Page 53 - STAV broj 285

Piše: Faris NANIĆ Uz sve pohvale i priznanja je arhitektura utjecala na kršćansku, po-
za trud u sakupljanju i sebno kod izgradnje crkvenih tornjeva, do
munara potpuno nepoznatih elemenata na
metodološkoj obradi, bogomoljama. I to je tek dio. Križni svo-
slamska zajednica u Hrvatskoj je u dovi nastali su kao originalan doprinos
saradnji s Leksikografskim zavodom posebno pojmovnog unutar autohtonog razvoja islamske ar-
“Miroslav Krleža” 2019. godine izdala hitekture te, kao i šiljati lukovi, utjecali
Iambiciozan Islamski enciklopedijski al- dijela velikog broja su na cjelokupnu gotiku, i to njezine mo-
manah, koji je pokušao na jednom mjestu, leksikografskih jedinica, numentalne spomenike, posebno crkve.
nakon obilježavanja 100. godišnjice insti- U jedinicama “arhitektura” i “džamija”
tucionalne prisutnosti islama u Hrvatskoj potrebno je naglasiti (str. 103-105) netačno se navodi da je za
u najnovijem dobu, upoznati javnost, prije džamiju u Osijeku izabran rad arhitekte
svega te zemlje koja o islamu, muslimani- da su se zbog različitih Davora Matekovića. Izabran je rad arhi-
ma i Bošnjacima te njihovom utjecaju na izvora potkrale neke tektonskog ureda “Proarh”, a arhitekti su
historiju, kulturu, jezik i tradiciju zemlje Davor Mateković, Meliha Mehmedagić
i njezina većinskog naroda ne zna gotovo terminološke, ali i Nanić i ostali navedeni u odluci o odabiru.
ništa ili je opterećena gomilom stoljetnih naučno neutemeljene
i savremenih predrasuda. ZAŠTO TO BOŠNJACI SAMI SEBI RADE
S obzirom na to da je glavni urednik neujednačenosti U jedinici “Asanaginica” (str. 40-41)
Aziz Hasanović na 3. stranici pozvao čitao- spominje se da je “pjesma vjerovatno na-
ce da “dojave” ispravke ili potrebne podat- i nedosljednosti, stala u dalmatinsko-hercegovačkom kru-
ke kako bi se eventualni propusti ispravili posebno kod historijske gu prije 1717. i to u muslimanskoj sredi-
u elektronskom izdanju, a to elektronsko ni, iz koje se zatim prenosila i postupno
izdanje još nije objavljeno, smatramo po- faktografije. To može pjesnički transformirala u usmenu tradi-
trebnim javnosti podastrijeti primjedbe dovesti do zbunjujućeg ciju istoga kraja među dalmatinskim Hr-
i sugestije koje su već upućene glavnom vatima”. Ovdje je upotrijebljen dvostruki
uredniku edicije. Radi se o nekoliko na- efekta, posebno na kriterij – pjesma iz muslimanskog, dakle
čelnih primjedbi bitnih za ne samo mu- vjerskog, u dalmatinsko-hrvatski, dakle
slimanski, a posebno bošnjački diskurs u dobronamjernog čitaoca regionalno-nacionalni korpus. U sva-
Hrvatskoj već i za njihov sam identitet, koj, pa i dobronamjernoj interpretaciji
kao i o konkretnim primjedbama na is- proizlazi da je to hrvatska balada jer se
pravnost i tendencioznost u pojedinim njezina bošnjačka kulturna izvornost ne
leksikografskim jedinicama. ali i faktografskog te filozofsko-naučnog spominje. Zanimljiva je odrednica “pri-
karaktera. je 1717. godine”. Naime, do 1717. taj se
JEZIK I ČINJENICE U leksikografskoj jedinici “arabica” na dio “dalmatinsko-hercegovačkog kruga,
Stoga se prva napomena odnosi na 24. stranici koristi se sintagma “pismo koje i to u muslimanskoj sredini”, nalazio u –
jezik Almanaha, očito hrvatski, koji nije su koristili bosanskohercegovački musli- Bosni i njegovi su nepoznati autori sebe
obavezan u ovakvim djelima, a koji pohr- mani (...) na materinjem jeziku”. S obzi- zvali Bošnjacima, a svoj jezik bosanskim.
vaćuje i sve bosanske ili termine na nekom rom na to da više nema nikakve naučne Napokon, ne postoji Asanaginica, posto-
drugom južnoslavenskom jeziku, čak do dileme da su se ti bosanskohercegovački ji samo Hasanaginica, o čemu je u Beha-
preimenovanja, recimo, zeničkog Narod- muslimani nazivali i egzo i endogeno Boš- ru, u broju 117-118, koji je uređivao Sead
nog pozorišta u kazalište u leksikografskoj njacima, a njihov jezik bosanskim, nema Begović, Sanjin Kodrić napisao iscrpan
jedinici “Filipović, Tarik”. Jezik većine lek- nikakvog razloga da se na načelnoj razini tekst, počevši od samog naziva balade, pa
sikografskih jedinica napadno je, katkad u ovoj i svim drugim enciklopedijskim do traženja odgovora čija je, ali pritom ne
i vanstandardno hrvatski, a za tim nema pojmovnim i personalnim jedinicama to zanemarivši njen interkulturalni potenci-
potrebe, niko to od Bošnjaka ne očekuje ne izmijeni i time ujednači i standardizira. jal. Upravo se na interkulturalnosti trebalo
jer imaju ustavno pravo na upotrebu svog Bilo bi zanimljivo pratiti pojavljuju li se insistirati u ovoj leksikografskoj jedinici.
manjinskog jezika (riječi poput obradbe, terminološke nedosljednosti u ovako oz- Ostalo je otvorenim pitanje zašto to Boš-
umjesto obrade, koja je dio standardnog biljnim izdanjima koje tretiraju hrvaćan- njaci sami sebi rade u vlastitim izdanjima.
hrvatskog jezika). sku ili historiju Hrvata, u stilu “glagoljica U jedinici “Bajezidagić, Derviš paša”
Naime, uz sve pohvale i priznanja za je bila pismo koje su koristili hrvaćanski (str. 46) stoji odrednica da je osmanski
trud u sakupljanju i metodološkoj obra- katolici (...) na materinjem jeziku”. U istoj pjesnik. Bošnjačka i bosanskohercego-
di, posebno pojmovnog dijela velikog se jedinici, pri navođenju djela pisanih na vačka književna historiografija ga smatra
broja leksikografskih jedinica, potrebno arabici, navodi i “Mevlud (pjesma o rođe- bošnjačkim pjesnikom koji je pisao na
je naglasiti da su se zbog različitih izvora nju proroka Muhameda) Saliha Gaševića”. osmanskom i perzijskom jeziku.
potkrale neke terminološke, ali i naučno Vrlo je neobično da se u izdanju Islamske U jedinici “Atlagić (Alibegović, Atli-
neutemeljene neujednačenosti i nedosljed- zajednice u Hrvatskoj ne poštuje vlastita, begović)” spominje se da je “Mehmed beg
nosti, posebno kod historijske faktografi- islamski utemeljena nominacija poslanika Atlagić provalio s kninskim Turcima u
je. To može dovesti do zbunjujućeg efek- Muhammeda, a. s. Kotare kraj Zadra i da je sačuvano njego-
ta, posebno na dobronamjernog čitaoca. U jedinici “arhitektura” (str. 27-39) u vo pismo na ikavici” (str. 43). Ikavica nije
Nastavno na ove dvije načelne primjed- uvodu se navodi općenit orijentalistički jezik, nije niti dijalekt, već oblik refleksije
be u pismu glavnom uredniku na koje nije stav o islamskoj arhitekturi koja je preu- staroslavenskog jata. Pismo je moglo biti
stigao odgovor taksativno su navedene ute- zimala i asimilirala elemente iz predislam- napisano samo na bosanskom, koji je tada
meljene primjedbe najviše historiografskog, skih civilizacija. Ta je konstatacija tačna, bio jedini (i međunarodno) priznat jezik
lingvističkog i književno-historijskog, ali nije istinita jer nije cjelovita. Islamska južnoslavenskog područja, a refleksija jata

STAV 20/8/2020 53