Page 59 - STAV broj 285
P. 59
pogriješili i da dolazi ono čega su se naj- sama izgorjeti. Četnici su se naslađivali i divljaštva i okrutnosti da su se neki zaro-
više pribojavali. “Tokom noći ustanici smijali kako je teta Tera jaukala i skakala bljenici sami bacali u jamu kako bi izbje-
i srpski seljaci pijani su počeli ubijati i po vatri. Do jutra je sve izgorjelo, a mi gli mučenja koja su vršili ustanici. Tako
silovati. Zapalili su sve kuće. Jedan broj smo se stisli u kukuruzima. Ujutro eto je zarobljena Hrvatica Jeka Balen (37),
žena, djece i staraca spaljen je u kućama, opet četnika... Izdvojili su neke žene, supruga Milandrina, bacila u ponor svo-
a jedan broj je ubijen. Također je spaljeno odveli i tamo poubijali. Neki njihovi su ju djecu Ružu (9), Katu (7) i Iku od 4 go-
i naselje Lastve. Prema dostupnim poda- sa zaprežnim kolima kupili mrtve. I one dine, a zatim za njima skočila u bezdan.
6
5
cima, u Zelinovcu i Lastvama ubijeno je što su dan ranije ubijeni.” Zvjerstva nad zarobljenim civilima
oko 130 osoba. Neki od preživjelih svje- Nad zarobljenim civilima ustanici su priznaje i bilježi socijalistička historio-
doka ispričali su svoja traumatična isku- provodili različita mučenja. Rezali su ih grafija, s tim da za sva divljaštva i ubistva
stva: ‘U štali se nalazila teta, tatina strina. i boli noževima, batinali i pržili vatrom. optužuje četnike i njihovog vođu Manu
Nije htjela noćiti s nama u kući, bojala Pedesetjednogodišnju Macu Skender Rokvića, koji je u napadu učestvovao s dva-
se i rekla da će u štali biti sigurnija. Sa objesili su o krušku. Zarobljene su odvo- desetak četnika. Ostali ustanički odredi
sobom je povela malu unučad, djecu sina dili na razna stratišta, a ponajviše u mje- Suvajski, Vođenički, Krnjeuški i Vrtočki
Jure i snahe Kaje. (...) Štalu su zapalili. sto Skakavac, gdje su ih bacali u ponor. bili su pod kontrolom komunista. “Samo
Kasnije se pričalo da je ona iz zapaljene Šezdesetjednogodišnji Ilija Javor bačen je jedna grupa od oko 30 do 40 neprijatelj-
štale zapomagala da spase djecu, a ona će je živ. Na ovom stratištu vršena su takva skih vojnika uspjela da se izvuče i pobje-
gne za Petrovac i Kulen-Vakuf. Zaplije-
njeno je gotovo sve naoružanje, municija
i oprema ovog garnizona i mnogo druge
robe i namirnica. U ovoj borbi stradalo
je i dosta civilnog stanovništva u samoj
Krnjeuši. Preživjelo civilno stanovništvo,
po nalogu Mane Rokvića i Bože Đukića,
iskupljeno je i otpremljeno u Kerkezov
gaj u Vođenici pod izgovorom da se tamo
skloni od eventualnog bombardiranja.
Međutim, po naredbi ove dvojice, kasnije
je to civilno stanovništvo predano u ruke
nekolicini njihovih neodgovornih istomi-
šljenika koji su ih otjerali u Grmeč, tamo
7
poubijali i bacili u bezdan Kaluđerica.”
Većina hrvatskih civila iz Krnjeuše
stradala je 10. augusta 1941. godine, a
poznati su slučajevi ubistava danima na-
kon zauzeća Krnjeuše. Ustanici i lokalni
Srbi obilazili su i pljačkali imanja svojih
komšija. Često su znali naići na izgubljene
žene i djecu kao i iznemogle osobe koje
su, umjesto da im pomognu, nemilosrdno
ubijali. Tako je u septembru 1941. godine
u mjestu Cerovače od ustanika i mjesnih
STAV 20/8/2020 59