Page 70 - STAV broj 337
P. 70

DRUŠTVO



          se da ga je u Mostaru Omer-paša zagrlio i
          rekao mu ovako: “Aferim, Kediću gazijo,
          ti si se prije deset godina bunio protiv sul-
          tana, a sada valja da vojuješ za njega, treba
          da rastjeraš s Krajišnicima te buntovnike.”
          A Ale mu odgovori: “Hoću, čestiti pašo,
          jedva čekam da udarim na onu eškiju, da
          je uništim ili glavu da izgubim.”
            Šezdeset osam godina nakon ovog raz-
          govora historičar Nićifor Dučić objavljuje
          u mostarskoj Zori tekst pod naslovom Smrt
          Ale Kedića. U tom tekstu, koji bužimski
          istraživač Amir Sijamhodžić oživljava u
          zbirci zapisa o Bužimu pod naslovom Slovo
          o zavičaju, Dučić opisuje Kedića kao gr-
          dosiju, “visok preko šest stopa, razvijen,
          plećast i neustran junak”. Opisuje on i  ju-
          riš Krajišnika preko Miholjijeh dolova na
          pobunjenike utvrđene u stijenama poviše
          Trebinja. Završava ga ovako: “Ale Kedić
          mjesto da bježi sa svojim Krajišnicima
          natrag, junački jurne naprijed na konju s
          golom sabljom u ruci; ali se brzo stropošta
          s konjem ujedno od zubačkih džeferdara.
          Osta tu na vječnoj straži!”
            A Omer-paša kaznu namijenjenu Ali
          Kediću podijeli na cijelu kasabu. On, na-
          daleko poznati bužimski sajam, na koji
          su dolazili trgovci čak iz Banje Luke, iz
          Jajca, iz Gline, iz Slunja, iz Knina, iz Dal-
          macije, i cijelu upravu i sve službe carske
          preseli u Bosansku Krupu. Putevi prema
          Bužimu uskoro potpuno usahnuše, a pod
          tvrđom njihaše se zlokobno zahrđali kan-
          tari. Malo ko je nakon Omer-pašine kazne
          svraćao ovamo. Čuveni bužimski sajam,
          koji se odvijao pod ovim zidinama, živio
          je još samo u pričama sjetnih djedova. Oni
          ga ne prežališe pa svaku priliku iskorišta-
          vaše da pričaju o njemu.
            Tako je narodnom učitelju Simi Mom-
          čiloviću prije kojih stotinu trideset godi-
          na o slavi bužimskog sajma pripovijedao   u daljini, stručnjaci kazuju da je jedan od   Ali dokumenti koji isplivaše iz historij-
          hadžija Omer Šahinović – imao je preko   najuglednijih i najvećih srednjovjekovnih   skog mulja ne dadoše ploči za pravo. Nije
          stotinu jedanaest godina. U tekstu objav-  gradova u Bosni. Nad glavnim ulazom,   istina da je grad “zidal Juraj Mikuličić”,
          ljenom 1888. godine u Bošnjaku Momči-  koji danas obnavljaju, bio je prije kojih   pogotovo ne iz fundamenta. Ova je tvrđa,
          lović hadži Omerove riječi donosi ovako:   stotinu godina uzidan kamen s natpisom   kazuju historičari, postojala i prije nego
          “Bužim je nekada bio slavan: tu ti je bio   i porodičnim grbom graditelja. To je ču-  će se Juraj pojaviti u Bužimu. Radoslav
          rašteo od žita i blaga, to je trajalo sve do   vena Glagoljska bužimska ploča, a jedan   Lopašić iznosi neke dokumente iz zagre-
          sarašćera, taj premjesti sve u Krupu, samo   austrougarski kapetan odzida je i odnese u   bačkog arhiva i njima dokazuje da je grad
          ovdje ostade mudirluk, koji je sve do pre-  Zagreb. I danas ona stoji tamo, u Muzeju   Bužim postojao i stotinu godina prije nego
          klani trajao, to je bilo pred 34 godine, od   grada, i na njoj posjetitelji čitaju ovo: “Ta   će Juraj Mikuličić hodati ovim svijetom.
          to doba poče Bužim padati, te eno ga, po-  grad sazidal iz fudamenta izibrani knez   Tada je bio kraljevski grad, pa ga  godine
          gledaj, kako se obrušio, tu je bila trgovina   Juraj Mikuličić, ono vrime va vsei hrvat-  1336. kralj Ludovik daruje nekom Grgu-
          takogjer u prva vremena važna; jesi li vidio,   skoi zemli bolega človika ne biše, zač u   ru Gallesu. Kasnije ga zatičemo u vlasniš-
          upre rukom na južnozapadnu stranu, ko-  krala Matijaša u veliki počteni biše, zač ot   tvu Ivaniša Čavskog, potomka Grgurovog,
          liko je još danas ondje zatvorenih dućana;   cara turskoga ugrskoj zimli mir našal biše.   a onda ga dijeliše njegovi potomci Ivan i
          oni su dućani davali robu po svoj Krajini,   I car rimski, ta ga dobrim človikom zovi-  Nikola. Nakon toga nestaje Bužima pot-
          a danas nema nego dva-tri koji ponešto, i   še. I vsaki ot tih poglavit dar dal mu biše.   puno u historijskoj ponornici, da bi ga,
          to samo petkom trguju...”         A Hrvati ga za nenavist hercegom Ivani-  kada se ponovo pojavi, zatekli u vlasništvu
                                            šem pogubiše. I ti se oće takim človikom   knezova Celjskih. Kada su Celjski pali u
          BUŽIMSKO PROKLETSTVO              zvati, neka s takav grad iz fudamenta ima   nemilost, a kralj Ladislav zapao u finan-
            Za ovu utvrdu što se popela na brdu   izzidati tere ima svoi bitak.” Kako je Juraj   sijsku krizu, založi on Bužim kod Dore
          ponad potoka Bužimkovca i Pomojdana, pa   Mikuličić napustio ovaj svijet 1495, tako   Blagajske, supruge Martina Frankopana,
          bdije danonoćno nad čaršijom prostrtom   je ploča klesana nakon te godine.  za 12.000 forinti. Njegov nasljednik kralj



         70  20/8/2021 STAV
   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75