Page 65 - STAV broj 419

Premda Hakkova blagost podršku pruža,
kad zulum granicu pređe, On njegova zlodjela otkriva.
(...) podršku pruža, u smislu čekanja da se osoba pokaje od
toga što je učinila i da se vrati Gospodaru; ali, kad taj zulum gra-
nicu pređe, On njegova zlodjela otkriva. Upućuje nas na nekoliko
ajeti-kerima, proučit ćemo dva. Esteizubillah:
A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade nevjernici!
On im samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene (Ibrahim,
42). Imajte na umu da Allah zna šta se krije u srcima vašim, pa Ga
se pričuvajte! I znajte da Allah prašta i da je blag (Bekara, 235) .
Kako je lijepo jedan sin upozorio svoga babu na sveprisu-
stvo Gospodara Koji prati sve što čovjek radi, Njemu ništa ne
može izmaći. Radi se o Aliji, sinu abasovićkog halife Memuna.
Bio je izuzetno odgojen i babo ga je najviše volio. Učen, nima-
lo pri njemu nije bilo oholosti premda je odrastao i odgojen na
dvoru. I voljeli su ga svi. Jedan dan kada je otišao na Tigris da
se malo odmori vidio je jednog čovjeka u pohabanoj odjeći koji
je došao do Tigrisa, malo zagazio u njega, umio se, a onda sjeo
na obalu, izvadio koricu hljeba i s vodom i malo soli pojeo je
ta dva-tri zalogaja, a onda je iz duše zahvalio Gospodaru na tim
nimetima. Ali je to sve gledao, a poslije toga se malo odmorio
pa ustao, klanjao podne-namaz, a onda kaže: „Dovedite mi ono-
ga čovjeka i lijepo se ponašajte prema njemu!“ Kad su ga sluge
pozvale da dođe u halifin ljetnikovac i da ga poziva halifin sin,
ovaj čovjek im kaže: „Nemam ja potrebe za takvim ambijenti-
ma, ja ne idem tamo.“ „Morat ćeš da dođeš jer je takva nared-
ba“, kažu mu. Idući prema tom ljetnikovcu, on je učio; proučio
je dva ajeti-kerima; u jednom se kaže: Ne volite nešto, a ono može
biti dobro po vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a
vi ne znate (El-Bekare, 216). I drugi ajeti-kerim: Možda osjećate
gnušanje prema nečemu, ali u tome je Allah dao veliki hajr (en-Ni-
sa’,19). I onda je smjerno došao pred Aliju. Sad počinje razgo- Hafiz Mehmed Karahodžić
vor njih dvojice. Kaže mu Alija: „Vidio sam šta si učinio pored
obale, interesuje me čime se baviš?“ „Pa“, kaže mu ovaj, „vidiš Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim
na meni, ja sam nosač.“ „Od čega se izdržavaš?“, pita ga Ali.
„Od Božije opskrbe“, kaže mu nosač. „Kolika je ta opskrba?“, mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom
pita ga Ali. „Sasvim dovoljna, nikad mi nije usfalilo“, reče mu
nosač. „Jesi li oženjen?“, opet će Ali. „Nisam“, odgovara nosač. Karahodžićem prenosi u nastavcima
„Koga imaš od porodice?“, pita Ali. „Imam paralizovanu maj- dersove iz “Mesnevije” održane u
ku i slijepu sestru i ja ovako dovoljno zaradim za nas.“ E onda
mu Alija, pod tim dojmom – a inače je bio jedna izuzetna osoba Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
– kaže: „Čovječe, pogledaj u kakvom se ambijentu ja nalazim,
pogledaj šta me sve okružuje! Molim te, uputi Allahu dovu da kome se radi. Opremio ga je i prevezli su njegovo tijelo do Bag-
ohladi moju ljubav prema ovom svijetu i da se okrenem Ahi- dada. Babo je organizirao dženazu i sad gleda njegov prsten i
retu!“ Nosač mu kaže: „Nisam ti ja baš takav rob čija će dova pismo. Kad ga je otvorio, u pismu je stajalo: „Dragi babo, dobro
biti kabul, kako ti misliš, ali znam od mudrih ljudi da su rekli: obrati pažnju na prvih 14 ajeti-kerima iz sure el-Fedžr. Prouči
– Ako se nečega bojiš, kloni se toga. Nemoj sve ono što možeš danas ih dobro, i da ti Allah, dž. š., otvori vrata Svog zadovoljstva.“
da uradiš ostavljati za sutra; ne opterećuj se onim što ne možeš da U tih 14 ajeti-kerima spomenuti su narodi Ad, Semud, njiho-
poneseš; drži se čvrsto za Allahovo uže i vodi računa da doneseš na va nepokornost, faraon, zulum i poroci koje su oni radili. Kad
mjesto ono što se traži od tebe.“ Onda je podigao ruke i počeo mu je to prešlo sve mjere (kao što nam i ovaj bejt kazuje), Allah,
učiti dovu u kojoj je tražio da Allah, dž. š., ohladi u njegovom dž. š., dograbi zulumćare, pa se u ajeti-kerimu kaže: Allah spu-
srcu ljubav prema ovom svijetu, a da ga zagrije za Ahiret. Ta sti bič svog azaba! I onda, 14. ajet se završava riječima: Zaista je
je dova brzo djelovala i Ali je već sutra rekao svom hizmeća- tvoj Gospodar (doslovce) u zasjedi, tj. sve prati, ne može mu se
ru: „Ja idem svome Gospodaru.“ Hizmećar je pomislio da to ništa sakriti. E ovaj ga je ajeti-kerim uzdrmao, shvatio je koja
znači – idem svome babi, idem halifi. Tako, kad mu je kazao je poruka. Pozvao je jednog učenjaka koji je bio izuzetno lije-
da ga ne prati, ovaj to nije ni učinio. Međutim, on je otišao do pog glasa, Muhamed ibn Sad Tirmizi bilo mu je ime, pa mu je
rijeke, našao je lađara koji će ga prevesti do Basre i nekoliko je rekao kad su zatrpali zemljom kabur njegovog sina: „Uči sad!
godina radio kao nosač. Spavao je po džamijama i mijenjao ih Prouči ovih 14 ajeti-kerima!“ Halifa je u suzama sve to preslu-
da ga ne bi prepoznali. I tako, nakon jednog boravka u jednoj šao i kažu da je poslije toga bila opća amnestija. Pustio je sve
od džamija, razbolio se i, kad je osjetio da će preseliti, otišao je ljude iz zatvora. Ogromnu svotu je podijelio siromašnim, a osta-
u jedan han i tom handžiji je dao svoj prsten i jedno pismo, re- tak svoga života proveo je slušajući učene Allahove robove, ne
kavši mu: „Dadni ovo namjesniku Basre. On će znati od koga učestvujući u slastima ovoga svijeta.
je.“ Pismo je bilo adresirano na njegovog babu, na halifu, da ga Vidimo kako je sin svome babi ukazao na ovo: kako Allah
samo on može otvoriti. I preselio je Ali, a handžija je došao do sve prati. Pa da i nama ovo bude pouka jer to i jeste takvaluk,
namjesnika. Kad je namjesnik vidio prsten, bilo mu je jasno o svijest o sveprisutnosti Božijoj. I razumljivo, ako se u tome

STAV 17/3/2023 65