Page 23 - STAV broj 197
P. 23

Jadan je onaj kojem je
                                                   Voja Mijatović perjanica

Spirala propadanja SDP-a nije nigdje bolje         spuštanjem kriterija te otvaranjem stranačkih       poput Draška Aćimovića, vraćaju u opskurnost
    vidljiva nego na njegovim kadrovima, jer       vrata kako ljudima vrlo sumnjivih biografija i po-  i relativnu anonimnost iz koje su došli. No, to
SDP mnogo brže nego kvantitativno propada          tencijalnim Dodikovim trojanskim konjima, tako      izgleda da nije slučaj i s Vojom. Uprkos izbor-
i tone kvalitativno. Taj SDP-ov pad ne tiče se     i istinskim lakrdijašima. Jedan od takvih jeste     nom brodolomu, on sebi raznim performansima
samo opadajućih intelektualnih ili političkih po-  i Vojin Mijatović, koji svojim javnim nastupima     osigurava medijsku prisutnost te time i privid
tencijalnih njegovih novih kadrova nego i čisto    kao da pokušava kopirati svog nekadašnjeg           političke relevantnosti. U tom smislu, bilo je i
moralnih i zdravorazumskih kapaciteta. Posebnu     stranačkog šefa Dodika. Voja je u predizbornoj      njegovo gostovanje kod Senada Hadžifejzo-
muku SDP, kao samoproglašena “bosansko-            kampanji mahao policijskim lisicama, dolazio na     vića, gdje je pored raznih drugih budalaština
hercegovačka” stranka, muči s nemogućnošću         skupove SDP-a u maskirnoj jakni, citirao Che        izmišljao da je Bakir Izetbegović “cvilio i molio”
da privuče kvalitetne i nekompromitirane ne-       Guevaru, poručivao da se režim mora rušiti,         SDP za saradnju i nudio “sve”. Upitan šta je
bošnjačke kadrove, naročito one iz najmanjeg       relativizirao agresiju na Bosnu i Hercegovinu       to “sve”, Voja gotovo dječački nevino počinje
bosanskohercegovačkog entiteta. Očaj što           tvrdeći da su se narodi “rešili međusobno po-       da mijenja boje lice i koluta očima, a na pitanje
svojom politikom ne mogu pridobiti bilo kojeg      ubijati 91”. A onda je kao kandidat SDP-a za        zašto u SDP-u nisu prihvatili tako velikodušnu
istinski kvalitetnog srpskog političara iz RS-a    NSRS u okviru “proevropskog bloka” dobio            ponudu počinje zamuckivati mumljajući kako
u SDP-u su odlučili kompenzirati potpunim          ni manje ni više nego sramotnih 210 glaso-          “ovih dana nisu baš nešto raspoloženi”. Iako
                                                   va. Naravno, sva priča u vezi s proevropskim        bi tako tragikomičan, gotovo samoparodirajući
                                                   blokom svela se na neutralizaciju bošnjačkog        javni nastup i tako infantilne i očite laži nanijeli
                                                   glasačkog tijela u RS-u kroz njegovu podjelu        štetu političkoj karijeri svakog ozbiljnog politi-
                                                   i rasipanje glasova, moguće i u sklopu nekog        čara, Voji se to neće desiti. SDP je toliko oča-
                                                   dogovora Dodik-Nikšić. Ovih dana gledamo            jan, a Mijatović toliko gladan medijske pažnje
                                                   kako se, nakon očito dobro obavljenog za-           da treba očekivati nastavak ovog političkog
                                                   datka, pojedine kadrovske akvizicije SDP-a,         muppet showa.

Isovićev
darwinizam

Radončićev Dnevni avaz kao da je postao penzion za nerelevantne        zapadu na kojeg se poziva argument daleko važniji od titule, kao i to
    ličnosti. Nakon što je Bakir Hadžiomerović dobio minutu za svo-    da je Dawkins izuzetno kontroverzna ličnost, antiteistički fundamen-
je brukanje, isto se desilo i s Feđom Isovićem, koji je također dobio  talisti i ekstrem od kojeg se ograđuju mnogi ugledni ateisti. Da se
kolumnu u ovoj novini. Baš poput Hadžiomerovića, i Isović, nakon       konačno malo udubi u temu koju namjerava javno tretirati, Isović bi
što mu se udijelilo nešto prostora na stranicama Dnevnog avaza, ne     razumio kako Dawkinsonova stajališta nisu samo duboko polarizira-
odustaje od pokušaja da uveseli šaroliku Avazovu čitalačku publi-      juća nego da su u suštini pseudoreligijska jer naučnu metodu uzdižu
ku svojim nedozrelim razmišljanjima. Pa se čini kao da se Radončić     na nivo dogme mimo koje nisu moguće drugačije spoznaje o svije-
okrutno ruga svojim dojučerašnjim kritičarima puštajući ih da sami     tu oko nas. No, ako zanemarimo čak i takvu neprincipijelnost, sam
sebe unište na stranicama njegovog lista. Nakon što se u prošloj       Isovićev stav duboko je isključiv jer on odgajanje djece u vjeri svojih
kolumni propisno obrukao svojim nepoznavanjem osnovnih činjeni-        roditelja poredi sa zlostavljanjem, a religiozne ljude sa zlostavljačima.
ca u vezi s gradom u kojem živi, historijskim ličnostima o kojima bi   Štaviše, Isović problematizira primjer iz neke serije u kojoj je mali Ki-
da piše, ali i u vezi s nakaradnim autošovinističkim stavovima koje    nez Philip Jevrej jer su to i njegovi usvojitelji. Šta Isović želi poručiti,
zastupa, Feđa Isović ovaj put odlučio je napasti i vjeronauku i pravo  da Kinez ne smije i ne može biti Philip, da mora biti budist ili taoist
roditelja da odgajaju djecu u skladu s vlastitim vrijednostima. Opet   samo zato što pripada određenoj rasi i kulturi? Ustvari, Isović ponav-
je Isovićeva poluinformiranost – ili je to nedovoljna obrazovanost –   lja prastaru boljševičku subverziju po kojoj se zalaganjem za navod-
došla do izražaja, jer on svoje antiteističke stavove pokušava legi-   no pravo djeteta da od malih nogu bira vlastiti svjetonazor i vjersko
timizirati ne argumentima nego pozivanjem što na igrane serije, što    uvjerenje (mada je to sasvim biološki, psihološki i etički nemoguće)
na kontroverznog britanskog etnologa i biologa Richarda Dawkinsa.      te odricanjem prava roditeljima da to učine u ime djeteta želi uvesti
Čak i u tom pokušaja davanja nekog naučnog autoriteta i težine vla-    posrednika – državu, tačnije one koji vode državu. Upravo su tako
stitim predrasudama Isović ispada tek provincijalni boljševik koji se  opravdavani i legitimizirani svojevremeni komunistički zahvati u poro-
poziva na Marxa, kojeg teško da je pročitao. Njemu je najveći razlog   dicu kao osnovnu jedinicu društva te indoktrinacija omladine kojoj se
za Dawkinsov autoritet to što je to “profesor sa Oxforda”. Zamislite,  ispirao um komunističkom pseudoreligijom i kultom ličnosti. Ironično,
“profa sa Oxforda”, wow, mora da je upravu u svemu što kaže. Da        ali zastupnik evolucionizma Isović nije mentalno i spoznajno evoluirao
Isović više čita nego što piše, shvatio bi kao prvo da je na modernom  dalje od mračne prahistorije rigidnog boljševizma.

                                                                                                       Sastavio: M. D.

                                                                                                       STAV 13/12/2018 23
   18   19   20   21   22   23   24   25   26   27   28