Page 53 - STAV broj 316

vdje još niču legende. Njima da uzrok smrti ne samo da nije bitan za ona bi prva koja izjavi da nema namjeru
obilježava bosanski čovjek svoj njegovu priču već da će ona to silovitije napustiti svoju kuću i zakle se na muže-
put kroz oluje raspustošenih golicati maštu što u njoj bude više ova- vom grobu da je ničim, niko, nikad, neće
Obalkanskih stoljeća, bivajući kvih mjesta koja neće remetiti suštinu iščupati s baštine. Njene riječi ponoviše i
tako siguran da postoji i da je to on, a priče, ali će svojom misterioznošću kri- ostali, iz dana u dan sve odlučniji i tvrđi u
oko njega stvaran svijet koji, kao slijepac vudati njen tok. svom stavu da selo svoje neće dati ni vla-
što gazi kroz sveopću pomrčinu, dodiruje Grob prerano preminulog supruga stima ni vodi. Kako su mjeseci prolazili,
pričama ištrikanim najtananijim svilama bijaše smješten uz samu kuću u kojoj je svoje odluke zakivali su sve smjelijim i
svog duha. I što je više u njima fantazije i živio sa svojom plavokosom ljepoticom osornijim zakletvama. Ali, kada se priče
nevjerovatnog, bivaju one to čvršće spone kože bijele kao papir. Pričalac se ni ov- pretvoriše u prve korake i okolo njihovih
koje ga sve strastvenije sapinju s ovim gru- dje ne zamara nepotrebnim detaljima, bez kuća počeše da krakataju geometri sa svo-
menom domovine. Da, sposoban je i da- obzira na to što bi baš takve pojedinosti jim teodolitima i šarenim letvama, oni se
lje ovdašnji čovjek da iz svojih maštarija, njegovu pripovijest učinile različitom od zatvoriše u kuće i počeše izbjegavati jedni
strahova, iz začuđenosti i stoglavih neod- mnogih priča koje se na istovjetan način druge. Prvi popustiše oni koje vlast odvede
govora istka fantastičnu priču i razveže je prepričavahu diljem one domovine i dale u grad i pokaza im zgradu u kojoj će do-
niz vrijeme, stvarajući tako predanje sljed joj tako potrebnu notu originalnosti. Ne, biti stan u zamjenu za kuću, pa onda oni
kojeg i one koji ne vjeruju i odmahnu ru- on je i dalje vodi samo u općim i osnov- koji primiše naknadu za imanja i počeše
kom kao da se radi o kakvoj bedastoći i nim crtama, a ostalo ostavlja slušaocu da maštati o životu u gradu i raspitivati se
dokonaciji dokonih zgubidana i svaštara nakontava i namaštava do mile volje. Ne o mogućnosti da otvore kakvu kafanu,
prostrijele srsi puni tajanstva ili zagrmi kaže, naime, pripovjedač ništa o tome je piljaru ili šusteraj, bilo šta od onog čemu
u njima strah. li rano preminuli domaćin kuću sam iz- je socijalistička vlast dopuštala da pre-
Ko zna kada je izniknula priča kojom gradio ili ju je naslijedio, ništa, ali u kon- đe u privatnu inicijativu... Na kraju svi
su sapeli ovo jezero? Da li je izrasla iz po- tekstu priče sasvim se podrazumijeva da pristadoše.
trebe da se isprepadaju oni koji su doni- su supružnici živjeli sami u kući. A to da Selom su sada brujali kamioni na koje
jeli odluku da prepolove vodu, da otkinu nisu imali djece isto tako govori da su se je tovaren namještaj i sve ono što bi moglo
Spreču od Spreče, da potope njome sve tek uzeli i da je njihova ljubav bila u pu- zatrebati u novom životu. Svi se pakirahu
živo, i sve mrtvo, i sela, i kukuruzišta, i nom cvatu. Najvjerovatnije iz tog razloga i u toj žurbi zaboraviše na udovicu koja
kuće, i sjećanja, i grobove? A s njima da mlada udovica nije htjela da joj supruga više nije imala s kim podijeliti svoju od-
se kazne i svi oni koji se brzo pomiriše s sahrane na groblju, već tu, u bašči, da joj luku da se ne miče s ognjišta i da nikom
tim da je ovdje gdje je nekada bila njihova bude na oku i da ga stalno drži na pameti. ne da da potopi grob njenog ranopremi-
kuća sada samo voda, vodene trave, vrbe A možda je, ako je umirao od kakve bo- nulog supruga. Ona je sve više vremena
i šaš? Ili je priča nastala iz razarajuće ne- lesti, pa imao vremena baviti se posljed- provodila sjedeći na klupici kraj groba,
moći da se bilo šta promijeni i da se utje- njim stvarima, izražena njegova posljed- plijeveći cvijeće i čupajući travu i imena
če na mjesto otkud su izvirale ruke vlasti nja želja da ostane u blizini ljubljene, od onih koji pogaziše zakletvu. I tako sve dok
i dolazile odluke kojima se njihovi životi koje ga smrt rano razdvoji, u okrilju kuće u selu ne ostade niko i nikog više nije bilo
mijenjaše iz korijena a da ih niko ništa pi- u kojoj je sanjao o sreći i u svojim ma- da se izbroji, više nisu dolazili kamioni.
tao nije? Na kraju, ni jedan od odgovora štarijama vidio je ispunjenu ljubavlju i Priča dalje kaže kako su se u posljed-
nije važan, jer, takvih se priča u ono vri- glasovima nebrojene djece koju su kanili njem trenutku, prije nego će voda suknuti
jeme nemilice ispredalo oko novosagrađe- izroditi. Tužna je ta priča, kao voda koja i sve njihovo pretvoriti u podvodni svijet,
nih tunela, ponad tajanstvenih vijadukta nema kuda oteći. ipak sjetili nje. Došli su da je opomenu da
kojima nagrdiše naše poglede navikle da Bilo kako bilo, tek kada su se zamet- napusti kuću jer voda samo što nije došla,
pred sobom vide čistoću i mir divljine, nuli prvi glasovi o stvaranju akumulacije, duboka, sedmorica da se jedan drugom na
čak i oko zgrada. Pa iako je takva, iako u
nju ne vjeruješ, svaki put kada se otisneš
Modracem u noćni lov na soma na kede-
rovanu deveriku, zakuca u tebi neki dav-
no zagubljeni strah, isti onaj strah koji
te u djetinjstvu svakog petka raskrajao s
televizijskih ekrana na kojima su u kasno
doba prikazivani horor-filmovi i budnog
te držao do zore.

PREPOLOVLJENA VODA
Vele da je u ono vrijeme kada se prone-
se priča kako će vlasti skrajnuti vodotok
Spreče i potopiti cijeli ovaj kraj ondje, na
samom rubu budućeg jezera, živjela u sa-
moći svoje boli, sama u kući, mlada udo-
vica čiji je muž nedavno preselio na bolji
svijet. Ne spominje se uzrok smrti, tako
da ne znamo je li nesretni mladić nastra-
dao u saobraćajnoj nesreći, u nekom od
tuzlanskih ili đurđevačkih rudokopa ili
ga je odnijela kakva podmukla boleština.
Ne spominje se jer narodni pričalac zna

STAV 26/3/2021 53