Page 56 - STAV broj 419
P. 56

DRUŠTVO



          Zapisi između ratova (153)

          NJIHOVO JE DA NAPADAJU, NAŠE


          JE DA NE PROĐU: JOŠ JEDNA



          KRVAVA NOĆ PRED GRADAČCEM



          Piše: Amir HASANOVIĆ               Bude me pucnji iz susjednog rova. Jedan, dva, pa rafal

                                             jedan, drugi. Bleki ubacuje metak u cijev. Skačem. Vrata
                 radačac je slobodan grad, ako se
                 može reći da je to više grad, jer si-  zemunice su otvorena, drmam Saju i Fuada. Ponovo rafali
                 gurno da nema mjesta u njemu na
         Gkoje nije pala barem jedna granata. trešte ispred našeg položaja. Ne možemo uočiti kreću li se
            Žestoko i pakleno je na svim dijelovima
          linije odbrane oko Gradačca. Idući jučer na   četnici ili pucaju s jednog mjesta.
          Vidu, vidjeli smo ljude kako kopaju bašče i
          velike njive s kukuruzom. Ovaj narod bori
          se na sve moguće načine, ne dopušta da mu
          četnici diktiraju kako će živjeti.
            Jučer smo pretrpjeli veoma jak napad.
          Poginuo je momak iz Gračanice, a kod nas
          su ranjena dvojica. Četnici su bili krenuli
          s tenkovima, ali nakon što je jedna maljut-
          ka udarila u šumu odmah pored tenka, u
          velikom strahu i brzini pobjegli su natrag.
            Velike su vrućine, sunce nemilosrdno i
          jako peče. Sutra idemo na odmor, tamo iza
          linije, ali smo ipak u pripravnosti.
            Na jednom velikom panju, odmah iza ze-
          munice, sjedeći sam zakunjao. Slušao sam šta
          Mustafa i Emir pričaju i odjednom utonuo
          u san. Umoran sam i težak jer sam prethod-
          ne noći bio na položaju do tri sata ujutro.
            Izviđači su nam javili da su u predvečer-
          je primijetili četnike kako se motaju ispred   bagremovu šumicu. Veoma je teško odre-  jednog mjesta. Bljeskovi pucnjeva sijeva-
          šumice desno od naših položaja. Opreznosti   diti pravac njihove linije, jer je ispred njih   ju i osvjetljavaju cijeli vidokrug. Naša dva
          nikad dovoljno, naročito u ovim danima kad   dosta šiblja.           suborca izlaze i zauzimaju poziciju u tran-
          svako malo nasrću na naše položaje.   „Vidio sam ispred nas neko svjetlo“, reče   šeji odmah desno od nas.
            Taj dan smo se malo odmorili jer nije   mi Bleki malo prije 22 sata. „I ja sam ga vi-  Sve mi je sada jasno. U sumrak su se
          bilo nikakvih agresorovih aktivnosti. Bilo   dio, ali sad ga nema“, rekoh mu. Bilo nam   dovukli do šipražja i tu su čekali noć. Ali
          je nevjerovatno tiho. Samo bi se s njihove   je nešto sumnjivo u bagremiku udaljenom   na našoj su strani bili vedro nebo i mjese-
          strane čuo poneki snajperski pucanj upućen   150 metara ispred nas. „Bleki, prati dobro   čina, tako da smo imali koliko-toliko dobru
          ka našim položajima.              i obavještavaj me. Ja ću malo sjesti u rovu,   preglednost.
            Nakon što smo se malo odmorili u poza-  da popušim cigaretu“, kazah mu.   Bleki i ja jedan do drugog osmatramo.
          dini, ponovo smo raspoređeni na iste položa-  Sajo i Fuad spavaju na uskoj drvenoj se-  Mrak je. Svi oko nas pucaju. Odjeknulo je
          je, samo u druge rovove. Oficiri iz komande   ćiji odmah na ulazu u zemunicu. Odredili   i nekoliko detonacija ručnih bombi odmah
          brigade imali su neke podatke o mogućem   smo da budemo po dvojica, da džaba svi ne   dolje ispod. Mi još mirujemo.
          jačem napadu na naše linije. Svi smo uoča-  dreždimo u mrak. A i čim nas je manje, od-  „Evo ih ispred mene, kod topole“, viknu
          vali četničko kretanje i pojačano prisustvo   mah se manje i priča i više smo na oprezu.   Bleki. Siluete u ljudskom obliku prebaciva-
          njihovih vojnika, ali gdje će izvesti centralni   Ništa se ne dešava. Sjedam naslanjajući   le su se jedna prema drugoj prema visokim
          napad niko nije mogao pretpostaviti.   se na drveni zid tranšeje. Ljetna noć je svje-  topolama ispred nas.
            Raspoređeni smo u rov u smjeru šumi-  ža i zvjezdana. Zaspivam.       Obojica osipamo rafale po njima. Zaglu-
         ce. Bleki, Sajo, Fuad i ja.           Bude me pucnji iz susjednog rova. Je-  šujući prasak prekida tišinu pred našim ro-
            Osim našeg naoružanja, u rovu je i puš-  dan, dva, pa rafal jedan, drugi. Bleki uba-  vom. Svjetlost iz cijevi i iskre koje izlijeću
         komitraljez. Rov je prilično utvrđen pa nema   cuje metak u cijev. Skačem. Vrata zemunice   iz njih u noć praktično su nas zasljepljiva-
         bojazni od jačeg granatiranja.     su otvorena, drmam Saju i Fuada. Ponovo   le. Meni je ovo prvi noćni četnički napad.
            Pred sami sumrak primjećujemo grupu   rafali trešte ispred našeg položaja. Ne mo-  Pođoše i oni pucati po našem rovu. Zvrka
         agresora kako dolje, lijevo od nas, zamiče u   žemo uočiti kreću li se četnici ili pucaju s   zrna oko naših glava sve je učestalija. Neka



         56  17/3/2023 STAV
   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61