Page 43 - STAV broj 389

KRIVO SRASTANJE

Kroz mahalsku gerijatriju

KOMŠIJA, U KOJOJ

SI TI SEKTI

Sve je manje ostarjelih majki zbog kojih dolaze u “voljenu” mahalu.
Da li im je sad lakše? Ne znam, možda. Oni, pak, koji su već
Piše: bili odglumatali su svoje role, s olakšanjem duboko othuknuli i
Sadik IBRAHIMOVIĆ
sprinterskom brzinom razgulili iz sablasne mahalske gerijatrije. Da li
je njima lakše? Neupitno.

eto “prebacuje ključ”, pri pored avlija u kojima sjede, pozdravljam – Čudno, zaista čudno, nešto mi je tu...
kraju je. Nesnosnih vrući- ih, zastajkujem, kurtoazno razmjenjujem – Kono, je li tvoj sin još uvijek u
na nema. Dani su znatno pokoju riječ – jer putevi su nam se defi- Indiji?
LJsvježiji, ugodniji, katkad i nitivno razišli, komšijske niti pokidale – Jeste, čak je i njihovu vjeru pri-
kišoviti, a zrak u aerozagađenjem vazda i nemamo o čemu pričati – jasno im na hvatio, srce mi krvari zbog toga, ali, šta
poklopljenoj Tuzli nikad čišći, bezmalo licima iščitavam bezmalo zapanjenu za- mogu, pomirila sam se s tim, dijete mi je.
planinski. Lijepo. Helem, za takvih dana, pitanost: Mili Bože, zar smo mi zaista – Eto! On je u Indiji, ja u Bosni. Go-
ne odveć toplih, a ni hladnih, stariji ži- ovdje nekad živjeli? dinama ga nisam vidio niti se čuo s njim,
telji moje mahale (žene, uglavnom) sje- Doduše, ovog ljeta, barem dosad, a u kakvoj je sekti, kakvu je vjeru prihva-
de u avlijama, griju se, istjeruju studen nije ih bilo mnogo. Razlog? Sve je ma- tio, ne znam, zaista ne znam.
i starost iz kostiju, uvijek su sami, željni nje ostarjelih majki zbog kojih dolaze u – Nego, čula sam ja da si ti u toj ne-
razgovora, pa kada prolazim pored njih, “voljenu” mahalu. Da li im je sad lakše? kakvoj, kako se ono zove... Jeste li vi
a moram jer drugog puta nema, obavezno Ne znam, možda. muslimani?
me zaustave, ponude da sjednem, pridru- Oni, pak, koji su već bili odglumatali – Ko mi?
žim im se. Ako, onako u žurbi, ljubazno su svoje role, s olakšanjem duboko othu- – Ljutiš li se što te ovo pitam?
odbijem njihov poziv, trznu se, promije- knuli i sprinterskom brzinom razgulili – Ni najmanje, ali... Uh, nešto ti je
ne izraz lica, ustanu, tegobno, na jedvite iz sablasne mahalske gerijatrije. Da li je dobro lupnulo u kući! Da nije mačka ili
jade, priđu avlijskoj ogradi i nabrzinu, njima lakše? Neupitno. propuh? Možda nisi zatvorila prozor –
kratko i nasumice, zapitkuju sve i svašta. Stoga, kao alternacija, makar simbo- slagah kada osjetih da su moja nagodnost
Ipak, ponekad, makar bio u žurbi, lična, tu sam ja, nagodan, strpljiv, pa dok i strpljivost na izmaku i da besmisleni
prihvatim takav poziv, osobito ako u ne- polahko, nogu pred nogu, kročim opu- razgovor u koji sam se nepromišljeno
čijem pogledu ili glasu vidim i osjetim stjelom ulicom, pozdravljam ostarjele upleo svakog trena može zavarničiti i
skoro pa djetinju molećivost. To se ne od- komšinice, pitam ih za zdravlje, djecu, nimalo lijepo završiti, a takvo šta, daka-
bija, premda dobro znam šta će uslijedi- unuke, trgnem ih, živnem, jer, dobro to ko, nisam htio.
ti: tugaljive priče praćene bujicom suza. znam, gladne su, pregladne bilo kakvog Ona se prenu, potciknu, nezgrapno
Zašto takve priče? Evo zašto: mladost razgovora. Evo, ovako to ide: žurno zagrabi ka ulaznim vratima, a ja
je, mahalska mladost, bježeći od hro- – Jesi li ti u onoj... Kako se ono kaže... othuknuh i krenuh dalje.
nične, zabetonirane besperspektivnosti Ama, u onoj... Eh, ja, u onoj sekti u ko- U povratku, a i kasnije, sve do danas,
i, posljedično, životarenja od danas do joj je i moj sin – veli komšinica B. (ovo kući se ne vratih glavnom i, kako rekoh,
sutra, odavno raštrkana diljem svijeta: pitanje, a što je valjda posljedica demen- jedinom džadom, nego uzanim, u korov
pojavljuje se u mahali jednom godišnje, cije, postavlja mi srazmjerno često) na- zaraslim kraticama, pa, mic po mic, po-
isključivo za ljetnih mjeseci, nadmena, kon što me je, štiklajući pitanje na pita- put kakvog ilegalca, kroz avlije manje
solventna i, a to se ne može sakriti, ba- nje, propitala gotovo sve – od djeda mi ljubopitljivijih komšija.
rem ne od mene, zgrožena nad onim što Abdulaha do moje djece. Zbog čega, nije teško odgonetnuti.
vidi oko sebe. – Nisam. Da li je meni sad lakše?
Tako, a ovo je, opet, opće mjesto u na- – Ama, čula sam, neko mi je rek’o... Pa nije, zaboga, kako će biti?
šim susretanjima i redovito se ponavlja – Ne, nisam, ti si tu nešto pobrka- A zbog čega, ni to nije teško odgo-
iz ljeta u ljeto, dok prolazim pored njih, la ili si me zamijenila s nekim drugim. netnuti. n

STAV 19/8/2022 43