Page 47 - STAV broj 285

“Penzioniran sam kao kapetan u vojsci, a bio sam na početku od strijelca pa nadalje. Bio
sam starješina i od početka sam imao čin. Cijeli rat sam ratovao, dva puta su me poravnali
sa zemljom, ali eto, svaki put sam ustao. Prvi put su me ranili u aprilu 1994. godine, a drugi
put 24. jula 1995. godine na ulazu u Doboj. Tada sam dobio metak u glavu. Kad se to

kaže, to obično znači ‘al-Fatiha’. Cijeli sam rat nosio zelenu beretku i nikad do tada u toku
rata nisam stavio šljem, što ti je sudbina. Potrefi se da mi je jedan borac dao stari šljem s
uloškom iz Drugog svjetskog rata. Metak mi je razbio kacigu i odvalio 14 mm lobanje. Stao
je tamam kod moždane mrežice. Da nisam imao šljem, metak bi probio glavu kao lubenicu”

Piše: Edib KADIĆ
edib@stav.ba

Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

65 kilometara na studij: Rođen vidi da to ima svoje prednosti. Što se tiče Imali smo poseban tretman, tu su birani
sam 10. augusta 1966. godine u na- kondicije, mislim da sam iznad prosjeka uglavnom najizdržljiviji momci. Svakih
selju Lukavica Rijeka kod Doboja. za svoje godine. Još mogu da radim teške mjesec dana imali smo provjeru fizičke
1Osnovnu školu završavam u Sjeni- fizičke poslove, da vozim motokultivator, snage i spremnosti. U vojsku sam otišao
noj Rijeci, a srednju u Doboju. Fakultet da držim kosačicu. Mogu kositi pet dunu- 1986, a kući se vratio 1987. godine. Imao
političkih nauka poslije rata završavam ma trave da ne stanem, tako da mi nije sam tu sreću u nesreći da budem u toj elit-
u Sarajevu 2007. godine. Bio sam nakon dosadno. Držim domaće kokoši, mace, noj jedinici i zaista sam tu puno naučio,
srednje škole upisao mašinstvo u Banjoj cuke, svako jutro i svako večer šetam pse, što mi je itekako koristilo u ratu. Onda
Luci, završio prvi semestar i babo rekao to mi je dobra zanimacija. sam s rahmetli Abdullahom napravio
da dođem kući da radim. Radio sam pri- Pripadnik Gardijske brigade: Kada plan odbrane Lukavice Rijeke s kodnim
vatno malo dok nisam dobio svoj posao su počele noćne straže na samom počet- nazivom “Zaleđe Trebave”. Šura je ostao
na željeznici, jer sam završio paralelno to- ku Agresije, odmah smo se moj rahmetli ovdje, a ja sam otišao u Bosanski Brod, u
karski zanat i mašinsko-tehničku školu. šura Abdullah i ja ovdje organizirali. On selo Sijekovac, to je početak aprila 1992.
Nastupio je rat. Kad je prestao, znao sam je bio rezervni kapetan, a ja sam bio akti- godine. Došao sam u Prvu posavsku bri-
da moram još neku školu završiti. Uvijek vista politike u SDA. Odslužio sam vojni gadu, treći bataljon. Tada smo bili skupa
sam puno čitao, svašta me interesiralo, a rok u gotovim snagama u Gardijskoj bri- s Hrvatima, ali se, vjerujte, odmah osjeti-
ponajviše političke nauke. U Tuzli nije gadi. Pa možda je svaki hiljaditi Bošnjak lo da ćemo imati rat jedni protiv drugih.
bilo studija pa sam upisao u Sarajevu. uspio biti u toj jedinici. Bio sam u Prvom Ruku na srce, ne s posavskim Hrvatima,
Jeste to bila patnja, 165 kilometara je od gardijskom puku. To su bili jugoslaven- ti su se ljudi za domovinu i zavičaj bo-
moje kuće do parkinga na Skenderiji. A ski marinci, ono što danas ima Britani- rili isto kao i mi. Međutim, kada su do-
tada još nije bilo interneta, samo ti profe- ja, SAD, Izrael, to smo bili mi. Cijeli smo lazile jedinice Hrvatske vojske, odmah
sor zalijepi papirić na vrata da se odgađa vojni rok služili i nosili bojevu municiju. sam znao kuda to sve ide. Mi nismo tada
ili ispit ili predavanje; šta ćeš onda, hajde
odmah nazad kući.
Penzioniran u 41. godini: U vojsci
sam bio sve do 2002. godine, a onda sam
otišao u politiku. Došao sam na mjesto
savjetnika načelnika Općine, a kasnije i
na mjesto predsjedavajućeg Općinskog
vijeća. U međuvremenu je stigla penzija i
penzioniran sam u 41. godini. Onda sam
pomalo radio s prosvjetiteljima, nevladi-
nim organizacijama, radio sam i malo sa
studentima. Zatim sam puno hodao po
Evropi, putovao dugo vremena. Obišao
sam skoro sve evropske zemlje osim Bri-
tanije, oni mi nešto nisu zanimljivi. Imao
sam priliku vidjeti kako i ti Evropljani
žive. To je moj lični stav, ali nigdje nema
života kao u Bosni, makar što se tiče ra-
hatluka. U početku mi je malo bilo krivo
što sam penzioniran, ali kasnije čovjek

STAV 20/8/2020 47