Page 73 - STAV broj 349

upoljen, visio nad Grmečom. Stjepan Bla- su čuli fijuk koji je najednom planuo u bu- ništa drugo nego da ga natovare na kola i
gajski izjahao je iz dvorca na Ostrošcu i ktinji što je obujmila njihovog gospodara. prebace u Bilu Stinu.
uputio se preko Miostraha, prema Gomili Ostala mu je ruka uzdignuta i savinuta Ali plemići menićki ne odustaše od potra-
i Biloj Stini. S njim bijahu njegovi najbliži ponad čela, jer ju je upravo digao kako bi ge za pravdom i odštetom i da im se vrati sav
pratioci i nekoliko lovačkih pasa koji su tr- soko kojeg bijahu već sasvim pripitomili sle- novac i svo srebro i sva marva i da se Šimu
čali ispred, istjerujući prepelice i fazane iz tio na kožnu navlaku na podlaktici. Zaludu Šimcu izgradi nova kuća. Osokoljeni ovim
grmlja. Kad bi zamukla pjesma s obližnjeg su ga odmah bacili na tlo i pokušali da onim iznenadnim preokretom, prepričavajući stare
gumna i kada bi konjanici zaustavili svoje što su imali pri ruci, noževima i sabljama, priče o tome kako neće imati sreće onaj ko
konje, mogla se čuti huka Une duboko do- iskopaju što više zemlje i da ga zagrnu njo- menićku pokuša iskriviti pravicu, potežući
lje iz kanjona. S druge strane, nad Grmu- me. Zemlja bijaše tvrda, a njihov gospodar za sudbinom Jurja Mikuličića, čije je ime
šom nekoliko stidljivih oblaka pokušavalo sve se više nadimao i iz njega se pušilo kao stoljećima bilo uklesano nad ulaznim vra-
je da se udruži, a sunce ih je nemilosrdno s ognjišta. Skupili su se odnekud seljani, pa tima u grad Bužim, a kojeg je sudbina pro-
rasijecalo kao kada mačem presiječeš dinju. su tražili okolo gromovo đule i bajali kako će klela onog časa kada je na pravdi Boga napao
Kažu da je grom izbio otud, iz gotovo vedra preživjeti onaj čije se gromovo đule razbije na Meniće i zbog običnih zemljanih međa
neba, i da je njegovo đule proletjelo između na polovinu i zagasi u mrzloj vodi. Ali sve ubio nekolicinu njihovih saplemenika, oni
dvojice puškarnika, koji su se kasnije kleli je bilo uzalud, gospodar je već bio na onoj povjerovaše da je samo sveto proviđenje na
da su osjetili kao neki strelovit vjetar i da strani i njegovim pratiocima nije preostalo njihovoj strani. Pritužiše sada na banskom
stolu u Zagrebu, umjesto Stjepana, njegovu
udovu Doru Blagajsku, koja se nakon mu-
Jadni stražari u Biloj Stini bili su toliko gladni da su jednog ževe smrti sklonila u Bilu Stinu i ne izlazi
otud. Frankopanski tvrdoglava, ona neko
dana, zanemarivši svaki oprez, krenuli kroz gradska vrijeme šutješe kao zalivena, a onda najed-
vrata da traže bilo šta za pojesti. Bit će da je glad u njima nom prasnu i odgovori svim silama i potegnu
sve moguće rodbinske veze, kroz oba roda, i
rovarila dugo i sistematično, jer bijaše ih toliko izgrizla da kroz frankopanski i kroz babonićki, i zače se
ih i razum sasvim napusti. Da nije tako, ne bi ih jedanaest strahovita parnica. Međutim, ne bi joj kraja.
krenulo u potragu za hranom, već bi poslali dvojicu ili uvrh Osmanlije bijahu brži od pravde i poharaše
menićke dvore, kuće i posjede, a posljednju
glave trojicu, a ostali bi ostali da štite grad. tačku na ovu priču stavi Radoslav Lopašić,

STAV 12/11/2021 73