijace (gdje se pro-
          godine nalazili su se: Paraćin, Kruševac,   konaka i tri ogromna saraja, a nad njim se   davao najvažniji leskovački artikl kudelja –
          Ražanj, Aleksinac, Prokuplje, Leskovac,   gordo uzdizalo šest minareta (dvije džamije   vuna i vuneni proizvodi), na mjestu današ-
          Vlasotince i druge varoši. Poslije pripaja-  ih nisu imale), hamam i sahat-kula.  nje Pošte, bio je tzv. Veliki hamam. Preko
          nja Paraćina, Kruševca, Ražnja, Aleksinca   U centru grada bile su muslimanske   puta hamama (na početku današnje ulice
          i Paraćina Kneževini Srbiji 1833. godine   kuće. Najugledniji muslimani stanovali su   Južnomoravskih brigada) stajala je Medresa
          teritorija Leskovačkog sandžaka znatno je   na desnoj obali Veternice, a tu su se nala-  (muslimanska srednja vjerska škola), i to na
          umanjena. Od tada su pod njim bile samo Le-  zile i čorbadžijske kuće (kršćanski bogati   samoj obali rijeke, malo isturena iznad Ve-
          skovačka, Prokupačka i Kuršumlijska kaza.  sloj: zemljoposjednici, trgovci i zelenaši).   ternice. Medresa je porušena u savezničkom
                                                                               bombardiranju Leskovca 6. septembra 1944.
          Šašit-pašin saraj,                                                   godine. Pored Kudeljine pijace, na mjestu
          izgrađen 1790. godine                                                hotela “Kruna”, a kasnije hotela “Kostić”,
                                                                               postojao je Alijin han, najveći leskovački
                                                                               han. Prvi moderan hotel po evropskom uzo-
                                                                               ru podigao je posljednji leskovački kajma-
                                                                               kam Hafiz Pašagić pred kraj osmanske vla-
                                                                               davine. To je bio hotel “Solun” s modernim
                                                                               evropskim namještajem, kafeom, bilijarom i
                                                                               trpezarijom, a u centru sa željeznim stubom
                                                                               oko koga je bilo kružno kanabe. Nalazio se
                                                                               na mjestu današnje zgrade Općinske uprave,
                                                                               osmospratnice kod mosta. Leskovac je imao
                                                                               i Bezistan (zatvorenu tržnicu), koji je bio na
                                                                               prostoru današnjeg centra grada, preko puta
                                                                               Robne kuće. Sin Šašit-paše Ismail-paša, koji
                                                                               će vladati Leskovačkim pašalukom od 1830.


                                                                                                   STAV 20/8/2020 69
   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74