Page 74 - STAV broj 349

DRUŠTVO

koji zapisa ovako: “Plemići Menićki potur-
če se većim dielom, a manjina uskoči k svo-
joj braći preko Kupe u posavsku Hrvatsku,
gdje se osobito u Zagorju još sedamnaesto-
ga vieka često spominju plemići menićki.”
Usamljena i obuzeta strahom kako će
sada sa svih strana, iz svih plemićkih dvo-
rova krenuti hajka da joj se uzmu gradovi
i posjedi naslijeđeni od muža, parničila je
Dora Blagajska na sve strane. Osjećala je
kako opati Topuski napikavaju nezaježne
hrvatske plemiće na nju, a samo zato što je
njen muž, pokoj mu duši, imao razmjerica
s njima oko nekakvih međa, pa je stvar išla
dotle da je, opet na njen nagovor, prikupio
oružanu četu sa svojih imanja na Brubnu,
na Buševiću, na Ostrošcu i oplenio opatovo
selo Bratetiće. Cijelu je terasu na Biloj Stini
prekrila poveljama i darovnicama od sedam
kraljeva mašući njima i sumnjajući u svakoga.
Tako povjerova pričama da je Antun
Bakšić, vjerni sluga pokojnog joj muža, ko-
jeg je ostavila da upravlja imanjima i u nje-
no ime, potkrada te da je krao i od Stjepana
i da je po njegovoj smrti prisvojio blaga više
od tri tisuće forinti. A sasvim izgubi kon-
trolu nad sobom, a gotovo i razum, kada
joj rekoše da je maloljetnog joj sina Franju
Blagajskog oteo od dojilje i ostavio ga pred
vratima grada Brubna, baš u čas kad dođoše
Turci da izbave sužnje. Govorkalo se okolo
da joj je to bila tek opomena i predskazanje
gorih stvari koje joj se mogu desiti pokuša
li Antuna Bakšića dati na sud. Ali ona nije
marila za savjetima braće i djeverova, već i
ovdje udari iskati pravdu. Malo kad je sud
saslušao više svjedoka. Svjedočili su i ple-
mići, i svećenici, i kmetovi iz Brubna, iz
Bojne, iz Stabandže, iz Ajtića, iz Žirovca,
s Vrhovine, s Buševića, sa Sračice, s Graca,
pa župnik cetinski Nikola i njegov kapelan
Juraj, i župnici dragoslavićki, i krstinjski, i
slunjski i popovi Martin, Petar i Gašpar, i
kaštelan slunjski Juraj Katkić, ali uzalud.
Na kraju je pukla osuda banskog stola po-
voljno po Bakšića i Dora mu morade vratiti
sva dobra što ih bijaše zaplijenila.
Bila Stina tada je već godinu bila pod
vlašću Osmanlija, te Dora Blagajska, udo-
va Stjepanova, onamo više nije odlazila, a
sljedeće godine ostade i bez Ostrošca. Dok
je preko Brekovice i Visovca bježala prema
Bihaću i Izačiću, mora da je, s grdnim kaja-
njem, razmišljala o onom danu u Biloj Sti-
ni kada je konačno prelomila svog supruga
i nagovorila ga da napadne te Meniće. Imao
je narod pravo, menićka je kletva teška, na
kraju je, eno, i njih same stigla, govorila je
sebi, beskućnici, i bježala, smijući se zlo-
kobno i spašavajući živu glavu.

DVANAEST OČAJNIKA
Bila Stina pala je u osmanske ruke 1575,
godinu prije Bužima i Cazina. Kazuje se
da je osvojena k’o od šale. Parničeći se po

74 12/11/2021 STAV