Page 59 - STAV broj 419

Najviše je bilo mladih lica, dvije, tri,
pet, deset godina starijih od mene. Studenti
novi, studenti stari. Bilo je onih i više od
deset godina starijih od mene, što su im
prve tri cifre godišta rođenja počinjale sa
196. Sve je bilo zbrkano, vrijeme kao da je
stalo u ratu, ali samo privremeno. Sada je
ponovo valjalo stizati, ispravljati ono što
je bilo propušteno, a moralo se nekako
naći načina da se završi ono što se započne.
Razmišljao sam, ima li koga od sred-
njoškolaca, od mojih vršnjaka, onih koji su
drugi razred, koji idu na taj famozni test?
Sigurno su bolje pripremljeni, naprimjer,
Tuzlaci. Redovno su završavali školske go-
dine u onom ratnom periodu. Tuzla je bila
centar slobodne teritorije, života, otpora. Trans
tourist
Sve je bilo normalnije i manje dramatič- autobus
no u Tuzli nego na rubnim područjima. U
Olovu je agresor došao u predgrađe. Ni- od ponude i tražnje, dobavljača što su do- ušao. „Dobar dan“, rekoh. Ili sam trebao
jednu školsku godinu tokom rata nismo nosili robu, trgovaca što su htjeli prodati reći Good afternoon, pomislih. „Dobar dan,
završili rahat, ili su bili skraćeni nastava sve odjednom i kupaca, onih postratnih, šta ste trebali?“, upita me vrlo mlada služ-
i časovi, ili se nastava odvijala u prekidi- s malo ili nimalo novca. benica, možda koju godinu starija od mene,
ma, ili je naprasno bila prekinuta. Sada je Stariji bračni par pažljivo je prebirao za prijemnim šalterom. „Test“, izustih neka-
sve to prošlost. od tezge do tezge, gledajući gdje naći jef- ko. Izvadila je nekakav spisak. „Prezime“,
Imao sam dvije sedmice dopusta, pripre- tinije, gdje će dobiti komad voćke više za upita. „Molim, nisam vas razumio“, Rekoh.
mao sam se za test, za Ameriku, za Sorošev iste novce. Odvijala se vječna igra, razmje- „Vaše prezime?“, ponovi pitanje. „Kulo“,
program razmjene srednjoškolaca. Mento- ne robe za novac... Zapuhnuo me odnekud odgovorih. „Aha, vi niste iz Sarajeva“, reče
rica, instruktorica Edita K., jedna, ali vri- i miris ribe, poželio sam što prije izaći iz napravivši neku grimasu, kao da joj je bilo
jedna! Ko su mi konkurenti, kakvu su oni tog začaranog prostora. A opet, taj veliki neprijatno. „Pokušali smo vas kontaktirati.
imali pripremu, mogu li se takmičiti s vrš- market na otvorenom stajao je po zamisli Ovo je vaš broj?“, rekla je pokazujući mi spi-
njacima iz čuvene Prve gimnazije ili Druge nekog urbaniste, uglavljen između grobalja, sak. Pored moga imena i prezimena pisalo
gimnazije ili Gimnazije „Meša Selimović“? ispod nadvožnjaka. Bio je sušta suprotnost je 071 825 440. Klimnuo sam glavom. „Više
Mahom su prethodne godine odlazili učenici površinama na kojima su stanovali umrli, smo vas puta zvali, nismo uspjeli napraviti
iz sarajevskih gimnazija. Imam li šanse? Bit gdje je vladala tišina. Desno prema gra- kontakt da vam javimo. Zbog velikog bro-
će to test i jedne gimnazije iz manjeg mjesta du, pravoslavno groblje s grobnicom, spo- ja aplikanata, vi ste slovo ‘K’, imamo dvi-
– kako stojimo u odnosu na druge, posebno men-kosturnicom najpoznatijeg atentatora je grupe. Vi ste u drugoj grupi. Test je na-
u odnosu na ove elitne škole? na svijetu – Gavrila Principa. Lijevo, prema redne sedmice, u ponedjeljak. Hoće li biti
Sa svakim novim kilometrom hvatala „Zetri“, katoličko groblje. Odmah do njega problem?“, upita me službenica. „Postoji li
me je neka vrsta nespokoja, nesigurnosti, novo, s iskopanim humkama iz proteklog mogućnost da polaže sa ovom grupom?“,
premotavao bih „po glavi“ šta bi sve mo- rata, bivši pomoćni teren Fudbalskog klu- upita djed. „Nažalost ne. Takve su propozi-
glo krenuti po zlu... „I, šta si se smrk’o!? ba „Sarajevo“. Iznad njega, groblje „Lav“. cije. Osmjehnula se mlada službenica. Evo
Ne ideš na strijeljanje! Hajd’ malo osmije- Dobro sam poznavao ovaj kraj. Amidža vam broj, nazovite za svaki slučaj u pone-
ha“, reče mi djed i sam se blago smiješeći. Fiko, djedov brat, imao je kuću tu, možda djeljak ujutro. Dakle, test je u ponedjeljak
Vozač je otvorio srednja i zadnja vrata, dvjestotinjak metara udaljenu od pijace u 16 sati na Filozofskom fakultetu. Ne mo-
autobus se praznio. Izašli smo među po- Ciglane. Često smo se šalili da je to ideal- rate više ovdje dolaziti, evo vam i prijavni
sljednjima. U autobusu, koji je išao dalje na lokacija za snimanje horora. Naročito formular. Morate to ponijeti na test! Znate
do centralne autobuske i željezničke stani- u sumrak. gdje je Filozofski fakultet“, upita. „Nisam
ce (koje su bile jedna do druge) možda je „Idemo do FEB-a, preko puta Marka- siguran“, rekoh. „Kako dolazite u Saraje-
ostalo četiri ili pet putnika. Zapuhnuo me la. Trebam obrasce i priručnik za završni vo“, pitala je opet. „Autobusom“, odgovo-
svjež decembarski zrak, ona vrsta hladno- račun, potom ćemo do Pehlivanuše! Gdje rih. „Super. S autobuske, idite pješačkom
ća koja najavljuje zimu, padavine, snijeg. je ta ulica, kako se uopće snaći s ovim no- stazom što vodi uz Kasarnu ‘Maršal Tito’ i
Prešli smo preko ceste, ispod nadvo- vim nazivima“, pitao se djed. „Nisu novi“, eto vas na raskrsnici koja gleda na Filozof-
žnjaka, ulazeći u pijacu na otvorenom, s rekoh. „Kako misliš“, upita. „To su stari ski fakultet! Sveukupno pet minuta. Ako ne
desetinama malih tezgi. Prodavalo se sve nazivi. Novi su nastali nakon 1918. i 1945. znate, pitajte, to vam je ona zgrada između
ili gotovo sve: voće, povrće, mliječni pro- Šta je prirodnije za Sarajevo: Atmejdan Zemaljskog muzeja i ruševne zgrade Skup-
izvodi, meso, tekstil, knjige, polovni teh- ili Park Cara Dušana?“, rekoh. Odmah- štine, ne možete promašiti nikako“, detaljno
nički aparati, jela s roštilja, garderoba, nuo je rukom. je objašnjavala službenica.
cvijeće... Ulični prodavač pokušavao mi Ulica Mula Mustafe Bašeskije bila je s Pogledao sam u papir na kojem je bio
je prodati sat, potom dvije upakovane ba- jedne, a Pehlivanuša s druge strane pijace napisan kontakt-telefon i skoro rekao „ra-
terije za daljinski upravljač. Dovikivale Markale. To je ona pijaca poznata po dva dije bih imao vaš broj telefona“. No umje-
bi gospođe s one strane uredno poredanih masakra, po klaonici, po užasu od prije sto te dosjetke, zahvalih se i izađoh iz kan-
tezgi, da je „svježe“ i „jeftino“, nudeći mr- nekoliko godina. Još su bile svježe rane. celarije. Osjetio sam neku vrstu olakšanja.
kvu, luk, krompir ili banane... Sve je vr- Konačno smo bili ispred kancelarije Imat ću, četvrtak, petak i vikend da se bolje
vjelo od buke, od ljudi, kretanja, žamora, Soroš fondacije. Udahnuo sam duboko i pripremim. n

STAV 17/3/2023 59