Page 42 - STAV broj 389

DRUŠTVO

VEHNE DOK NE UVEHNE

Biološki ritam živog bića takav je: da vehne dok ne uvehne. Isti- neki istočni i južni, javlja se korijen riječi pridjeva bijel, u smislu
na, ima nekog cvijeća koje uvene, al’ na bosanskom ipak uvehne. bijeliti, što je u semantičkoj vezi s glagolom blijediti, a ustvari se
Iako etimologija prasl. oblika upućuje na to da u korijenu riječi odnosi na gubitak izvorne boje, jer vehnuti podrazumijeva suše-
nema medijalnog -h-, to se h u bosanskoj jezičkoj tradiciji na- nje i nakon toga gubitak života, pa i boje. Zašto to naglašavam?
metnulo i postalo njegov prepoznatljiv element. Prema podaci- Zato što dolazimo do trećeg bitnog faktora, a to je naš narodni
ma koje daje znameniti Petar Skok, prasl. korijen bio je *vend-, izraz, koji možda nisu mnogi čuli (a to je ujedno potvrda tezi da
što je kasnije, dodavanjem infiksa -nu- i gramatičkog nastavka, je očuvanje narodnih govora kulturološki zadatak par excellen-
proizvelo u nekim južnoslavenskim jezicima venuti, nakon što je ce), u kojem se javlja pridjev, i to uglavnom za oznaku srednjeg
došlo do pojednostavljivanja skupine -dn-. No, otkud tu -h- u roda: vehdo (vehdo mu odijelo – izblijedjelo), a javlja se i glagol:
bosanskom? Pozivajući se na Skokovo tumačenje, on veli da je izvehdalo (izvehdala mu košulja). Ovaj oblik govori staru istinu:
došlo do unakrštanja s oblikom sahnuti, a to je opet izvedeno prisjetimo se prasl. oblika *vend-, od kojeg smo preko tzv. na-
od pridjeva suh, samo što se prijevojnim stepenima preko po- zalnog e dobili savremeno e (ve-), na koju je osnovu dodano
luglasa koji je nastao od vokala u transformacijom kasnije pre- analoško -h- (veh), a kasnije sačuvana korijenska osnova -d
obrazio u u a tzv. jakoj poziciji. Dakle, iako nije h etimološko, to (vehd-), gdje je kasnije dodan gramatički nastavak, odnosno iz
je h ipak došlo posredno jakim analoškim putem. kojeg su formirani oblici: iz-vehd-a-l-a košulja ili: vehd-o odijelo.
Osim toga, h je dalo specifičan pečat samom bosanskom jezi- Da zaključimo, prevazilaženje jezičkih kompleksa mora biti pro-
ku, zbog čega treba znati da ovakvi slučajevi pokazuju unutar- ces koji će biti završen. Upravo Skok pokazuje kako se naučno
nje jezičke zakonomjernosti koje omogućuju razvoj i kreiranje objašnjavaju jezičke pojave! A ove narodne varijacije potvrđu-
jezika iz njega samoga. ju unutrašnju snagu jezika koju niko ne može zaustaviti, jer ako
No, kad govorimo o ovoj pojavi, vrijedi spomenuti još nekoliko laže koza, ne laže rog, ako laže venuti, ne laže vehdo.
činjenica koje bliže objašnjavaju razvoj ove riječi. Prvo, u sla- A život nas uči da sve što procvjeta, iscvjeta, cvjeta na kraju
venskim jezicima, izuzev naših srednjojužnoslavenskih, nisam uvehne, svehne, vehne, i od procvjetanog postane svehlo, uve-
mogao pronaći paralele. Drugo, u nekim od tih jezika, kakvi su hlo. To je zakon života.

NE ROKĆI!

Nekuvečer gledam Fox Life i, naravno, titl nije bosanski. Kad otuda dolazi i često reduplirani onomatopeizam hrok-hrok. Da-
tamo, govori junakinja: Ne rokći! Odmah primijetih da ne odgo- kle, riječ je onomatopejskog porijekla. Prvo značenje odnosilo
vara bosanskoj jezičkoj praksi, u kojoj se ustvari hrokće. Prema se na oglašavanje svinja, ali je metaforički značenje prošireno.
konsultiranim rječnicima: samo se u bosanskom hrokće, pa

42 19/8/2022 STAV