Page 79 - STAV broj 349
P. 79

najmanje istraženih oblika pismenosti”                                 za solidarnošću. U Bosni i Hercegovini
          (Mihail Epštajn), njemački filozofi Ge-                                je oduvijek prisutno suosjećanje s une-
          org Lukács i Theodor Adorno različi-                                   srećenim ljudima. Danas je to suosjeća-
          tim filozofskim promišljanjima uspje-                                  nje u defanzivi, društvena solidarnost
          li su dati preciznija određenja ovoga                                  i ljudsko dostojanstvo su na margini.
          oblika ili žanra. U knjizi eseja Vrijeme                               Poznata je činjenica da u ovom vre-
          odgovornosti Selman Selhanović anali-                                  menu permanentnog ekonomskog i
          zira, polemizira, preispituje različite                                socijalnog propadanja među ljudima
          narativne aspekte, pri čemu dolazi do                                  vlada užasan strah od gubitka posla i
          izražaja njegova obrazovanost, reflek-                                 egzistencije. Ipak, i u takvoj situaci-
          sivnost, ali i kritičnost. Ako pođemo                                  ji moralo bi da ostane nešto ljudsko,
          od toga da esej predstavlja “istinsku i                                kod svakog pojedinca. Dobro, možda
          duboku kritiku (Georg Lukács) zato jer                                 ne kod svakog, ali bar kod onih s više
          teži istini, čezne za njom (...)”, onda s                              moralnog senzibiliteta. Takvi bi morali
          potpunim pravom možemo govoriti o                                      da dignu glas i time daju primjer dru-
          ovoj knjizi kao jednoj vrsti umjetnič-                                 gima, da ih ohrabre i podsjete na neke
          ke ili sociološke kritike. Eseji u ovoj                                svijetle trenutke bh historije.
          knjizi bazirani su na logičkim doka-                                      Selhanović smatra da, “kada bismo,
          zima, poznavanjem naučne literature,                                   usprkos svemu, svaki od nas pojedinač-
          pouzdanim informacijama i preciznim                                    no više poštovali sebe, te iskazivali svoje
          formulacijama koje se iznose kao lič-                                  potrebe, a ne linijom manjeg otpora de-
          ni stavovi vezani za teme koje autor                                   struktivno djelovali u stilu ništa ne valja
          obrađuje. Posebno su zanimljivi eseji                                  i sve treba srušiti, onda bismo izgradili
          o pitanju rada, radnika, ljudskih i na-  i suštinu ljudske ličnosti. Te zajedničke   svoje dostojanstvo na čijim temeljima
          cionalnih prava.                  karakteristike ljudskog rada u različitim   bismo izgradili svoje dostojanstvo na či-
            Naime, ljudski rad se mijenjao kroz   društvenim okolnostima predstavljaju te-  jim temeljima bismo dalje gradili i svoj
          historiju, mijenjao se njegov sadržaj, po-  melj odgovora na pitanje o smislu, o ljud-  život i bolji svijet”.
          javni oblici, odnosi ljudi u procesu rada,   skoj suštini i stvaralačkoj snazi ljudskog   U grotlu postojanja, gdje se život ko-
          društveni kontekst u okviru koga se rad   rada. A nemogućnost ostvarenja prava   vitla u haotičnom magnovenju, autor po-
          odvijao, utječući, s jedne strane, na pro-  na rad, nedostatak radnih mjesta (enor-  ziva na norme, mjeru, vjeru i vrijednosti
          mjene u društvu, a s druge strane na mi-  mna nezaposlenost), loši uvjeti na radnim   po kojima i za koje će ljudi živjeti. A to
          jenjanje, odnosno razvoj ljudske vrste.   mjestima, minimalne i neadekvatne pla-  znači potrebu da se uvede red u haos,
          Međutim, ljudski rad je u različitim epo-  će dio su gorućih problema naše države   uvede mjera i vrijednost u postojanje. I
          hama imao i nesporne zajedničke karak-  u postratnoj tranzicijskoj zbilji. Uz njih   tek tada život dobija smisao. Bez toga je
          teristike, koje čine njegovu suštinu, ali   ide i siromaštvo, a uz siromaštvo potreba   puko beslovesno bivanje.    n









































                                                                                                   STAV 12/11/2021 79
   74   75   76   77   78   79   80   81   82   83   84