Page 54 - STAV broj 285

DRUŠTVO

dominantno je bila ikavska. Konačno, koji
su to “kninski Turci”? Očito je riječ o sred-
njovjekovnoj nominaciji kojom se moderni
hrvatski autori služe da bi sve muslima-
ne naših krajeva tako nominirali i time ih
delegitimirali kao autohtone. Ti kninski
Turci mogli su biti samo Hrvati ili Boš-
njaci. Ovdje je riječ o prenesenoj jedinici
iz nekog nenavedenog izvora, pa bi na to
u budućim izdanjima trebalo jako paziti.
U jedinici “Balić, Smail” (str. 47-48)
pojavljuje se sintagma Muslimani u BiH.
Ovdje se koristi komunistička nominaci-
ja, a baš je Balić bio jedan od glavnih pro-
motora bošnjačke nominacije naroda. Ov-
dje bi trebalo dodati da je on bio jedan od
podržavatelja Kulturnog društva Bošnjaka
Hrvatske “Preporod”, njegov počasni član
koji je objavljivao tekstove u zagrebačkom
Beharu, a u istom društvu i knjigu Bosna
u egzilu, dakle, u autohtonom bošnjačkom
kulturnom društvu u Hrvatskoj.
U jedinici “bogumili” (str. 58-60) navo-
di se da je “dio krstjana (bosanskih, op. a.)
napustio prostor bosanske države i prešao
u zemlje kneza Stjepana Vukčića Kosače”.
Te su zemlje još od Stjepana Kotromanića u
sastavu bosanske države, dakle i u vrijeme bi Bošnjaci to trebali slijediti? Riječ je o istraživanja dokazuju da mu je već otac
hercega Stjepana Kosače. Bogumili nisu mađarskim kraljevima koji vladaju Hrvat- bio musliman u carskoj službi.
izašli iz Bugarske. Pojam koji se obrađuje skom, a Pactu conventu, koja je temelj tzv. U jedinici “derviš” (str. 93) spominje
u ovoj jedinici trebao je nositi isključivo personalne unije Hrvatske i Mađarske, neki se dubrovački pjesnik Stijepo Đurđević, o
naziv bosanski krstjani ili dobri Bošnjani historičari smatraju krivotvorinom Tome čijoj se poemi Derviš govori kao rezultatu
ili sljedbenici Crkve bosanske. Arhiđakona iz 14. stoljeća, kao i druge na- tolerantnog prožimanja hrvatske dubro-
U jedinici “bosančica” (str. 61-62) po- pise tog sekundarnog izvora. Mađarska vačke i islamske kulture. Prvo, dubrovačka
javljuje se (gotovo krijumčari) rečenica u je bila u personalnoj uniji i s Češkom, pa tada ne spada u hrvatsku kulturu, a dru-
kojoj se kazuje da se to pismo doživljavalo se ta historijska činjenica ne spominje u go, ako se govori o prožimanju civilizacij-
kao nacionalno pismo i kao bitan element historiji koja se podučava u Hrvatskoj. Ta skih tekovina, onda bi se moglo reći da se
očuvanja nacionalne svijesti (ne kaže se se sintagma iz hrvatske u naučnu oblan- prožimaju kršćanska i islamska kultura u
koje), te nastavlja da su “provincijali fra- du umotane mitologije koristi i u jedinici Dubrovniku. Prožimanje islamske i tada
njevačke provincije Bosne Srebrene u 18. “Bosna i Hercegovina” (str. 62-65). U istoj nepostojeće hrvatske dubrovačke kulture
st. čak zabranjivali latinicu i svojoj subraći jedinici postoje nedopustive terminološke tako je pretenciozno jer jedan lokalan kul-
propisivali da materinski jezik podučava- nedosljednosti kada je riječ o nominaci- turni izričaj stavlja u istu ravan s cijelom
ju na materinskom pismu”. Nakon toga, ji Bošnjaka kao naroda. Analizom jezika civilizacijom.
bez ikakva logičnog slijeda, konstatira se koji se koristi (novohrvatski, Tuđmanov) U jedinici “džihad” (str. 106-107) na-
da su ti isti franjevci latinicu držali nepri- izgleda kao da je cijela jedinica napisana vode se značenja na arapskom kao borba i
kladnom za pisanje na hrvatskom jeziku. u uredništvu Hrvatskog vojnika. rat. Značenje riječi džihad u arapskom je
Dakle, riječ je o klasičnoj podvali sa znan- Jedinica “danak u krvi” (str. 91) daje trud, nastojanje. U jedinici “mudžahid” (str.
stvenom oblandom. Prvo se citira primarni samo jednu dimenziju i jednu perspektivu 274-275) ta se arapska imenica prevodi kao
historijski izvor o franjevačkom forsiranju tog kontroverznog instituta u Osmanskom borac za vjeru. Da bi se smanjili loš dojam i
bosančice, a odmah nakon toga proizvoljna carstvu. Onu koja govori i o dobrovoljnom konotacija koje takav prijevod nosi u pre-
konstatacija nepoznatog autorstva kako je davanju djece za naknadu kršćanskim obi- težito kršćanskom okruženju, dodana je
taj jezik zapravo hrvatski. Ti isti franjevci teljima se ne spominje. U jedinici “Maš- eufemistička sintagma “ne samo u vojnom
Bosne Srebrene sve do kraja 19. stoljeća ković, Jusuf-paša” (str. 260) navodi se da smislu”. Nejasno je zašto, kao i kod riječi
tvrdili su da govore bosanskim jezikom je kao dijete odveden u Carigrad i “po- džihad, Almanah ne donosi ispravan prije-
i da su Bošnjaci. To bi barem Bošnjaci i turčen”. Zar zbilja i Bošnjaci, a posebno vod, pa su potrebne ovakve samoopravda-
muslimani u Hrvatskoj trebali iznositi i Islamska zajednica, trebaju tu srednjovje- vajuće intervencije i nadopune? Načelno,
naglašavati u vlastitim izdanjima. kovnu i kasniju nacional-romantičarsku, već predugo značenjski vrlo precizne arap-
hrvatskosrpsku odrednicu koja je služila ske termine prevodimo neodgovarajućim,
DANAK HRVATSKOJ MITOLOGIJI i služi za animozitete prema Bošnjacima počesto spekulativnim imenicama, pridje-
U pregledu teksta nametnula se još jed- koristiti u vlastitim edicijama? Konačno, vima i glagolima u naše jezike.
na načelna primjedba. U svim historijskim zašto se koristi nominacija Konstantinopo- Jedinica “hrvatsko-islamski dodiri”
pojmovnim jedinicama koristi se samo u la, Kusantina ili Istanbula kao Carigrada? (str. 165-166) konsekventno sve arapski
Hrvatskoj uvriježen pojam hrvatsko-ugar- U jedinici “Sokolović, Mehmed paša” (str. nominirane Slavene prevodi u Hrvate,
ski vladari, što druge historiografije to tek 374-375) ponavlja se laž da je on kršćan- iako ih niti jedan arapski izvor kao takve
koriste kada citiraju hrvatske autore. Zašto sko dijete odvedeno u devširmu. Novija ne imenuje, čak ni Idrisi, koji ih zove još i

54 20/8/2020 STAV