Page 55 - STAV broj 389

metara puta pet. Napravljeno je od beto- odgurava me, laktom udara u zube. Uči-
na, sada, doduše, izlokanog, mjestimice ni mi se na trenutak i da se hinjski pod-
kraterima granata. Ipak, prilično je si- smjehuje. Priletjeh mu i, s obzirom na to
gurno, zaklonjeno sa svih strana zgrada- da je bio za glavu manji od mene, u stilu
ma. Septembar je. Blag i ugodan dan. Ni Buda Spencera, složim ga pesnicom po-
topao, ni hladan. Bez vjetra. Žuti se lišće sred glave. Tek što se pribrao, zadaje mi
na drveću nagovještavajući jesen. Čuju se kroše u lijevo uho. Sve mi zuji u ušima,
vriska i prepirka dječaka što igraju fud- u glavi, bol se proteže cijelim tijelom. U
bal. U Olovu je počela školska godina. tom se pojavljuju drugi, meni nepoznati
Vraćamo li se normalnom životu? Nekoj dječaci, koji su nas razdvojili. Rastajemo
novoj normalnosti? Ratnoj normalnosti? se u ne baš prijateljskim odnosima. Zno-
Rat prilagođavamo našim životima. Do jav i s boli dolazim kući.
sada smo živote prilagođavali ratu. Hoće Četnici nisu granatirali. Matematika,
li pucati, granatirati, ma koga više briga, basket i marisana, u te tri riječi mogao
nek’ se igra fudbal!!! bih opisati prvi školski dan u povratnič-
Vraćam se kući iz čaršije. Prolazim kom Olovu. kuhanju, rahmet joj duši”, govorila je teta
kroz hol, natkriveni dio koji je spajao dva Fahra ispijajući kahvu. “A kad se sjetim
objekta obojena u žuto, ondje gdje je ne- III prije nekoliko mjeseci.... Sjedimo na Za-
kada bio PTT. Još sam zaklonjen, ne vi- “A vidi frajera. Gledaj mu mišica. Ih, građu, ni struje, ni vode... Na pola vreće
dim se s agresorskih položaja oko grada. kako bi ih...”, reče jedna od prisutnih. brašna smo spali. A svaki dan granatira.
Sada nastupa kritična dionica! Izra- Dodaj mi dvogled. Eno ih Eldin, Mirza, Da nam nije bilo koza, ne znam kako bi-
nja polupana, razvaljena, montažna zgra- Almir... Vau!” S pendžera djevojke gle- smo predeverali...”, dodaje. “Šuti, ne po-
da nekadašnje robne kuće, poput kakvog daju momke, s optikom. Negdje smo na novilo se”, reče mati.
kostura ostavljenog u vremenu i prosto- petom spratu. Možda bi adekvatan način Bili smo, prvi put od početka rata, na
ru. Strše ogoljene čelične šipke i dalje udvaranja, prilagođen vremenu i prostoru, prvom spratu porodične kuće, ondje gdje
stojeći uspravno i na svom mjestu, upr- bio da momci dođu ispred ulaza u zgradu je nekad bila spavaća soba. Ta je soba naj-
kos svoj silini eksploziva bačenog s brda. i ispale svjetlosnu raketu. U znak odobra- zaklonjenija, najmanje se vidi s četničkih
Morat ću trkom preko mosta koji spaja vanja ako im se cura svidi. položaja, a najviše je “u suncu”. Kuhalo
dvije obale Stupčanice. Tu sam na vidi- “Eno ih gledaju. Skloni se s prozora, se i dalje u podrumu. U podrumskim pro-
ku nišandžija, agresorske četničke vojske skontat će nas...” storijama smo i konačili, da nas iznenad-
koja više od tri godine terorizira Olovo. Sjedio sam u “privilegiranom” druš- no granatiranje ne zatekne na spavanju.
Ubrzavam pored robne kuće i zatičem tvu. Mirela, Danijela, Aldijana i Amra. Probijala je sunčeva svjetlost kroz bla-
nestvaran prizor. Neko je dovukao čelič- Bile su jednu, maksimalno dvije godine go razmaknute debele daske postavljene
nu konstrukcija s košem na plato ispred starije od mene. Rođene oko 1980. godi- nad prozorskim oknima. Bilo je vruće,
nje. Muamer šuta loptu. Svjetlucaju ona ne. Gledaju “frajere”, a frajeri su stariji prevruće. Kao da je sred ljeta, a ne sep-
konstrukcija, i plato, i lim, i cijevi s robne momci. Nikako vršnjaci ili mlađi. Ja sam tembar. Otvorio sam prozor, razmaknuo
kuće. Sve je okupano suncem. Na platou samo opskrbljivač duhanom. krila na kojima je umjesto stakla bio ar-
dječak pimpla, protura od ruke do ruke, “Hajmo zapaliti”, reče Aldijana. “Haj’ mirani UNCHR-ov najlon.
između nogu, crvenu košarkašku loptu i ti jednu. Šta si se skupio? Svakako je ovo Sjedio sam kući – u svom, na svom, sa
marke “Spalding”. tvoj duhan!” svojima, na popodnevnom suncu, gledaju-
Dan je, svijetao, sunčan, bez vjetra, “Nije moj! Djedov je. Ne pušim!”, od- ći u Gradinu što se uzdiže iznad Gornjeg
skoro pa savršen, golim se okom mogu govorih odrješito. “Svejedno, ti si donio. Olova. Već danima je bilo mirno. Kao da
vidjeti kuće na okupiranoj Beka ravni... Nek’ ti nama nisi škrt. To je bitno. Pa i su četnici na godišnjem odmoru. Ima li
Golim nas okom mogu vidjeti artiljerci. drugi put kad budeš išao u prodavnicu igdje ljepšeg mjesta na kugli zemaljskog
Uz pomoć optike, vjerovatno nam i dla- odvadi malo”, komentirala je Aldijana od rodnog kraja? Ima li sretnijih trenu-
ke na glavi mogu prebrojati. Zabezeknuto dok se prostorijom širio cigaretni dim. taka od onih kada te niko ne dira, ne bi-
gledam, ne mogu se pomjeriti, mami me Sviđa mi se Amra. Ima mali crni ben huzuri, ne smeta i možeš uživati u ljetu,
i lopta i sunce, a opet sve mi govori da se na licu i najljepši osmijeh na svijetu. Kako u zemlji Bosni... U koloritu, vodama što
sklonim s tog mjesta jer smo na otvore- joj privući pažnju?!? teku, zelenim livadama, drveću i miru što
nom, na pladnju. ga donosi šuma, ljubavnom pjevu ptičica...
“Š’a si ble’no? Basketa jednu?”, pita me IV Uživam. Bože, tebi prihvata zahvala
Muamer. Klimam glavom, odlažem ruksak. “Ruke ti se pozlatile, Dino. Mmmm, na blagodatima današnjeg dana. Kako je
Igramo jedan na jedan. Ganjamo se oko da me nije stid, i treću bih šnitu. Mali- za sreću potrebno malo! Kako često to
rezultata. Vodim 9:7, Muamer mi oduzi- ne su izvrsne. Morat ćeš mi dati recept malo nedostaje? Koliko je prognanih,
ma loptu i juri prema košu... Pritrčavam, za ovaj kolač. I mama ti je bila izvrsna u raseljenih, onih koji su izgubili nekog,
oni koji su izgubili sve u zemlji Bosni?
Bili smo, prvi put od početka rata, na prvom spratu porodične Koliko ih je izvan zemlje? Koliko će ih
još biti? Kada će doći mir? Kada će doći
kuće, ondje gdje je nekad bila spavaća soba. Ta je soba sloboda? Kada će se vratiti prognani?
Večer se navlačila, odgađao sam trenu-
najzaklonjenija, najmanje se vidi s četničkih položaja, tak kada ću krenuti ka podrumu, sve dok
a najviše je “u suncu”. Kuhalo se i dalje u podrumu. U se nije potpuno smračilo. Još nismo smje-
podrumskim prostorijama smo i konačili, da nas iznenadno li paliti svjetla. Dnevna je soba u doslov-
nom smislu riječi bila dnevna. Boravilo
granatiranje ne zatekne na spavanju. se u njoj dok ima dnevne svjetlosti. n

STAV 19/8/2022 55