Page 55 - STAV broj 419
P. 55

ELITNI VOJNICI
           BERNARD HENRY LEVY: LEGENDA O SEDMOM KORPUSU


           U Bosni postoji legenda o Sedmom                                       to neće shvatiti, ostaviti napušteni
           korpusu. Kažu, a to je istina, da je to                                rov nego se izložiti riziku da ti de-
           korpus koji je posljednji formiran u                                   setkuju ljude.
           bosanskoj Armiji. Govore, a to je već                                  3. To su, svakako, disciplinirani lju-
           manje sigurno, da je to nešto nalik na                                 di. Savršeno organizirani. Ali zbog
           „legiju stranaca“ čiji su udarni dijelo-                               svojih razdrljenih uniformi, šalova
           vi sačinjeni od onih hrabrih boraca,                                   oko vrata, raznih kapa, poveza i ka-
           ljudi protjeranih iz Krajine, nepošted-                                ciga, koje nose prilikom juriša, oni
           nih i strašnih.                                                        ostavljaju dojam neregulisanosti, a
           Govore da su ti vojnici dobro plaće-                                   koji malo podsjeća na Jukine, Ćeli-
           ni, da su fanatizirani muslimani, pri-                                 ne i Cacine borce, te mangupe ve-
           čaju da kod njih nema zarobljenika                                     likog srca koji su bili među prvima,
           i da upravo zato oni ne žele da primaju novinare. Konač-  u aprilu 1992. koji su krenuli prema brdima protiv agresora...
           no, pričaju se tolike priče, većinom besmislene i zato smo   4. Oni imaju oklopljena vozila. Imaju češke topove koji pod-
           jako zadovoljni kada nam kapetan Reza ukazuje povjerenje   sjećaju na DCA minobacače, mitraljeze. Imaju i višecijevne
           i govori nam da će nam omogućiti da se u sve to uvjerimo   bacače raketa. Posebno imaju tenkove, ne mnogo, ali ja sam
           sopstvenim očima.                                  vidio tri, na platou Košćana i na njima su bijelim slovima bili
           Planina je prelijepa. Svježina dolazi od obližnjeg jezera. Ali   ispisani živopisni ti zagonetni nazivi: „Ćelo“, „Terminator“ ili
           polja pored kojih prolazimo? Kuće su napuštene kao da   „Garavi zeko“. Jedan T34, iz Drugog svjetskog rata, preu-
           se približava neka katastrofa; stoka je malobrojna i na us-  zet je sigurno od neprijatelja. Jedan T55, skorijeg datuma. I
           ponu se potpuno gubi iz vida; prazni pogledi boraca koje   posebno jedan T84 supermoderan, za koji ne znam kako se
           srećemo i koji silaze s fronta; polagani korak onih koji se   tu našao, ali je lijep i vrlo djelotvoran. Moguće je da među
           penju; možda je to zato što je padala kiša na to brdo kod   njima ima islamista. I ja ne isključujem mogućnost da se u
           Male Luke i zato se isparava neki otužni miris jeseni, koji   njihovim redovima može pridružiti, prilikom delikatnih ope-
           nas navodi na pomisao o smrti. Možda nam zato krajolik   racija, poneki „strani borac“ koji dolazi u Bosnu s akredi-
           izgleda mračnijim nego onaj oko Maglaja. Nekako oporo.   tacijama humanitarnih organizacija Saudijske Arabije i koji
           Ima nešto u zraku tragično što već od Bugojna, na dva sata   nakon osam dana postaju kamikaze. Ali tvrdim da ti stranci
           vožnje, počinje da se osjeća na hridinama.         predstavljaju neznatnu manjinu u redovima generala Alagi-
           A prava istina je u tome da smo mi tek sada u susretu sa   ća, tvrdim da ie taj Sedmi korpus uglavnom laički.
           Sedmim korpusom mogli spoznati šta je to prava bosanska   6. „Zašto se borite?“, pitali smo. Na to klasično pitanje go-
           Armija koja se ne brani nego napada. Ne bih želio da budem   tovo svi su odgovorili: „Da se vratimo, da se vratimo našim
           suviše opširan. Iznijet ću samo ono što smo vidjeli, ono što   kućama.“ I zato oni, za razliku od Srba koji sistematski ruše
           smo snimili i što mogu rezimirati u šest jednosatnih tačaka.   Sarajevo, postupaju tako da sačuvaju što se sačuvati da u
           1. Ljudi u Sedmom korpusu su zaista elitni vojnici, obučeni   svakom gradu, jer su svjesni da će taj grad kad-tad opet pri-
           za ofanzivu, što su dokazali sami oslobađajući (zaista, bez   padati njima. Drugim riječima, nema urbicida. Nema slijepog
           Hrvata) prvo grad Kupres pa onda planinu Vlašić.   granatiranja. I to zbog sasvim razumljivih razloga. A ne zbog
           2. To su skromni borci, ljudi koji čuvaju svoje živote, ali po-  čovjekoljublja... Vidimo kroz dalekozor veliku džamiju u gra-
           sebno čuvaju živote svojih suboraca. Da li će oni zauzeti   du koji se prvi našao na udaru četničkog etničkog čišćenja.
           neko utvrđenje u neprijateljskim rovovima? Umjesto da ga   Džamija je srušena. U tom gradu pravoslavna crkva je neta-
           zauzmu, da ga brane i da žrtvuju živote svojih ljudi da bi ga   knuta, jer muslimanski artiljerac čini sve da bi izbjegao njeno
           održali, oni će ga radije uništiti spržiti, povući se i drugi dan   rušenje. Da li će Bosanci pobijediti? Da li će oni nametnuti
           doći. Zar nisu Srbi napustili jedan rov prema njima, na sto   mir svojim vojnim pobjedama? Sve što za sada mogu reći o
           metara od njihovih linija? Iskušenje je veliko. Ali oni znaju da   njima jeste to da oni prihvataju da vode rat, kako kaže Marlo,
           ih vrebaju sa svojim mitraljezima i zato je bolje, iako poneko   „ne voleći ga“. A i to ih u mojim očima čini divnim.


          „Mislim da ćemo vlašićke vikendice podi-  one na Poganoj ravni prije oslobađanja   Alagić odgovorio: Pa, s HVO ide... kao
          jeliti starješinama i borcima. Zaslužili su.“   Komara, što je bilo identično oslobađanju   s HVO! A to znači? – A to znači, opet
          Prvi grad koji je naša Armija oslobodila od   Galice prije Babanovca. Tajna je u tome   kao s HVO!... Ne mogu biti zadovoljan
          četnika jeste Donji Vakuf. Kako ste oslo-  što borce treba da uvježbavate da bi prvi   dok ne ostvarimo svoje ciljeve, a mi smo
          bodili ovaj grad, pitao je Hodžić, a Alagić   stigli na cilj.“       još na putu ostvarenja ciljeva. Bitka za
          odgovorio: „Sedam je magičan broj, i u   Krajišnici se i s druge strane dobro   Kupres je bila velika bitka, to nam Hr-
          tom broju sedam svašta se nešto događa   bore i dobro napreduju. Ima li nade da   vati ne bi smjeli zaboraviti u sadašnjim
          prvi put, pa eto, desilo se i to, oslobodili   se negdje sretnu borci Sedmog i Petog   i budućim odnosima. Jer ipak tu smo
          smo Donji Vakuf. Znam, neki su vjerovali   korpusa, pitao je Hodžić, na što mu je   im vratili i čast i ponos.... Po mom sudu,
          da se to neće dogoditi nikada... Prvi put u   Alagić odgovorio: „Mi ćemo se sresti   najveća operacija i najsloženija jeste ona
          ovoj bici je jedan artiljerijski puk Armi-  sigurno, i to brzo na jedan od načina. A   u kojoj smo oslobodili relej na Vlašiću.
          je RBiH, a to je Artiljerijski puk Sedmog   kako, neka čitaoci sami zaključe... Uvje-  Bila je zima, temperatura 30 ispod nule,
          korpusa, gađao plotunom... Komar je bio   ren sam da ćemo ići i dalje u oslobađa-  dubok snijeg. To su mogli uraditi samo
          bauk. Nismo vodili poprilično teške bor-  nju naše zemlje i da je smotra naših je-  borci kod kojih je najjači motiv borbe za
          be, nego žestoke borbe. A i one prethodne   dinica u Banjaluci izvjesna.“ Hodžić ga   pobjedu i slobodu, a to su borci Sedmog
          borbe bile su također žestoke. Naprimjer,   je pitao o saradnji s HVO, na što mu je   korpusa naše Armije.“    n


                                                                                                    STAV 17/3/2023 55
   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60