Page 55 - STAV broj 303

se vratim i nastavim raditi jer ja ovo volim. Prije rata, priča Alojzije, u ovo doba je i u Vlasenici i u svim drugim mjesti-
Jeste teško, ali niko me ne goni, nikad ne godine sjekle bi se šine uskotračne pruge ma”, kaže Vijačkić.
dolazim na posao u 9 sati i ne idem kući u i to po dužini. Ručno se sjeklo i moglo se Selo Oćevija prvi se put u pisanim izvo-
dva-tri sata, nego na vrijeme, kao da sam sjeći samo zimi kada smrzne, pa kada se rima spominje u 15. stoljeću, otprilike u
u firmi”, kaže Alojzije. udari čekićem, ona puca k’o led. Dnevno isto vrijeme kada se spominje i Vareš. Još
se znalo sjeći po 36 metara šine. Od toga od srednjeg vijeka Vareš je poznat po kopa-
OĆEVIJSKA “PEKIJADA” su se motike pravile. nju željezne rude i kovanju željeza. Samo
Objašnjava nam da sač, kada ga pravi, Mnogo toga se u Oćeviji promijeni- ime oćevijskih kovačija, majdana, sugerira
mora četiri-pet puta zagrijavati pa pod če- lo, samo se još željezo na isti način kuje u na iskopavanje željezne rude. Naime, riječ
kićem savijati. Tepsiju obrađuje i drvenim majdanima. Sve ostalo je drugačije. U selu majdan turska je riječ koja označava rudnik.
čekićem, što, kako kaže, nigdje nema – to više nema ni trgovine, prije bile dvije trgo- Prema istraživanjima, na nekoliko mjesta
da se toplo željezo obrađuje drvenim čeki- vine, tri kafića..., danas ništa od toga nema u selu Oćevija pronađena su mjesta gdje je
ćem. Motike radi izjedna, nema zavariva- prije Vareša. iskopavana i taljena željezna ruda.
nja. Pokazujući jednu motiku, govori da je “Nekada nas je u ovoj mjesnoj za- U želji da se sačuva tradicija i promovi-
napravljena iz jednog komada od rebraste jednici bilo 500 katolika, pravoslavaca i ra kulturna baština ovog kraja, posljednjih
armature – jedanaest puta mora se ugrijati muslimana, danas ima samo jedan brač- nekoliko godina u Oćeviji se organizira
i kovati da bi se napravila motika. Nekada ni par pravoslavaca i petero-šestero mu- manifestacija koja nosi ime “Pekijada”,
se pravilo mnogo motika, danas niti ima slimana, sve starinje. Ja idem u Kladanj gdje se održavaju takmičenja u spravlja-
ko kopati niti ima potrebe za motikama, često, mislim da ima 26 srpskih sela da u nju jela ispod peke, odnosno sača. To je
sve je mehanizirano, sve rade traktori i njima niko ne živi, nema ni muslimana, prilika da i oćevijski kovači prodaju svoje
motokultivatori. i nije samo ovdje ili u Kladnju tako, isto proizvode. n

STAV 24/12/2020 55