Page 41 - STAV broj 389

ČAS – URA – SAHAT

Riječi su kojima se određuje odsječak vremena od 60 minuta. To a njegov konkretan nastanak uvjetovan je tzv. epskim metrom, u
je uglavnom tako, ali postoje i određene varijacije. slučaju kada je bilo potrebno dobiti slog više, odnosno izgubiti se
Riječ čas postojala je još u prasl. jeziku. Za nju postoje paralele u kad je metrika tražila jednosložnu riječ. Kasnije je sahat postao
pie., ali u i nekim jezicima, kao što je stprus. ili grčki. Postoje čak i prepoznatljiv bosnizam, od kojeg su tvorene i složenice, kakva je
neka utemeljena mišljenja da je preuzeta iz grčkog, odnosno da u npr. sahat-kula, koja se dominantno javlja u ovom obliku. Dakle,
ovom jeziku ima paralelu. U savremenom jeziku ova leksema ima sve pobrojane riječi imaju svoja značenja: čas u značenju neodre-
značenje jednog kraće, neodređenog odsječka vremena za koji đenog trenutka ili pak značenje određenog vremena od 45 min.
se ne zna precizna mjera, tj. značenje trenutka, što bi se moglo Oblici sat i sahat paralelni su, ali bosansku boju ima oblik sahat,
reći da je prvo značenje. Drugo je značenje određenog odsječ- a moglo bi se reći da postoji unutrašnja tendencija da se odsje-
ka vremena, i to uglavnom od 45 minuta jer je to vrijeme koje se čak vremena označava oblikom sat: Koliko je sati?, dok je aparat
mjeri u obrazovnim ustanovama. S druge strane, u srpskom jezi- za mjerenje vremena možda češće sahat: Kupio sam sahat!, ali
ku ima značenje trajanja od 60 minuta i kao takvo je dominantno može biti i: Čekao sam puna dva sahata! Oblik ura češće se javlja
prisutno, iako može označavati i 45 min. Zato u bosanskom ne bi kao regionalna i svojevrsni je sinonim za ostale oblike, premda se
trebala biti korištena konstrukcija tipa: *Tačno je 12.00 časova. vjerovatno u Bosni najčešće javlja u korijenu riječi za oznaku maj-
Riječ ura, hronološki gledajući, trebala bi biti riječ koja je došla po- stora koji popravlja satove: urar. Zato je zanimljivo da u bosanskoj
slije časa. Ova je riječ romanskog porijekla, lat. hura, a ima upored- praksi ova riječ nije ispravna jer je pitanje postoji li oznaka ure za
nica u germanskim, npr. eng. hour. Izgleda da ona ima veze s grč. aparat koji mjeri vrijeme. S druge strane, aparat izveden od ime-
hora, odakle u bosanskom postoji ova riječ i njena izvedenica, hora, nice čas koji mjeri vrijeme jeste časovnik, što je tipičan neologi-
horan: Je li nam hora poći?; Jesi li horan poći? – što bi značilo: Je zam, iz kojeg je izvedena druga tvorenica: časovničar. Vjerovatno
li pravo vrijeme?, odnosno Jesi li voljan (u pravom trenutku) poći? je najrasprostranjeniji oblik za majstora uređaja za mjerenje vre-
Riječ sat odnosno sahat ima značenje kao ura, tj. 60 minuta i po- mena sahadžija, iako se javljaju i oblici sadžija, sačija, sajdžija. U
sljednja je koja je došla u naš jezik posredstvom osmanske kul- tom slučaju, ispravan je oblik sahadžija, koji je najrašireniji, iza ko-
ture, a porijeklom iz arapskog jezika: sa’a / sa’at. Oblik sat odno- jega bi eventualno bio sadžija, mada je ipak bosanskije sahadžija.
sno sahat prilagođen je bosanskom fonetskom sistemu, s tim da Prema tome, prvi je izbor sahadžija. Oblik urar češće je hrvatski,
je sahat nastao pod utjecajem analogije prema drugim oblicima, a časovničar srpski.

OD BAZGE DO ZOHVE

Mnogi je koriste kao ljekovitu biljku, praveći od nje čaj ili bob, bobica, zbog rezultata sazrijevanja zohvina cvijeta. Ako
sok, a od njezinih bobica pravi se i džem za jačanje imunite- se pitamo šta je bosansko, neminovno je reći da svi navede-
ta. U narodu je, koliko mi je poznato, više naziva za ovu bilj- ni oblici imaju svoje mjesto. Srpsko-hrvatsko jezičko stanje
ku: zova, zoha, zohva, zofa i zoba, a iz književne sfere došla potvrđuje zovu u normativnom smislu, a bosansko ima svog
je i bazga, koja je starija od zo(h)ve, a opet od nje stariji je utemeljenja za zohvu, koja je vjerovatno najrasprostranjeni-
oblik baz, koji je nastao od prasl. *b’z’, od čega je zabilježen ja u narodnim govorima, dok su zoha, zofa i zoba periferne.
i prihvaćen oblik bazga, koji je nastao unakrštanjem s riječ- Osim toga, Pravopis iz 1996. propisuje oblik zohva, kao ti-
ju drozga. Koja je veza baza (odnosno bza – kako je isprav- pičan bosanski. Po mome mišljenju, na prvom mjestu u bo-
no) sa zo(h)vom? Naime, na korijen b’z- dodan je prisvojni sanskom bi trebala biti zohva, a tek potom zova, dok su zoha,
sufiks -ov-, iza kojega slijedi gramatički nastavak za ženski zofa i zoba dijalekatski oblici koji se trebaju čuvati u govori-
rod: -a, odakle je dobijen oblik *b’zova. Pošto je ovaj tvrdi ma. Ovdje je svakako riječ o tome da je zohva promovirana
poluglas, koji je ovdje označen apostrofom, bio u tzv. slaboj u rang normativno propisanog oblika, kako je to učinjeno u
poziciji, on je ispao (prema općim zakonomjernostima koje spomenutom normativu iz 1996.
su ustanovljene), nakon čega je formiran oblik *bzova. Kako Napomena. Kako smo govorili o zohvi, da spomenemo ime
je početna skupina bz- teška za izgovor, došlo je do upro- jednoga našeg važnoga grada u Bosni, koji se u srednjovje-
šćavanja u korist z, tako da je dobijen oblik zova, koji je eti- kovlju zvao Brod, jer je podrazumijevao most na rijeci Bosni.
mološki ispravan. Kasnije, pod utjecajem bosanskih jezičkih Riječ je o Zenici. Naime, u osmanskim dokumentima starijeg
inovacija, dešavali su se različiti procesi: prvo, moglo je doći perioda zabilježen je lokalitet Ibzenica, a odnosi se na prostor
do zamjene v sa h po analogiji prema drugim oblicima tipa današnje Zenice. Pošto u arapskom jeziku i pismu nije mogu-
kuvati: kuhati, gluv: gluh, uvo: uho, od čega je nastao oblik će započeti riječ suglasničkom skupinom, dodana je proteza
zoha u nekim narodnim zonama; drugo, moglo je doći do I-, odakle je dobijen navedeni oblik. On nam, međutim, govori
analoškog umetanja -h-, prema nekim drugim oblicima koji o jednoj drugoj pojavi koja je potvrda jezičkog razvoja i ute-
potvrđuju etimološki ili analoški promjenu tipa: lahak, sahat, meljenosti u ustanovljivanju etimologije: iz oblika *b’z’ formiran
pihnuti i sl., odakle je izveden oblik zohva; kasnije je mogao je oblik *b’z-en-ik-a, koji će, nakon ispadanja poluglasa, dati
nastati oblik zofa kao produkt asimilacije skupine -hv-, kao *bzenika, odakle je dobijena *bzenica (up. Ibzenica) nakon
kafa, fala, koji je npr. zabilježen i u nekim rukopisnim verzi- djelovanja treće palatalizacije, gdje je k prešlo u c, a nakon
jama Hevaijina Makbuli-arifa; treće, moglo je doći do toga čega je došlo do ispadanja početnog b- u skupini bz-, kao
da nije ništa utjecalo i ostao je etimološki oblik zova, a opet što je riječ i o zohvi, tako da je dobijen današnji oblik imena
u četvrtom slučaju, moglo je doći do zamjene v sa b, što je Zenica. Dakle, Zenica je zovik i nema nikakve veze s ekav-
vjerovatno podržano analoškim oblikom prema zob, odnosno skim oblikom imenice zjenica. Što je jezik!

STAV 19/8/2022 41