Page 53 - STAV broj 303
P. 53

Alojzije Vijačkić



























            “Kada sam završio osnovnu školu, po-
          čeo sam ovdje raditi s ocem. Da još jednom
          imam dvadeset godina, opet bih izabrao   Mijo Jozeljić (lijevo)
          da budem kovač. Volim ovaj posao”, kaže
          Mijo i objašnjava da se ovdje sve radi na
          principu vatre i vode, vatra zagrijava že-
          ljezo, voda pokreće točak koji pogoni ve-
          liki čekić pod kojim se kuje željezo. Čak i
          ugalj za vatru proizvode sami, uglavnom
          od bukovog drveta. Taj je, kako objašnjava
          Mijo, najbolji, najkvalitetniji. Bez dobrog
          uglja, ne može se raspaliti dobra vatra koja
          će kako treba zagrijati željezo.
            Malo dalje od kovačije, odnosno majda-
          na Jozevića na rijeci Oćevici nalazi se
          majdan Alojzija Vijačkića. Zatičemo ga
          dok iz žara vadi sač i stavlja ga pod veliki
          vodeni čekić. U prvi nas mah, od glasnih
          udaraca čekića i duboke usredsređenosti na
          posao, ne primjećuje. Zatim zatvara vodu
          i zaustavlja čekić, ostavlja nakratko posao
          po strani da primi posjetioce.
            “Nas je na ovoj rječici radilo 70-ih i
          80-ih godina 64, 64 čovjeka koja sam ja
          zapamtio, koja znam po imenu i prezi-
          menu, a sad nas u selu ima ukupno 50
          stanovnika. Samo u ovom majdanu radilo
          nas je desetero”, priča Alojzije i pokazuje


                                                                                                   STAV 24/12/2020 53
   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58