Page 66 - STAV broj 186
P. 66
DRUŠTVO
1948. Sauberzweig piše: “Bošnjak je vrlo Pobijeni i pohapšeni, pa sutradan Spomenik Vanje Radauša
dobar vojnik. Njegova je snaga u poznava- ujutro strijeljani buntovnici protiv spomenik za vrijeme Jugoslavije
nju terena i u bliskoj borbi. U pješačkom svojih nacističkih gospodara,
napadu je u svom elementu. Pod baražnom bošnjački su mladići, muslimani, trupe, te ih nagovorili da se pridruže po-
artiljerijskom vatrom i zračnim napadima uz nekoliko zapovjednika buni. Dio se pobunjenika rasporedio po
mora ga se voditi veoma oprezno. Dobre drugih nacionalnosti. Tačan broj gradu kao straža. Oko 4:10 su pobunjenici
je naravi, ali mrzi srpsku narav. Starješini ubijenih u pobuni i strijeljanih strijeljali njemačke oficire i podoficire.
koji ga pridobije iskazuje gotovo djetinja- nakon nje nikada nije tačno
stu privrženost. Ima ekstreman osjećaj za utvrđen Njima su, međutim, uspjeli izbjeći
poštenje i osjećaj časti...” imam Halim Malkoč i dr. Schlezinger.
im da su Englezi udaljeni od njih desetak Njih su dvojica smislili plan kako da
Za nekolicinu pripadnika bataljona kilometara. Govori im kako Nijemci hoće kontrolu nad bataljonom vrate u njemač-
(Džanića, Dizdarevića, Vukelića i Jelene- da se oni bore protiv njih, ali oni to ne žele, ke ruke. Malkoč je došao do pobunjenih
ka) važilo je mišljenje onih koji su bili s žele se vratiti u svoju zemlju. Poziva one vojnika, uvjerljivo im govoreći kako je
njima u Dresdenu na prethodnom dvomje- koji misle kao i on da im se priključe u po- vijest o dolasku saveznika laž. Na to su
sečnom tečaju, da su antifašisti po svojim buni protiv Nijemaca, te da će imati oru- vojnici (neki i plačući) uzeli oružje, opet
stavovima. Vjerujući da se školuju za vo- žanu podršku Engleza i francuskih parti- se zakleli Hitleru i krenuli da uguše po-
đenje odbrane u Bosni, a slušajući Nijem- zana iz Pokreta otpora. Potom raspoređuju bunu. Oko 7 sati Dizdarević i Džanić su
ce kako govore o drugom frontu, osjetili straže po gradskim punktovima. U ranim ubijeni, a Vukelić zarobljen. Nakon samo
su se obmanutim. Razmišljaju o bijegu jutarnjim satima Vukelić ulazi u oficirsku sedam sati, pobuna je ugušena.
iz SS-a i pristupaju na suprotnu stranu. sobu uzvikujući na njemačkom “zračna
U Sulejmanpašićevoj se knjizi citira po- uzbuna” i “vi ste uhapšeni”. Razoružava ODMAZDA NAD POBUNJENICIMA
sljednje Vukelićevo pismo majci: “Dosta ih i s drugovima i propraćuje do štaba,
mi je i Nijemaca i Dresdena!” Upravo su gdje ih zaključava i ostavlja pod stražom. Pobijeni i pohapšeni, pa sutradan uju-
spomenuta četverica bili jezgro pobune i Tada Vukelić uočava da nedostaju Halim tro strijeljani buntovnici protiv svojih na-
njezini organizatori. O Džaniću je zabilje- ef. Malkoč i dr. Schlezinger. cističkih gospodara, bošnjački su mladi-
ženo više nagađanja: prvo se mislilo da je ći, muslimani, uz nekoliko zapovjednika
njemački špijun, da je ubačeni komunista, Pobunjenici su poslije ponoći 17. sep- drugih nacionalnosti. Tačan broj ubijenih
da je bio i prije prijavljivanja u SS-u i u tembra upali u spavaće sobe njemačkih u pobuni i strijeljanih nakon nje nikada
partizanima itd. U samom mjestu, upra- oficira, uzeli im oružje i zarobili ih. Potom nije tačno utvrđen. Neki je Jelenek tvr-
vo on, u relativno kratkom razdoblju od su dijelu ljudstva rekli kako će se u južnu dio u jednom govoru objavljenom u ljeto
dolaska u Villefranche, uspostavlja vezu s Francusku iskrcati britanske i francuske 1971. da ih je bilo 156, a u izvještaju Sa-
francuskim Pokretom otpora. Povjerava im veza jugoslavenskih boraca u Francuskoj
ideju o podizanju pobune ako im Pokret iz 1948. piše da ih je bilo 84. Ne zna se
otpora u saradnji s Englezima pruži nuž- tačno ni gdje su sve pokopani.
nu pomoć, što im je obećano i zajamčeno.
Nakon pobune, u diviziji je provede-
U pola sata do ponoći 17. septembra no “nemilosrdno čišćenje”. Iz divizije je
počinje pobuna “operacijom” na stražar- izbačeno 825 muslimana “zbog političke
skom mjestu vojnika Alihodžića: Vukelić nepouzdanosti i upućeno u koncentracij-
prilazi stražaru s još dvojicom, ne obazi- ski logor Dachau”, piše Sulejmanpašić.
rući se na njegovo “Stoj!”, prislanja mu
pištolj na čelo i pita: “Jesi li s nama? Hoćeš Bilo kako bilo, svi su oni žrtve, likvi-
li s nama?” Nakon pozitivnog odgovora, dirani u pobuni antifašističkog bljeska u
stražarsko je mjesto ukinuto. mraku nacizma i već 70 godina građani
Villfranchea im odaju počast. Polagali su
Svi skupa odlaze u dvorište škole, na cvijeće na isto mjesto gdje je sada Radaušev
kojem je još na nogama stotinjak vojnika, spomenik, na mjesto skromnog obilježja
dok se starješine nalaze u zasebnoj sobi. Vu- u obliku niske stele na kojoj je pisalo na
kelić se potiho obraća okupljenima. Kaže francuskom jeziku: “Ovdje počivaju jugo-
slavenski borci koji su pali daleko od svoje
domovine, pokošeni rafalima poslije pobune
u Villefranche-de-Rouergueu 17. 9. 1943.”
Naravno, i taj se memorijalni prostor nazi-
vao “grobljem jugoslavenskih mučenika”.
Kako rekosmo, danas hodamo Avenijom
Hrvata. Nažalost, čini se da još uvijek ne
naziremo kraj ovom mučnom posvajanju
bošnjačkog antifašističkog bljeska. n
66 27/9/2018 STAV
