Page 63 - STAV broj 419

protiv Omer-paše Latasa...). I desila se
tog dana još jedna važna stvar u Fadilo-
vom životu: iz njega je potekla poezija. U
narednih trideset godina spjevat će cijeli
divan, baciti se u zagrljaj Bogu i posta-
ti mevlevijski šejh, razvit će se u vrsnog
kaligrafa, ali, svemu uprkos, neće presta-
ti da širi bogatstvo i da sklapa prijatelj-
stva s najuglednijim porodicama – kćer
će udati u Babiće, otuda će oženiti sina,
drugom će nevjestu isprositi od Uzuni-
ća, a trećeg, Mustafu, prvog sarajevskog
gradonačelnika, oženit će Nurom Gra-
daščević, a ona im u miraz donese cije-
lu Posavinu.

PROGON DRUGI
Naganjajući se s tim mučnim sjeća-
njima koja ga progone još od vremena
kada mu janjičari kamenovaše oca, htio
je Fadil-paša razbiti to klupko gorčine
u sebi i samoga sebe uvjeriti da ni njega
ni njegove pretke ovaj grad nikada nije
prihvatio kao svoje. Već cijelo popodne
komandovao je on slugama i naređivao
im čas da porodičnu komodu staru preko
stotinu godina utovare na kola, čas da je
vrate i umjesto nje da stave bečki luster
s čardaka u Dobrinji. Oko njega na sve
strane, po cijeloj avliji, bijahu takve i Želio je da ponese sa mu da je Omer-paša povukao kaznu iz-
slične stvari, kućni satovi, natkazne, per- gona i šalje ga pred sud Visoke porte, pa
zijski kilimi, srebrno posuđe umotano u sobom sve u šta je uložio neka oni vide šta će s njim.
bošče, sve ih je već nekoliko puta tovario svoj život, znanje i ugled, Fadil-paša se svim silama bori da ne
na kola i vraćao nazad. Želio je da pone- poskoči od sreće kao razdragano dijete,
se sa sobom sve u šta je uložio svoj život, pa čak i da zemlju iščupa obara glavu, vadi iza pasa kesu i nekoli-
znanje i ugled, pa čak i da zemlju iščupa odavde iz Bosne i prebaci ko kovanica iz nje tutne Omer-pašinom
odavde iz Bosne i prebaci je u Anadoli- izaslaniku u ruke jer se pri ulasku pozvao
ju, alibčak ni mali dio njegovog golemog je u Anadoliju, ali čak ni na muštuluk. U njemu nema više onog
imanja nije mogao stati na ta kola i džaba mali dio njegovog golemog čovjeka od maloprije, uzalud ga tražimo.
je Latasu upućivao posrednika da ga moli Sada ga gledamo kako plješće rukama
neka mu dozvoli bar još jedna kola, jok, imanja nije mogao stati na dok silazi niz basamake i dovikuje slu-
sikter, bio je odlučan Omer-paša. Tad se ta kola i džaba je Latasu gama da rastovaraju kola i da sve vraćaju
pred Fadil-pašom, iznenada, u svoj svojoj u konak i, kao usput, iza pasa vadi onu
strahoti raskrečila spoznaja kako sa so- upućivao posrednika da ga kesu, istresa iz nje šaku kovanica i baca
bom s ovog svijeta ništa nećemo ponijeti moli neka mu dozvoli bar još ih posvud po avliji, a cijela posluga juri
i otići ćemo kako smo i došli, goli, i on za njima, gura se i smije. I on se smije, i
se napokon odmakao od kola i zbunje- jedna kola, jok, sikter, bio je žena mu Ćamila, i sinovi, i kćeri, svi se
nih slugu, pustivši ih da tovare šta god odlučan Omer-paša. smiju, samo mi, koji gradimo ovu priču,
hoće, i popeo se na divan i sjeo uz minder. ne možemo se smijati. Mi ga istovreme-
Pred Fadil-pašom, ostao od sinoć, sta- no vidimo i dvadeset šest godina starijeg,
jao je otvoren Kur’an, koji preci njegovi prate tekst Božije riječi uhvaćene savr- u istoj avliji, mrk je i sasvim poražen, u
donesoše s Krima, u njemu piše da ga je šenom kaligrafijom, ali to sebi nikada tišini gleda sluge kako tovare stvari na
prepisao čuveni kaligraf Ahmed Muha- nije smio priznati, sasvim otvoreno, bez kola i zna da ga ovaj put ništa ne može
med al-Muhagir al-Dagistani, koji ži- trunke samozavaravanja. Eto, moralo se spasiti izgnanstva, jer ni sam ne bi mo-
vješe u Meki, pa je kao podlogu koristio dogoditi da svemogući kismet izmakne gao živjeti u takvoj Bosni kojom upravlja
prijepis Muhameda bin Altuntaša, koji ispod njega sve što je stvorio za života i dojučerašnji njegov neprijatelj. Mushafa
je za svoj koristio prijepis Zaita bina Ta- da ga ostavi kao golog progomaša da bi u njegovoj imovini više nije bilo, još prije
bita, a ovaj svoj prijepis uradi po nalogu smogao snage pa da tu tako jasnu i jed- pet godina, kada je došla do njega vijest
halife Osmana ibn Afana, poslanikovog nostavnu istinu bez milosti pljune sebi u da je ona žena sa Sarajevskog polja pre-
ashaba. U tom trenu Fadil-paša razmišlja lice. I baš kada je uzeo Kur’an u ruke da selila na onaj svijet, a njena smrt otvorila
kako je odavno svjestan da je od sve nje- ga još jednom osjeti i sjetno ga pomilo- u njemu konačnu spoznaju kako čovjek
gove imovine najvredniji ovaj Kur’an vao jagodicama prstiju, u taj čas otvara- ama baš ništa ne može posjedovati, odnio
pred njim, koji se, pored autentičnosti, ju se vrata. Kao duh iz Aladinove lampe, ga je u Husrev-begovu biblioteku, zov-
odlikovaše i kožnim uvezom i izuzetnim prozvan onim milovanjem svete knjige, nuo kadiju i uvakufio za dobrobit svih
unutrašnjim dekoracijama i bojama koje u sobu ulazi Latasov izaslanik i kazuje ljudi u ovoj zemlji. n

STAV 17/3/2023 63