Page 54 - STAV broj 389

DRUŠTVO

Ratno djetinjstvo (65)

MNOŽENJE RAZLOMAKA

I KROŠE U LIJEVO UHO

Četnici nisu granatirali. Matematika, basket i marisana, u te tri
Piše: Ammar KULO
riječi mogao bih opisati prvi školski dan u povratničkom Olovu.

“Eto, sjediš na kobasicama”, reče mi Ja- reče prilično oštro Zihnija. “Za ovo bi do- Završili smo nešto prije dva sata po-
sko. “A ti na glavuši. Skoro da je k’o tvoja, bio jedva dva! Razlomci se množe tako slijepodne. Sve uvodni sati... Iz Biologije,
prava teleća”, odgovorih mu. Smijemo se. što se brojnik pomnoži s brojnikom, a Bosanskog jezika, Historije, Tjelesnog,
Prostor nekadašnje mesnice u prizemlju, nazivnik s nazivnikom! Neka ti neko od a traju po četrdeset i pet minuta. Kako
u lameli, petoj od rijeke Stupčanice, sada ovih mojih da prepisati definicije. Ima ih se ponovo navići? Više mi se sviđaju oni
je škola. Tu smo smješteni mi – osmaci. četrdesetak, i to je ono što trebate naučiti kraći – ratni.
Završni razred osnovne škole. Ove škol- napamet iz algebre u osnovnoj školi!” Bio
ske devedeset i četvrte na devedeset i petu sam zapanjen objašnjenjem. U narednih II
vraćamo se u redovan režim nastave. Peti pola sata nastavnik Zihnija ponovio je sve “Hoš s nama fudbala”, upita me Ja-
razred devedeset i druge bio je prekinut. definicije koje se tiču osnovnih računskih sko. “Ma jok. Imam dvije lijeve... Jedino
Ostali smo bez posljednjeg tromjesečja. operacija s razlomcima, cijelim brojevi- ako vas nema dovoljno, mogu braniti”,
Šesti i sedmi završio sam “nazor”. U pre- ma, pravilima vezanim za pozitivne i ne- odgovorih. Odmahnuo je rukom. Igra-
kidima. Po reduciranom planu i progra- gativne brojeve. Matematika je izgledala lište je nekadašnji poligon za polaganje
mu. Bez fizičkog, likovnog, muzičkog, sa tako jednostavno. vozačkog ispita dimenzija četrdesetak
skraćenim tridesetominutnim časovima,
u selu Kovačići. Ondje gdje se ljepotica
Zvijezda zagledala u gorostasa Konjuh.
“Dobar dan!” U učionicu je ušao si-
jed čovjek. “Za one koji me ne znaju, ja
sam Zihnija Hadžiabdić, vaš razredni.
Predavat ću vam matematiku i fiziku.
Svaki dan ćete me morati gledati.” Bla-
go se nasmiješio. “Ti, nisam te viđao...”,
stao je na moment, prekrivši kažiprstom
gornji dio usne, a palcem bradu. “A da,
rekli su mi – Kulo... Predavao sam ti
mami, možeš misliti koliko sam star!”
Sada se glasno smijao, karakterističnim
zvonkim smijehom.
Otvorio je dnevnik. Sjedio sam u pr-
voj klupi. Pogledao je prema meni i re-
kao: “Hajd’, donesi mi oči.” Nije mi bilo
jasno. “Molim, šta trebam donijeti”, upi-
tah. “Hajd’, mi donesi oči”, ponovi na-
stavnik. I dalje sam stajao kao ukopan,
je li to neko trik pitanje?!? Jasko mi tiho
došapnu: “Cvike.” Otišao sam do sljede-
će lamele, gdje su bili smješteni sedmaci,
i pokupio naočale.
“Matematika se uči napamet. Za one
koji ne znaju”, reče nastavnik. Ibretio sam
se na te riječi. “Izađi, Kulo, da vidimo šta
su te naučili. Koliko je 3/5 puta 1/2?” Na
tabli sam napisao brojni izraz, potom re-
zultat, te odgovorio: “To je 3/10.” “Dobro,
a kako si došao do rezultata”, upita na-
stavnik. “Tako što sam 3 pomnožio s 1, a
5 s 2”, dao sam pojašnjenje. “Na mjesto”,

54 19/8/2022 STAV