Page 62 - STAV broj 419

DRUŠTVO

zadaje sebi obavezu da nas upozna da
Bašagići i Fadilpašići nisu bili u dobrim
odnosima, pa da barem pomislimo da bi
ta zajedljiva Safvet-begova priča možda
mogla dolaziti i otud. Da bi nam ilustri-
rao dokle je išlo nepodnošenje između
te dvije bogate porodice, Nametak pre-
pričava događaj iz 1882. godine kada je
postavljan prvi bosanski reisul-ulema.
Tada je austrijska vlast desetorici ugled-
nika, među kojima su bili Mehmed-beg
Kapetanović Ljubušak i Ibrahim-beg
Bašagić, otac Safvetov, dala zadatak da
predlože kandidata. Ljubušak sazva kod
sebe sijelo ove deseterice s namjerom da
na njemu izaberu između Mustafe Nu-
ri-bega Fadilpašića, sarajevskog gradona-
čelnika, o kojem Nametak kaže da mu je
otac Fadil-paša još dok je ovaj bio u bešici
“kupio mullaluk u Istanbulu”, i Mustafe
Hilmi-efendije Hadžiomerovića iz Ku-
len-Vakufa, tadašnjeg sarajevskog muf-
tije. Više je glasova dobio Fadilpašić, ali
Bašagić nikako to nije mogao podnijeti
već nagovori Ljubušaka da na nekim li-
stićima izbrišu “Nuri” i napišu “Hilmi”
i tako je izabran Hadžiomerović. Ali, iz
ove priče može se izvući i drugo znače-
nje, kako je Safvet-beg Bašagić ipak bio
iskren, jer kakav bi nego čovjek neobvi- carstva, sasvim predati zapuštenosti, a ze- njihovu žalbu sultanu, koji ukinu janji-
kao na laži potezao ovakvu priču i pepe- mlju će vlast pokloniti fratrima da na njoj čarski red. On, Fadil, mladi kaligraf, le-
lom posipao oca. fra Grga Martić podigne crkvu. Prošli su žao je nasred sobe, zgrčen oko zgužvane
dani tugovanja i Fadil-paša premotao je ponjave, sasvim bespomoćan i šiban bi-
PRVI PROGON svaku stopu koju načiniše njegovi preci u jesnim glasovima koji su odjekivali kroz
Sada, kada smo dokazali kako se kora- stravičnom nastojanju da postanu ugled- sarajevsku ciču.
cima mašte može grabiti i više od sedam nici ovog grada. Noćima je on pokušavao “Udaraj pečat, kadijo”, vikali su ja-
milja kroz vrijeme i nazad, vratimo se da zamisli lice pod zelenim turbanom, si- njičari. Njihov uzvik ne bi se sasvim ni
Fadil-paši Šerifoviću. On je već nabavio gurnim znakom nakibul-ešrafa, direktnog zatrnuo, a javljao se očev prkosni glas:
najveća kola u Sarajevu, eno ih, parki- potomka Muhamedovog, lice, dakle, onog “Ne dam muhur na tu budalaštinu.” Na-
rana su u avliji njegovih konaka, koji će dalekog predaka koji je, kako je kazivalo kon toga slijedio je tup udarac kamena
se za nekoliko decenija, kada se smjene porodično predanje, a poslije prenosili u tijelo, u glavu, u noge, posvud, i očev
hroničari, potegao čak s Krima i zausta- jauk koji je odzvanjao cijelim šeherom, a
Pred Fadil-pašom, ostao vio se ovdje, u Sarajevu, koje, prislonje- magla, gusta januarska magla, utrostru-
čavala ga, i dobijao je na zamahu i pre-
no uz ova nemilosrdna brda, ležaše sve
od sinoć, stajao je otvoren čađavo i cviliše poput kakvog psa, ližući tvarao se u tako strašnu jeku da su Sa-
Kur’an, koji preci njegovi vrele opekline od vatri Eugena Savojskog. rajlije, poslije, kada sahraniše njegovog
oca, cijeli ovaj kraj prozvali Jekovac. A
Bio je uvjeren u jedno: da nije poti-
donesoše s Krima, u njemu cao od Huseina, sina Poslanikove kćeri onda opet janjičarsko: “Muhur, kadijo”,
piše da ga je prepisao čuveni Fatime, zasigurno bi ga Omer-paša pre- pa očevo sve tanje, ali jednako u prkosu:
dao katilima i katilski gajtan već bi mu
“Ne dam muhur na vašu budalaštinu”, pa
kaligraf Ahmed Muhamed drobio grkljane, ali njima, ešrafima, po opet onaj tup udarac kamena u glavu, i
svim šerijatskim zakonima, nije se smjela
opet očev vrisak, i tako do smrti. Iskame-
al-Muhagir al-Dagistani, koji izreći najgora kazna. Na kraju, prelista- novaše Mustafu Nurudin-efendiju usred
živješe u Meki, pa je kao vajući lica svojih predaka, koji su u Bo- bijela dana, a Sarajevo šutješe, ni u smrti
sni držali ključeve deftera u koje su upi-
mu ne oprostiše što uze za ženu Ćamilu,
podlogu koristio prijepis sivani oni koji vuku direktno porijeklo jedinu nasljednicu Omer-age Fazlagića,
Muhameda bin Altuntaša, od hazreti Muhameda, vidio je on lice i smače im pred nosom miraz za kojim
svog oca, smrvljeno do neprepoznatljivo-
se cijeli grad pomamio.
koji je za svoj koristio sti, kao da ga je raznijelo topovsko đule. Tog dana mlađahni Fadil nauči jed-
prijepis Zaita bina Tabita, a I tada se, grizući zubima donju usnu sve nu stvar: nikada ne vjeruj Sarajlijama,
dok mu krv nije počela ciblijati između
kada oni na jednu, a ti na drugu stranu
ovaj svoj prijepis uradi po usana, ponovo pohrvao s onim strahom (zato nije ni malo čudno što historičari
nalogu halife Osmana ibn što ga je skolio onog dana kada su polu- i danas razbijaju glavu pitanjima gdje
je bio kada je Sarajevo stalo uz Huseina
djeli janjičari išli uz Kovače za njegovim
Afana, Poslanikovog ashaba. ocem, tražeći da udari kadijski pečat na Gradaščevića, a gdje kada se dizala buna

62 17/3/2023 STAV