Page 63 - STAV broj 285
P. 63
“Ase leži Božićko Banović, na svojoj zemlji,
na plemenitoj, na Dramešini, a postaviše
Hlapac i ja Bogdan i ja Rajko s braćom.”
Kako će za pet stotina godina zvuča-
ti poruka napisana na leđima spomenika
palim borcima iz NOB-a? Kako će zvu-
čati te riječi stisnute u harfove na nišanu
pod turbanom? Kakvi će se to ljudi nad-
nositi nad njih i kako će ih čitati i šta će
im biti važno i čime će se određivati i da
li će i njima svi naši ratovi i sve što nam
je sveto biti tek trunovi zagubljeni u sil-
nom moru vremena kao što se danas nama
sve te srednjovjekovne bitke i stremljenja
dalekih naših predaka što su svoja imena
uklesavali u stećke, a želje i snove kačili
za kuke slova, doimlju daleke i čudnova-
te i nikako razumljive? Da li će u njima
biti barem toliko samilosti da nad kakav
spomenik ostao iza nas podignu krov, kao
što su, evo, Banovićani natkrili stećak svog
pretka po kojem je prvo njihovo selo dobilo
ime, a onda i cijeli grad, to socijalističko
čedo niklo u prvim zamasima revolucije,
dolje, u podnožju drevne Konjuh-planine
na obalama Litve?
U MUKU HISTORIJE
Posmrtni ostaci nesretnog Božićka Ba-
novića nisu položeni na Vršitju niti mu je
ovdje kopan grob, niti su Hlapac i Bogdan
i Rajko i njihovi sinovi ovdje dovlačili ka-
Marko Vego je postavljanje ovog stećka datirao u drugu men i klesali ga i na ovom mjestu utiski-
vali slova. Ovaj je stećak pobjegao pred
polovinu 14. stoljeća. To znači da je Božićko živio u zlatno rovokopačima, premješten je radi novih
doba Bosne, koja će se tih decenija iz banovine stiješnjene otkopina iz kojih će se vaditi ugalj. On-
dje gdje je bio sada dreči crna rana, grob
balkanskim gudurama raširiti u prostrano kraljevstvo i u kojem sahranjuju vrijeme.
Na pomen Božićka Banovića histori-
razliti se “od Save do mora i od Cetine do Drine”, kako ja tek zbunjeno slegne ramenima. Nema
stoji u jednoj od povelja Stjepana II Kotromanića o njemu više nikakvih tragova. Iz guste
pomračine srednjeg vijeka bljesnuo je tek
svojim imenom i porijeklom uklesanim u
ovaj stećak. I prema njegovoj plemenitoj ona
je škrtarila. Iz njene potmule tišine histo-
ričari su izvukli tek toliko da je župa Dra-
mešina pripadala oblasti Spreče. Ta Spreča
pominje se u molbi koju je 1413. vojvoda
Vukmir Zlatonosović poslao Dubrovčani-
ma, tražio je da mu pošalju doktora.
Kazuje se kako je ta oblast koja se ra-
zvila u porječju Spreče pripadala regiji
Soli, pa se pominju i dva pripadnika sol-
ske vlastele: župan Budoš i Hlap, obojica
u poveljama bana Stjepana II Kotromani-
ća, u čije je vrijeme, veli historija, došlo do
spajanja oblasti Usore sa Soli. Ali nigdje
se ne pominje Božićko Banović, ni njegov
otac, ni djed, niti tamo neki ban koji bi
morao stajati u prvom koljenu Božićko-
vog roda, kako to iz njegovog prezimena
izvlače neki historičari. Zapravo, tim po-
stupkom zatvaranja oblasti u oblast sve se
više, kao da nas odnose koncentrični kru-
govi nastali od kamenčića bačenog u mulj
STAV 20/8/2020 63
